„Vjerujem da će kriza u Iranu, nažalost, trajati određeno vrijeme. Nadam se samo da to neće biti popraćeno teškim napadima u kojima stradaju civili. Mnogim igračima je u interesu normalizacija, ali ne baš svima. Amerika sigurno ima alate kako dugoročno može prisiliti Iran na ustupke. Iran ima asa u rukavu – kontrolu Hormuškog tjesnaca. Mislim da je Trumpu u interesu da njegova, nedovoljno promišljena avantura što prije završi. Iran nije spreman samo tako pristati na američke zahtjeve, tvrdoglavi su i hrabri u svojim zahtjevima, a hoće li im se to obiti o glavu, teško je reći. Iran ne želi pristati na ono na što bi pristao prije desetak godina. Država koja bi najviše htjela da se ratne operacije nastave je Izrael, koji nije bio previše sretan kada je Trump proglasio prekid neprijateljstava”, kaže u Briefingu umirovljeni admiral Robert Hranj, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Amerikanci i Izrael su prije svega podcijenili otpornost iranskog režima. Teško je u ratovanju zamisliti da problem možete riješiti samo napadima iz zraka i iz velikih daljina. U konačnici rat se dobiva kada vojnik stupi na tlo. Izuzetak je bio NATO-ov napad na Srbiju 1999., kojim su htjeli prisiliti Srbiju da prestane napadati Kosovo. Trump je svjestan da novi napadi na Iran nisu politika koja će privući glasače, odnosno američku javnost. Međunarodna javnost Trumpu nije previše bitna, no u domaćoj javnosti mu karte nisu dobre i zato mu je cilj da se rat završi i da većina američke javnosti nekako zaboravi tu epizodu do izbora u studenome”, ističe Hranj. Zaključuje da Amerikanci i Izraelci u Iranu nisu postigli svoje ciljeve, a čak su postigli i suprotno, jer je iransko vodstvo po nekim pokazateljima još radikalnije od prethodnog. Najveće žrtve su, smatra, sami Iranci jer ih je mnogo poginulo, gospodarstvo i ljudi pate, a sustav ide represivno na one koji dignu svoj glas protiv.
„Nesretna epizoda u Iranu ne pomaže Americi u statusu države koju bi drugi htjeli za saveznika. Nekad su svi htjeli biti prijatelji Amerike, htjeli su s njom gospodarsku i vojnu suradnju, a danas je takvih država sve manje i manje, i Amerika gubi saveznike prije svega zbog postupaka vlastite administracije. Štetu koja je učinjena u odnosima Amerike i Europe neće biti lako popraviti”, govori Hranj.
„Mnogi analitičari tvrde da Kina još nije spremna vojno krenuti na Tajvan, ali Amerika se trudi da joj olakša. Jer koliko god Amerikanci mislili da su uništili vojni potencijal Irana, toliko su ispraznili i svoje zalihe strateškog oružja, poput dalekometnih protuzračnih raketa. Sigurno da Kinezi to analiziraju i kalkuliraju. Rekli su da će učiniti sve što mogu da način na koji će vratiti Tajvan pod svoje okrilje ne bude vojni. Njihov glavni problem je spremnost vojske”, naglašava Hranj.
„Izrael je napravio sanitarni kordon između Libanona i svoje granice. Potjerali su ljude, poginulo je 3500 ljudi, uništavaju sela i gradove u cilju da se oteža napad Hezbolaha na Izrael. To je iz perspektive Izraela efikasna taktika, ali iz perspektive normalnog ratovanja je na granici zločina, jer stradaju civili, što bi trebalo biti neprihvatljivo”, tvrdi Hranj.
„Zbog uspjeha ukrajinske vojske Ukrajina se nametnula kao važna država u modernim ratovanjima. Potpisala je 11 sporazuma o vojnoj suradnji sa zemljama Bliskog istoka. Iznenađujuća je Putinova izjava da se rat u Ukrajini približava kraju, ali on to nije elaborirao. Ukrajinci su pokazali da se, bez obzira na patnje kroz koje prolaze, žilavo odupiru ruskoj vojsci i mogu joj parirati. Pokazali su da su otporni, hrabri i inovativni jer su razvili nove borbene sustave kao što su dronovi, koji mogu letjeti i do 1800 kilometara daleko na teritorij Rusije. Njihovi napadi imaju posljedice na rusku ekonomiju i proizvodnju oružja. To je rat iscrpljivanja. Zelenski je izjavio da im je taktika ubiti 50.000 Rusa mjesečno, a ne 30.000 kao prije, jer to je granica preko koje Rusi više ne mogu regrutirati nove vojnike. Tragično! Dnevno se gube tisuće ljudskih života”, zaključuje Hranj, koji ne vjeruje da će i jedna strana u potpunosti zadovoljiti svoje ciljeve, nego će morati naći neke kompromise.
„Nama koji smo daleko od Rusije teško je vjerovati da se netko boji da će ga Rusija osvojiti. Baltičke države to drugačije gledaju. Mnogo ovisi o tome kakav će biti NATO, koji je danas manje uvjerljiv kao organizacija koja zemljama garantira kolektivnu obranu. Vjerujem da članak 5 još uvijek važi. Vjerojatno će NATO u budućnosti biti još manje uvjerljiv, jer će Amerika biti u njemu manje angažirana”, ističe Hranj, inače Predsjednik savjeta za obranu SDP-a, koji smatra da povlačenje 5000 američkih vojnika iz baza u Njemačkoj nije presudno u vojnom smislu.
„Procjene su da bi Europi za obranu, kada bi je netko napao, trebalo dodatnih 300.000 vojnika, europskih i američkih, u odnosu na sadašnje stanje. Presudno je hoće li Amerika pomoći Europi u slučaju napada. Donald Tusk je u pravu kada kaže da najveći problem NATO-a nije Rusija nego nejedinstvo unutar saveza. Hrvatska mora biti dobro naoružana. Sustavi za obranu joj nisu dovoljni, nego mora imati i sustave za odvraćanje kojima pokazuje protivniku da ima sposobnost uzvratiti na napad. To su svakako rakete velikog dometa i preciznosti. Protuzračna obrana (PZO) nam treba biti prioritet broj jedan. Danas je obrana nekoliko puta skuplja od napada. Tenkovi nisu prioritet. Oni će i dalje biti potrebni, ali se u sljedećim nabavama moramo fokusirati na PZO, sustav zapovijedanja i nadzora i logističke sustave”, naglašava Hranj.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....