Dok putuje iz Kijeva u Harkiv, Anna uglavnom šuti. Na licu joj se odražava zabrinutost.
‘Rusi su sve bliže i bliže, a on me jednostavno ne sluša‘, kaže.
Govori o svom 75-godišnjem ocu kojeg redovito posjećuje u njegovoj jednostavnoj kući od cigle koju je izgradio prije 45 godina nedaleko akumulacijskog jezera Pečenihi, istočno od grada Harkiva i u blizini granice s Rusijom, piše Economist.
Ovaj puta, sa zaglušujućom bukom artiljerije iz daljine, došla ga je nagovoriti da pobjegne jer su Rusi već stigli do Vovčanska, 25 kilometara sjeveroistočno od Harkiva.
Nakon zagrljaja i suza, početni razgovor nije prošao dobro.
‘Na radiju i televiziji kažu da neće biti puno gore od ovoga‘, ustrajan je Petro. ‘Rusi gube. Sankcije, gubici... Pojačanje stiže. Ne mogu proći dalje.‘
Deset dana nakon što je 10. svibnja počela ruska ofenziva na Harkivsku oblast, tempo napredovanja ruska vojske je usporen. Za sada, Ukrajina je zaustavila ruske snage otprilike na sredini Vovčanska, gradića udaljenog tek pet kilometara od ruske granice koji je sada sravnjen sa zemljom. Ukrajinski položaji su devet kilometara zapadnije, blizu mjesta Lipci.
S procijenjenih 48.000 vojnika, Rusija nema snage za veći napad na Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini. Ali lokalni vojni čelnici inzistiraju na tome da je situacija i dalje neizvjesna i da bi se mogla brzo promijeniti. Ruske kolone su zaustavljene tek nakon što je u pomoć stiglo nekoliko iskusnih brigada. Svi su suglasni: Vladimir Putin će ‘sigurno‘ okušati sreću nekim novim napadom drugdje u regiji.
Ruska kolona već se formira sjevernije u Sudži, s druge strane granice od Sumija, glavnog grada regije sjeverozapadno od Harkiva. Ukrajinska vojska se također priprema za još jedan udar istočno od Vovčanska, prema selu Bilji Kolodjaz. Borbe se također ponovno vode u blizini Kupjanska, željezničkog čvorišta, pri čemu je Ukrajina 17. svibnja zapravo izgubila kontrolu nad obližnjim selom Berestove.
Još je prerano govoriti o konkretnim ciljevima ruske operacije. 17. svibnja Putin je rekao da mu je jedina namjera stvoriti tampon zonu između Ukrajine i pograničnog grada Belgoroda, inzistirajući da ne planira napasti sâm Harkiv. Ali to vjerojatno odražava razvoj situacije na bojnom polju, a ne stvarnu namjeru. Vojni planovi koji su procurili u javnost, sugeriraju da su Rusi ispitivali mogu li djelomično opkoliti Harkiv i potisnuti ukrajinske formacije istočno od akumulacijskog jezera Pečenihi. Operacija je navodno bila planirana za 15. i 16. svibnja, ali je pomaknuta za gotovo tjedan dana iz još nepoznatih razloga.
Prema planovima, Rusi su identificirali dva smjera napada s obje strane akumulacijskog jezera. Udar na zapadnu osovinu trebao je, tijekom 72 sata, dovesti ruske trupe do sela Borščova odakle bi im Harkiv bio u dometu topništva. Zaustavila ih je brzo preraspoređena skupina iz elitne 92. brigade, koja ih je odbacila punih 10 km od početnog cilja. No tada su počele priče o lošim obrambenim utvrdama Ukrajine, o tome kako je 125. brigada koja je trebala odbiti napad zapravo pod pritiskom pobjegla s položaja i o ozbiljnim ukrajinskim gubicima.
Na istočnijoj osi kod Vovčanska, ruski plan bio je boriti se pored kuće Annina oca na akumulacijskom jezeru, sve do mjesta Pečenihi. Rusi su ispočetka brzo počistili područje koje je trebalo biti osigurano minskim poljima i inženjerskim utvrdama - ali nije. ‘Jednostavno su im dopustili da prođu‘, žali se Denis Jaroslavski, časnik specijalnih postrojbi čije su objave na društvenim mrežama 12. svibnja upozorile vanjski svijet na mogućnost većeg obrata.
‘Na televiziji smo 9. svibnja od 23 sata gledali kako režu ogradu na granici i rekao sam svojim ljudima da će sad krenuti mine. No nije bilo eksplozija, jednostavno su nastavili.‘
Mnogi vojnici u Harkivu ljuti su što je Rusija uspjela tako brzo napredovati. Neki od njih kritiziraju kašnjenje zapadne pomoći, za koje vjeruju da je potaknulo rusku ofenzivu i oslabilo ukrajinsku obranu. Drugi sumnjaju da je nesposobnost, ili čak izdaja, odigrala značajniju ulogu. Također kruže teorije zavjere da političari u Kijevu ili Washingtonu možda namjeravaju predati Harkiv uoči pokušaja mirovnog sporazuma. Službeni ukrajinski narativi koji situaciju prikazuju puno boljom, ne pomažu smiriti napetost.
‘Predsjednika Volodimira Zelenskog drže u toploj kupki‘, žali se Jaroslavski. ‘Mislimo da bi se predsjednik trebao prilagoditi situaciji na terenu, a ne oponašati Putina, čovjeka čiji se život vrti oko papira koje mu donose njegovi pomoćnici.‘ Vladin dužnosnik, koji je tražio da ostane anoniman, sugerira da Zelenski osjeća da ne dobiva punu istinu pa zato ‘napokon viče na svoje generale‘.
Oleksandr Husarov, čelnik općine Pečenihi, kaže da su optimistični novinski izvještaji o ukrajinskoj snazi stvorili različite probleme u evakuaciji ljudi iz gradova u blizini Vovčanska. Kada su Rusi zauzeli velik dio područja na početku rata 2022., okupacija nije bila tako oštra kao u drugim područjima Ukrajine. Neki pogrešno vjeruju da će okupacija, ako se dogodi, biti blaga i ovoga puta, kaže Husarov. No čak i najtvrdoglaviji odustaju od tog uvjerenja kada vide spaljenu zemlju koju su za sobom ostavile ruske klizne bombe i dronovi, dodaje.
Ali Annin otac i dalje nije uvjeren. Petro inzistira na tome da je imao sreće što je bio kod kuće kada se ruski dron Shahed zabio u kuću početkom ožujka - tako je mogao ugasiti vatru. Neće pripremati kofer za hitne slučajeve, kaže svojoj sve ogorčenijoj kćeri, koja u torbe pakira uspomene na svoje djetinjstvo - dokumente, fotografije, antikni cvjetni servis za objedovanje.
‘Cijela Ukrajina eksplodira. Osim toga, kamo bih otišao?‘, pita se Petro.