RIMOVANJE

I budizam može biti okrutan i genocidan. A smatrali smo ga miroljubivim do samopožrtvovanja

Predsjednik Šri Lanke Gotabaya Rajapaksa lani je u predizbornoj kampanji imao puna usta ljudskih prava, demokracije i pravne države. Vuk je promijenio dlaku, ne i ćud
 Ishara S. Kodikara/AFP
Objavljeno: 08. kolovoz 2020. 09:54

Ni budizam nije što je bio. Ili kakvim smo ga smatrali. Smatrali smo ga miroljubivim do samopožrtvovanja, kada su se budistički monasi samozapaljivali u Južnom Vijetnamu protiv rata (diktator Ngô Đình Diệm bio je katolik, kao i američki državni tajnik John Foster Dulles koji ga je podržavao; prvome je brat bio nadbiskup Pierre Martin Ngô Đình Thệc, drugome je sin bio kardinal Avery Dulles; katolik je bio i predsjednik John Kennedy koji je započeo američku intervenciju u Vijetnamu). Tu maniru samožrtvovanja preuzeo je u Češkoj, poslije sovjetske okupacije, student Jan Palach.

Smatrali smo ga, eventualno, i miroljubivim posredovanjem racionalne spoznaje, kakvim nam ga predočava XIV Dalai lama, izgnani duhovni vođa Tibeta, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Predložen je za nju bio i “Daisetz” Teitaro Suzuki, koji je nama na Zapadu približio dvije budističke škole, zen i shin (u Hrvatskoj je to činio i profesor Čedomil Veljačić, potonji monah na Cejlonu).

Marco Polo je miroljubivim, racionalnim i širokovidnim opisao budista Kublaja kana, unuka Džingisa kana i kineskog cara koji je utemeljio dinastiju Yuan. Burmanski budist U Thant odlikovao se kao mirotvorac dok je bio glavni tajnik Organizacije Ujedinjenih naroda.

U kolovozu 2017 je mjanmarska budistička vojna klika našla “konačno rješenje” za etničku i religijsku indijsku muslimansku skupinu u stoljećima samostalnom kraljevstvu Arakanu (preimenovanome u burmansku saveznu država Rakhine). Sela tih muslimana uništena su sistematskim paležom. Vojska je djevojčice i žene silovala, mecima rešetala sve dobne skupine, pobivši ih na tisuće, eda bi ih što djelotvornije natjerala u bijeg. Oko 740.000 ih je u Bangladešu, u izbjegličkom logoru, najvećem na svijetu. Lani je pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu te akcije svoje države branila nobelovka za mir, budistica Aung San Suu Kyi.

U međuvremenu je “ujeo vuk magare”: genocid i etničko “čišćenje” Arakanskih Indijaca (Rohingja) su u svijetu prihvaćeni kao svršen čin, otprilike kao osmanski genocid Armenaca za prvoga svjetskog rata. Njemački kancelar Adolf Hitler bio je uvjeren, i to je javno rekao, da će njegovo “konačno rješenje židovskog pitanja” biti isto tako zaboravljeno i gurnuto pod tepih; to pokazuje koliko je otrovan i pogibeljan nehaj za stradanja “nekih tamo” drugih i drukčijih.

Magare je izloženo ujedima i u Šri Lanki. Iako do zaključenja našega prvog izdanja nisu prispjeli rezultati prekjučerašnjih parlamentarnih izbora u toj zemlji, sva su predviđanja bila suglasna da će izbori ojačati položaj braće Rajapaksa.

Sadašnji predsjednik Gotabaya Rajapaksa lani je u predizbornoj kampanji imao puna usta ljudskih prava, demokracije i pravne države.

Vuk je, i tom prilikom, promijenio dlaku (barem privremeno i verbalno), ali ne i ćud. Mandat za sastav (tada manjinske) vlade dao je svome bratu Mahindi Rajapaksi, koji je bio predsjednik Republike 2005-2015. Gotabaya Rajapaksa je u ta doba bio ministar obrane, koji je žestokom silom skršio trodecenijski otpor tamilske manjine, muslimana i hinduista, protiv pritiska budističke sinhaleške većine. Od oko 100.000 tamilskih žrtava, njih oko 40.000 je ubijeno 2009 u Rajapaksinim ofenzivama.
Novi predsjednik je, čim mu se pružila prilika, popunio sva dostupna mjesta u civilnoj upravi časnicima. Iz njihovih redova su ministri pravde i poretka, ljudskih resursa, financija, a odnedavno i zdravstva (s velikim ovlastima u krizi s covidom 19), te poglavari 37 državnih agencija (policije, telekomunikacija itd., a ured za nevladine organizacije premješten je u Ministarstvo obrane).

U ožujku je pomilovao i pustio na slobodu stožernog narednika Sunila Ratnayakea, pravomoćno osuđenoga zbog brutalnog ubojstva petero odraslih nenaoružanih Tamila i troje djece. To je shvaćeno kao poruka o nekažnjivosti za buduća nasilja nad Tamilima.

Ekstremisti među budističkim monasima optužuju muslimane da proizvode donje rublje koje budistice čini neplodnima (!), da melju tablete protiv začeća u curry itd. Budistima je priskočila u pomoć i “Islamska Država” uskršnjim atentatima u kojima su poginule 253 osobe (u trima kršćanskim crkvama i u trima hotelima sa strancima).

Šri Lanka je u teškoj krizi, covid 19 je pridavio turizam, javni dug je premašio 170 posto društvenoga brutoproizvoda. Glavni vjerovnik je Kina, koja naravno računa da joj je to jeftina cijena za ovladavanje snažnim uporištem protiv Indije (koja je i tamilska matica domovina) i Sjedinjenih Država, čije su baze na Diegu Garciji ipak udaljenije. Ni budizam nije sam po sebi ni dobar ni loš. Dobri ili loši mogu biti njegovi pripadnici. Zli su oni koji se na nj pozivaju, pravdajući svoje zločine. Ama baš kao i u svim inim religijama odnosno svjetonazorima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 07:14