Gradom hodaju potučeni vojnici, detonacije odjekuju, panika se širi ulicama: ‘Svi se bojimo‘

Dok je većina građana Rusije nesvjesna realnosti ratnog sukoba koji se odvija na teritoriju Ukrajine, zaštićena od loših vijesti i stravičnih prizora kroz cenzuru državnih medija i propagandu Kremlja, jedan ruski grad ne može prestati govoriti o zbivanjima preko granice i strahuje da će rat uskoro doći i na njegova vrata.

Riječ je o Belgorodu, samo četrdesetak kilometara udaljenom od granice s Ukrajinom, koji je ovih dana pun ruskih vojnika koji su pobjegli s bojišta u oblasti Harkiv, kao i Rusa i proruski nastrojenih Ukrajinaca koji su dočekali ruske okupatore otvorenih ruku kada je počela invazija na Ukrajinu. Sada su mnogi pobjegli u strahu za svoj život i svoju slobodu, a njihova iskustva prepričavaju se u ruskom gradu oko kojeg se svaki dan mogu čuti detonacije.

Raspršene iluzije

Kako izvještavaju reporterke Wall Street Journala i New York Timesa, u gradu se često mogu vidjeti vojni kamioni i oklopna vozila označena znakom "Z", umorni vojnici u uniformama koji kupuju toplo donje rublje i drugu opremu koja bi im mogla dobro doći u zimskim mjesecima koji predstoje.

Osim potučenih vojnika koji su u bijegu od ukrajinskih snaga u grad donijeli priče o porazu, teškom stanju na bojištu i kaosu u organizaciji ruske vojske, grad je bolno svjestan obližnjeg rata i zbog redovitog djelovanja protuzračne obrane u njegovim predgrađima. Građani mogu čuti obaranje projektila u daljini, eksplozije odzvanjaju, a u najjužnije četvrti povremeno padaju i ostaci uništenog streljiva.

"Puno je glasina, ljudi se boje", rekao je reporterki NYT-a mladić koji je na tržnici prodavao opremu za lov i kampiranje - nekad za rekreativce, a danas većinom za ruske vojnike. U strahu je i 21-godišnja odgajateljica u vrtiću, koja je rekla da je prošli tjedan na vrtić pala krhotina granate. "Svi se bojimo, a pogotovo je teško ako radite s djecom", napomenula je. "Djeca počnu trčati u krug i viču ‘Rakete!‘, a mi im govorimo da je to samo grmljavina."

Mnoge su priče stigle u grad s izbjeglicama iz dijelova oblasti Harkiv koji su bili pod ruskom okupacijom. Svjedok za svjedokom novinarkama ponavlja sličnu priču - većina onih koji su danas u Belgorodu isprva su bili sretni kada su Rusi preuzeli vlast u njihovim gradovima i selima. No, njihove su se iluzije brzo raspršile.

"Živjeli su u strahu", rekao je jedan od građana Belgoroda koji je vlastitim sredstvima kupio oklopno vozilo i mjesecima sam prevozio lijekove u Kupjansk i Vovčansk, uz odobrenje ruskih graničara. Stanovnici u tim gradovima mjesecima su bili bez struje i vode, koje im ruski okupatori nisu osigurali. "Mislim da je to jedan od neuspjeha ruske vojske", istaknuo je. "Nisu vratili stvari u normalu i zato su građani brzo prihvatili Ukrajince kada su se vratili. Nisu dobili dovoljno ljubavi."

Mnogi koji su pobjegli, učinili su to iz straha da će biti kažnjeni kao kolaboracionisti. Mlada Ukrajinka koja se zaposlila kao računovođa u okupacijskim vlastima u Kupjansku u subotu je ostavila sve svoje stvari kada su se borbe približile gradu i pojurila prema ruskoj granici. "Ljudi nas pitaju kako se osjećamo oko ‘specijalne operacije‘", rekla je novinarki WSJ. "Osjećamo nesigurnost i sada nam više nije jasno zašto se to uopće događa", rekla je i dodala da strahuje za sigurnost svoje rodbine koja je ostala u Kupjansku.

Muškarac koji je pobjegao iz Balaklije kada je taj grad bio pred padom ispričao je novinarki da su se mnogi osjećali izdano i napušteno. "Ljudi su vjerovali ruskim vojnicima kada su rekli ‘Nećemo vas napustiti!‘", kazao je. "Ni nama samima sada nije jasno što se dogodilo."

Harkiv u mraku

Vojnicima koji su pobjegli preko granice zasad je rečeno da će im sljedeći zadatak biti samo čuvanje granice. "Opkolili bi nas da nismo otišli na vrijeme", otkrio je jedan od vojnika novinarki WSJ. "Ukrajinci sada imaju puno više opreme." Drugi je vojnik još uvijek optimističan: "Davno bismo pobijedili da se ne borimo protiv Amerike, no svejedno ćemo pobijediti".

Početak rata potresao je stanovnike Belgoroda, grada od oko 400.000 stanovnika koji su redovito putovali u 80 kilometara udaljeni Harkiv, drugi najveći ukrajinski grad koji je prije rata imao dva milijuna stanovnika, kako bi išli na koncerte, zabave, u izlaske ili šoping. Mnoge obitelji bile su miješane, mnogi stanovnici imaju rodbinu na obje strane granice.

"Belgorod je bio u potpunom šoku", rekao je Oleg Ksenov, 41-godišnji vlasnik restorana u ruskom gradu, koji je proteklih mjeseci pomagao u evakuiranju ljudi s bojišta u Ukrajini. "Mi jednostavno volimo Harkiv." No, grad koji stanovnici Belgoroda toliko vole redovito su raketirale ruske snage, često pogađajući i stambene zgrade, a pred kraj uspješne ofenzive u ukrajinskoj oblasti ruska je vojska raketirala i elektranu kako bi Harkiv zavila u mrak, no bez struje je nakratko ostao i cijeli Belgorod.

Iako su mnogi građani nezadovoljni razvojem događaja na bojištu, za neuspjeh ruske vojske prvenstveno krive ruske zapovjednike, a ne Vladimira Putina. Mnogi i dalje podupiru njegovu odluku da pokrene invaziju. "Ne može biti da je toliko naših mladića poginulo uzalud", rekla je za WSJ jedna od prodavačica na tržnici.