U nastavku donosimo:
- što zapravo znači “stožerni brod” za HRM i koje sposobnosti traži moderna korveta
- pregled opcija koje se razmatraju iz Europe, s naglaskom na razlike između Gowind i njemačkih rješenja
- gdje se uklapa turska klasa Ada te koja su joj ograničenja u protuzračnoj domeni
- zašto su južnokorejske platforme privukle interes i koje prednosti nude u pogledu tehnologije
- koje protubrodske i PZO sustave realno mogu nositi potencijalne korvete za HRM
- mogu li hrvatska brodogradilišta sudjelovati kroz offset i što bi to značilo za industriju
- što ističe Matija Blaće o prioritetima HRM-a i ulozi dronova u novoj pomorskoj sigurnosti
Nakon dugog nagađanja, 2025. državni vrh najavio je da će Hrvatska ratna mornarica krenuti u svoj najveći posao do sada - nabavu novog stožernog broda. Kako je kasnije tijekom godine preciznije definirano, radit će se o korveti - i to ne jednoj, nego dvjema.
Prema neslužbenim informacijama, cijeli posao mogao bi biti težak između 660 milijuna eura i 1,6 milijardi eura, kako je pisao Krešimir Žabec u rujnu ove godine u Jutarnjem listu.
Prema tom tekstu, u igri je čak osam država, neke od njih s više brodogradilišta, a u tijeku je detaljan proces evaluacije onoga što se nudi. O tome koje su zapravo hrvatske opcije, koje mogućnosti bi ti brodovi trebali imati, koliko bi mogli koštati, kada bi otprilike mogli biti isporučeni i postoje li šanse da u poslu sudjeluju i hrvatska brodogradilišta, razgovarali smo s Matijom Blaće s YouTube kanala Codex Militaria.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti Prva linija. U tekstu ispod izdvojit ćemo samo neke dijelove.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Korveta je ratni brod veći od patrolno-ophodnog broda, a manji od fregate. Tipično se koristi za obalnu obranu, nije uobičajeno da vrši projekciju sile duboko u oceanska mora i to je najmanji višenamjenski brod, dakle onaj koji ima cjeloviti spektar naoružanja za protubrodsku, protuzračnu i protupodmorničku borbu, opisuje Blaće na početku.
No, čak ni ova definicija neće nužno vrijediti za svaku svjetsku mornaricu - u Južnoj Koreji korveta će praktički imati sposobnosti fregate, dok je izraelska Sa‘ar 6 klasa praktički priča za sebe sa nizom dodatnog naoružanja. Tipično su korvete teške od 1000 do 3500 tona, duge između 80 i 120 metara te imaju mogućnost djelovanja u tri gore spomenute domene, uz to da su u jednoj od njih često ograničene (obično to bude protuzračna domena).
- PZO sustavi kod korveta obično su kratkog dometa (do 20, 25 km), rijetko kad srednjeg dometa (60 do 70) i nikad velikog dometa. Mogu postojati izuzeci, ali ovo je neki okvir, objašnjava Blaće.
Što radi i treba HRM
Naš sugovornik potom je ukratko objasnio sastav, ljudstvo i tehniku Hrvatske ratne mornarice, za koju je istaknuo da su njezini glavni brodovi trenutačno pet raketnih topovnjača (dvije klase Helsinki, dvije klase Kralj i jedna klase Končar). Na pitanje što bi Hrvatska ratna mornarica trebala nabaviti, Blaće je prvo istaknuo što HRM treba raditi u Jadranskom moru.
- Moramo imati učinkovitu kontrolu nad našom polovicom Jadrana. Teško da će se nešto površinski uvući u Jadransko more jer njega zatvaraju naši saveznici - Italija i Grčka. No, netko bi se mogao sakriti ispod površine mora, a za to nam trebaju brodovi koji su pritom u stanju braniti se od napada iz zraka (ili da ih neki drugi brod brani). Uz pomoć naših kopnenih lansera možemo braniti obalu, ali ne možemo to projicirati prema naprijed - stoga nam treba platforma s učinkovitom protupodmorničkom i protuzračnom obranom. Ukratko, moramo imati mogućnost kredibilnog odvraćanja potencijalnih provokacija podmornica. Mi također moramo sudjelovati u zajedničkim mirovnim i obrambenim operacijama naddržavnih organizacija kojih smo član (NATO, EU...), ali njihov limit je Mediteran, eventualno Sueski kanal/Crveno more. Stoga smatram da nam za ove dvije ključne funkcije zapravo trebaju dvije korvete (da bi uvijek barem jedna bila dostupna) - i to ili na nižem, jeftinijem spektru mogućnosti ili na višem, skupljem. Najmanje nam se isplati srednja, kompromisna varijanta, smatra Blaće.
Hrvatska kupuje dva dosad najveća broda, ovo su prvi detalji
Naš sugovornik smatra da imamo dobru pokrivenost obale američkim AESA radarima (nabavljenim 2000-ih godina), a dodao je i da imamo tri pokretne raketne bitnice koje su blizu isteka svojih resursa.
- Moramo naći neki zamjenski sustav, kompatibilan s projektilima koje imamo na brodovima. Što se tiče dronova, tu su uglavnom brodovi/gliseri na daljinsko upravljanje i sporija torpeda većeg dometa. Ono što je novo je to da su jeftiniji i pogodni za masovnu upotrebu, a naročito su opasni zaronjeni i poluzaronjeni dronovi. Dakle, sami po sebi nisu novi, ali njihova brojnost i cijena pretvaraju ih u veliku prijetnju. Ukratko, trebamo dronove, a riječ je o nečemu što možemo i sami razviti, naglašava Blaće.
Koje su mogućnosti korveta
Kad su u pitanju mogućnosti korveta koje bi Hrvatska kupovala, naš sugovornik ukratko je izložio performanse radara, sonara i naoružanja koji se trenutačno nalaze na većini korveta.
- Što se tiče protubrodskih raketa, najčešće su norveške NSM (Naval Strike Missile), dometa od 180 do 200 km, a može se koristiti i kao raketa za napad na kopnene ciljeve. Tu su onda i švedske RBS-15 Mark IV, koje također imaju mogućnost udara na kopnene ciljeve. To je veća raketa, teška oko 600 kg i dometa gotovo do 300 kilometara. Francuzi pak imaju Exocet Block 3c, s kojim se isto može ograničeno djelovati po kopnenim ciljevima. Ove projektile ili imate ili nemate, stvar je samo imate li 4 ili 8 lansera. Za protuzračnu obranu pak postoji bezbroj opcija. Tu su na američkim brodovima obično RAM sustavi s RIM-116 raketama kratkog dometa do 8,9 kilometara, onda imamo sustave CAMM ER koje koriste Britanci, a ne treba zaboraviti ni francusku MICA raketu. U srednjem dometu su zapravo najveće rasprave - kupiti li spomenuti CAMM ER ili RIM-162 Evolved SeaSparrow Missile. Tu su rakete dometa oko 60 kilometara, koje se lansiraju iz okomitih ćelija, govori Blaće i potom objašnjava kakve sve lansirne ćelije korvete imaju te naglašava da one najdublje, od 7 metara, nikad nemaju. Pritom također naglašava da, po njemu, ta sposobnost koju imaju samo fregate i veći brodovi Hrvatskoj zapravo ni ne treba.
Prednost modernih brodova je u tome da su izrazito modularni, što znači da se može kombinirati sustave i sposobnosti koje trebate.
- Trup i naoružanje nisu integrirani kao što su nekad bili, nego imate mogućnost poput lego kocaka slagati brod koji trebate.
Upitan smatra li da bi Hrvatska trebala inzistirati na nekom offsetu, Blaće dodaje da bi to bilo sjajno i vjeruje da ima šanse da se nešto izvuče za hrvatsku brodogradnju.
- Problem je da kad kupujete stranu platformu, taj novac izlazi iz države. Offset bi svakako bio pozitivan, a u pogledu same brodogradnje postoji tu neka budućnost. Konačno, Hrvatska ima tehničke mogućnosti sama izgraditi ove brodove, ali s obzirom na prethodni projekt patrolno-ophodnog broda (nedovršena tri trupa, op.a.), pitanje je želimo li to. Ja bih jako volio da to možemo sami napraviti, ali mislim da je sigurnija opcija da ga kupimo u nekoj drugoj državi. A cijena trupa je samo 25 posto cijene, tako da bismo opet većinu toga trebali uvesti iz inozemstva, govori Blaće.
Kako se naoružava Hrvatska vojska
U drugom dijelu emisije osvrnuli smo se na opcije koje se navodno nude Hrvatskoj, a kao polazište za to uzeli smo spomenuti tekst Krešimira Žabeca iz rujna 2025. godine. Dakle, osam država i 12 brodogradilišta u igri. Blaće je tu istaknuo da je Europa vrlo konkurentna u ratnoj brodogradnji, dok Amerikanci tu više "ne postoje".
Što se nudi?
Kad je u pitanju francuska ponuda, naš sugovornik smatra da će se ponuditi klasa Gowind, za koju je iznio detalje oko sustava naoružanja i mogućnosti koje brod nudi, od raketa Exocet, VLS ćelija za Micu (a potencijalno i za Aster-15 rakete, što bi dalo brodu protuzračnu zaštitu srednjeg dometa) te mogućnost uvezivanja s Rafaleima,
- To je jedan balansirani brod, koji bi mogao poslužiti kao ogledni primjer "high-end" opcije, a možda tu i postoji mogućnost offseta ako se dogovori s Naval Grupom.
Nijemci bi mogli ponuditi klasu Braunschweig, koja koristi rakete RBS-15 (Mark III), ali i protuzračnu zaštitu samo kratkog dometa.
- Manje je sposobna od Gowind 2500 korvete, ona je specijalizirana za obranu obale, a ne za projekciju sile, kaže Blaće te ističe da su sve cijene koje smo spominjali vrlo neslužbene i neprilagođene novim okolnostima te su zapravo poznate tek nakon potpisivanja ugovora. Kratko smo se osvrnuli i na Sa‘ar klasu koju su Nijemci napravili za Izrael, a za koju Blaće ističe da je apsolutno najmoćnija korveta današnjice koja je prepuna izraelskih sustava, a zapravo je samo trup njemački.
- Njih nitko nije kupio osim Izraela i zapravo je o njima nerealno razmišljati.
Kad su u pitanju Talijani, oni bi mogli ponuditi EPC (europski projekt modularne korvete) i klasu Al Zubarah koju su proizveli (četiri broda) za Katar. Blaće smatra da je budućnost EPC projekta zapravo vrlo neizvjesna (sudjeluje sedam država, a tri su promatrači, među njima i Hrvatska).
- Problem je da svatko ima svoje zahtjeve, traži "milijun" varijanti i dugo neće doći u proizvodnju. Ovaj projekt je puno veći rizik od onih koji su već primijenjeni i nemam povjerenja u njega koliko god on teoretski zvučao dobro.
No, Blaće zato smatra da je klasa Al Zubarah puno bolja opcija.
- To je stereotipna korveta koja gotovo ima mogućnosti fregate, između ostalog i protuzračnu obranu srednjeg dometa. Sasvim sigurno bi i koštala više, a ne znam proizvodi li se još, kaže.
Koštali su 24 milijarde $, samo 3 su izgrađena, a topovi im nemaju čime pucati
Za Nizozemsku Blaće kaže da je u igri klasa SIGMA, napravljena za Indoneziju.
- To je modularni koncept koji ima sve dosad spomenute opcije naoružanja te mogu zapravo integrirati bilo koji od sustava koji smo dosad spomenuli. Problem je da se dosad uglavnom nije proizvodila u high-end opciji.
Španjolska bi mogla ponuditi relativno standardnu korvetu Avante 2200, koja je slična korveti Gowind.
Turci najjeftiniji?
Najviše se pak u hrvatskim medijima dosad spominjala turska klasa Ada za koju naš sugovornik kaže da je bliže "low-end" opciji i da je optimizirana za protupodmorničko djelovanje, ali malo je "kratka" kada je u pitanju protuzračna obrana.
- Zanimljivo je da imaju svoj sustav raketa Atmaca koji ima domet do 200 kilometara i mogućnost udara na kopnene ciljeve. Inače je raketa skup niza sustava iz drugih država, od američkih do talijanskih, a sve smješteno na turski trup. Kada bismo išli na jeftiniju varijantu, onda je ova klasa tu svakako zanimljiva, iako joj nedostaje neki potentniji sustav protuzračne obranе.
Kao interesantna opcija zvuči i Južna Koreja, koja zapravo ima niz brodova koji funkcioniraju gotovo kao lake fregate.
- Oni imaju svoje protubrodske i kopnene rakete, trup je dug gotovo 120 do 125 metara, a imaju i protuzračnu obranu srednjeg dometa. Oni su vrlo zanimljivi jer nude high-end opcije, ali obično po nižim cijenama od Europe, iako u ovom slučaju ne znamo kolika je ona. Dobro je i da obično žele dijeliti tehnologiju jer im je to ulaz na tržište, kaže Blaće i dodaje da su uz to već i kompatibilni s tehnologijom koju koriste članice NATO saveza.
Konačno, kada su u pitanju Amerikanci, tu baš i nije jasno što bi se točno nudilo.
- LCS klase Freedom i Independence (trimaran) zapravo su korvete, ali su te klase neuspjeh. Doslovno ih miču iz službe tempom kojim ih grade. Njih mogu ponuditi nove ili polovne, a čini se i da žele povećati svoju klasu ophodnih brodova (Legend klasa?) na dimenzije i funkcije korvete. One bi se možda i mogle graditi kod nas, ali osobno mi se ne sviđa ta opcija, a i pitanje je kakva bi suradnja bila u trenucima koji nisu idealni, kaže Blaće.
Napomena: Greškom smo govorili da se klasa korveta Al Zubarah proizvela za ratnu mornaricu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Proizvedene su za Katar, čija ih mornarica i koristi. Također, HRM nema tri već dvije raketne topovnjače klase Kralj. Ispričavamo se na greškama.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.