Iako se najveći dio izvještaja o ovim europskim izborima vrti oko porasta krajnje desnice, on je gotovo pa zanemariv ako se gledaju ukupne brojke. S jedne strane, u nekim zemljama EU je krajnja desnica završila kao prva, u nekima druga, ali na razini Europskog parlamenta oni neće imati veću težinu nego što ju je imala dosad. Naravno, sve ovisi o tome koliko će im prostora davati proeuropske tradicionalne stranke.
Vodeće pozicije će zadržati Europska pučka stranka (EPP) i Socijalisti i demokrati (S&D). EPP ima mali rast, a S&D mali pad, no zajedno imaju gotovo isti broj mandata kao i u prijašnjem sazivu. Iako su Liberali okupljeni u Renew pali za oko 20 mjesta, čini se da su uspjeli sačuvati treće mjesto.
Ove tri političke grupe, ako budu mogle imati stranačku disciplinu, mogu osigurati potrebnih 361 glasova za izbor predsjednika Europske komisije jer zajedno imaju oko 400 od 720 mjesta u Parlamentu. Ako im se pridodaju i mjesta Zelenih, onda je to još lakše.
Čak ni cijeli ECR se ne može smatrati krajnje desnom skupinom, kao niti cijela ljevica kao krajnja ljevica.
Veći je problem za EU što je krajnja desnica s tako velikom razlikom u Francuskoj porazila predsjednika Emanuela Macrona, što su stranke vladajuće koalicije u Njemačkoj doživjele težak udarac, nego što je podjela mjesta u Europskom parlamentu.
Ovo su usporedbe s brojem mandata u prijašnjem sazivu i broj zastupnika u budućem sazivu prema projekcijama nakon završetka izbora:
2019. - 2024. 2024. - 2029.
EPP-176 181
S&D-139 135
Renew-102 82
Zeleni-71 53
ECR-69 71
ID-49 62
Ljevica-37 34
NI-62 51
Ostali 51
Dakle, čak i ako bi ECR uvrstili u krajnju desnicu, ni oni sa skupinom ID ne prelaze zajedno 150 mjesta u Parlamentu od 720. Ali ako bi se udružili i stvorili skupinu zajedno, onda bi s trećeg mjesta skinuli liberale iz Renew. Sveukupno, ovi europski izbori nisu doveli do nekih dramatičnih promjena u ovoj instituciji EU.