META UDARA

Glasine na hodnicima Pentagona sve intezivnije, jastrebovi u Izraelu sve bučniji: ‘Imamo opravdanje. Ovo je najveća šansa u 50 godina!‘

Američki New York Times donosi detalje velike akcije da se spriječi rat širih razmjera

Zajednička vježba američkih i izraelskih zračnih snaga

 Idf/usaf/swns/swns/profimedia/Idf/usaf/swns/swns/profimedia

Prije dvije godine izraelski borbeni zrakoplovi uvježbavali su iznad Sredozemnog mora napad na iranska nuklearna postrojenja, opisavši to kao vježbu ‘leta dugog dometa, punjenja gorivom u zraku i napada na udaljene ciljeve‘, piše New York Times.

Smisao vježbe nije bio samo zastrašiti Irance, već i poslati poruku Bidenovoj administraciji da se izraelske zračne snage obučavaju za samostalno provođenje operacije, iako bi im izgledi za uspjeh bili daleko veći kad bi im se priključio i SAD.

Bivši i sadašnji visoki izraelski dužnosnici izrazili su sumnje o tome ima li zemlja sposobnost nanijeti značajnu štetu iranskim nuklearnim postrojenjima. Unatoč tome, u zadnje se vrijeme dužnosnici Pentagona potiho pitaju spremaju li se Izraelci na samostalni udar.

Predsjednik Joe Biden ih je upozorio da ne napadaju nuklearna ili energetska postrojenja, jer odgovor treba biti ‘proporcionalan‘ iranskom napadu na Izrael prošlog tjedna - čime je zapravo rekao da bi neki napad bio prikladan. Ministar obrane Lloyd J. Austin jasno je rekao svom izraelskom kolegi Yoavu Gallantu da SAD žele da Izrael izbjegne odmazdu koja bi rezultirala novom eskalacijom od strane Iranaca.

Prvi izraelski udar na Iran vjerojatno će se usredotočiti na vojne baze, a možda i na neke obavještajne ciljeve. Malo je vjerojatno da će Izrael odmah krenuti u napad na nuklearna postrojenja već će to ostaviti za kasnije.

Unatoč tome, mnogi u Izraelu i SAD-u pozivaju da se iskoristi trenutak i unazadi iranska sposobnost proizvodnje nuklearne bombe. I dok mnogi upozoravaju da bi Iran mogao pojačati obogaćivanje urana za proizvodnju bombi u roku od nekoliko tjedana, važniji je podatak da bi iranskim inženjerima nakon toga trebali mjeseci ili možda više od godine dana da to gorivo pretvore u oružje.

‘Izrael sada ima najveću priliku u 50 godina, promijeniti lice Bliskog istoka‘, nedavno je napisao Naftali Bennett, tvrdokorni nacionalist i bivši premijer koji je za sebe jednom rekao da je desniji od premijera Benjamina Netanyahua.

‘Moramo djelovati sada kako bismo uništili iranski nuklearni program, njegova središnja energetska postrojenja i smrtno osakatili ovaj teroristički režim‘, rekao je. ‘Imamo opravdanje. Imamo alate. Sada kada su Hezbolah i Hamas paralizirani, Iran je izložen.‘

Američki dužnosnici, s Bidenom na čelu, bacili su se u akciju odgoditi takve napade, rekavši da bi vjerojatno bili neučinkoviti i da bi mogli gurnuti regiju u rat širokih razmjera.

Pitanje kako napasti Iran postalo je tema američke predsjedničke kampanje. Bivši predsjednik Donald Trump rekao je da bi Izrael trebao ‘prvo pogoditi nuklearno oružje, a za ostalo brinuti kasnije‘. To je pristup od kojeg je čak i on zazirao kao predsjednik. U nedjelju je zastupnik Michael R. Turner, predsjednik obavještajnog odbora Predstavničkog doma, kritizirao Bidena rekavši da je ‘potpuno neodgovorno da predsjednik kaže da ta tema nije na stolu, a ranije je rekao da jest.‘

Iznenadna rasprava o udaru na Iran otvorila je nova pitanja. Ako bi Izrael napao, koliko bi stvarno mogao unazaditi iranske nuklearne sposobnosti? Ili bi rezultat bio da se iranski nuklearni program gurne još dublje pod zemlju, što bi dovelo do toga da Iran zabrani pristup nekolicini nuklearnih inspektora koji još uvijek imaju redovit, iako ograničen, uvid u ono što se radi u njegovim glavnim postrojenjima? A što ako izraelski napad potakne iranske čelnike da konačno krenu izrađivati bombe - crtu koju Iranci dosad još nisu prešli?

Stara i nova meta u Natanzu

Već 22 godine, Izrael i Washingtona pomno motre iransko postrojenje za nuklearno obogaćivanje urana Natanz, ukopano u pustinji.

Izrael je razvio planove za uništenje ili onesposobljavanje divovske dvorane za centrifuge, gdje se tisuće strojeva okreću nadzvučnom brzinom sve dok se uran ne približi materijalu pogodnom za izradu bombu. Dok službeni Teheran opovrgava da želi izraditi bombu, posljednjih mjeseci neki iranski dužnosnici sve češće raspravljaju o tome treba li poništiti fatvu koju je 2003. izdao ajatolah Ali Hamenei, a koja zabranjuje posjedovanje nuklearnog oružja.

U međuvremenu, Iran je pojačao proizvodnju urana obogaćenog do 60 posto čistoće, što je malo manje od razine potrebne za izradu bombe. Sada ima dovoljno tog goriva za tri ili četiri bombe, vjeruju stručnjaci, a da bi došli do razine od 90 posto, bit će im potrebno samo nekoliko dana.

Iako bi Natanz bio prilično laka meta, napasti ga bio bi čin rata. Tako su posljednjih 15 godina SAD pozivale na diplomaciju, sabotažu i sankcije, a ne na bombe, kako bi se osujetio program. Zbog toga je aktivno blokirao Izrael da dobije oružje koje bi mu trebalo da uništi još jedno postrojenje za centrifuge, zvano Fordow, izgrađeno duboko u planini.

Predsjednik George W. Bush odbacio je zahtjeve Izraela da mu osigura svoje najveće bombe za razbijanje bunkera i bombardere B-2 kojima se bombe isporučuju - oružje ključno za svaki pokušaj uništenja pogona Fordow i drugih dubokih objekata.

Busheva odluka izazvala je svađu unutar Bijele kuće. Potpredsjednik Dick Cheney prihvatio je ideju o napadu, ali Bush je ostao pri svome, tvrdeći da SAD ne mogu riskirati još jedan rat na Bliskom istoku. Ehud Barak, koji je služio kao najviši časnik izraelske vojske, ali i kao premijer, rekao je 2019. da Bushevo upozorenje ‘zapravo nije ništa promijenilo‘. Dodao je da do kraja 2008. godine, Izrael nije imao izvediv plan za napad na Iran.

Ubrzo se pojavilo nekoliko planova jedan od kojih je operacija poznata kao ‘Olimpijske igre‘, povjerljivi izraelsko-američki program za uništavanje centrifuga pomoću kibernetičkog oružja. Više od 1000 centrifuga uništeno je virusom koji je postao poznat kao Stuxnet, što je unazadilo program na godinu dana ili više.

Ali Olimpijske igre nisu bile čudotvorno rješenje jer su Iranci su obnovili program, dodali mu još tisuće centrifuga i premjestili veći dio pogona duboko u podzemlje. A činjenica da je zlonamjerni računalni virus pobjegao iz postrojenja i pokazao se svijetu, dovelo je do toga da i druge zemlje počnu razvijati programe napada na infrastrukturu, uključujući električne mreže i vodovodne sustave.

Izraelci su također ubili znanstvenike i napali nadzemna postrojenja za obogaćivanje urana, dronovima napali centre za proizvodnju centrifuga i uložili ogromne resurse u pripremu za mogući napad na pogone.

No to je propalo nakon što je administracija Baracka Obame postigla nuklearni sporazum s Iranom koji je doveo do toga da zemlja otpremi većinu svog nuklearnog goriva. A kasnije, kada je Trump povukao SAD iz sporazuma, on i Netanyahu bili su uvjereni da će Iranci zbog prijetnje iz Washingtona odustati od svojih projekata. Izraelske obrambene snage su se umjesto toga usredotočile na Hezbolah i podzemne tunele u kojima su pohranjeni projektili iranske proizvodnje.

Kada je 2021. Bennett postao premijer, izraelski dužnosnici kažu da je bio šokiran nedostatkom spremnosti Izraela da napadne iranski program, stoga je uložio ogromna sredstva i naredio nove vježbe za simulaciju letenja na velikim udaljenostima do Irana. No sposobnost Izraela je i dan-danas ograničena. Zemlja se oslanja na zastarjelu flotu Boeing 707 zrakoplova za punjenje gorivom u zraku i proći će više godina prije nego što SAD isporuči novije modele.

Izraelski vlastiti razarači bunkera bili su učinkoviti protiv onakvih tunela u kakvima je Hezbolah skladištio projektile i omogućili su izraelskim snagama da prošlog mjeseca ubiju vođu skupine Hassana Nasrallaha. Izraelci vjeruju da mogu uništiti protuzračnu obranu oko mnogih nuklearnih lokacija. Kako bi poslali poruku, u travnju su pogodili jedno postrojenje, ali još uvijek ne mogu prodrijeti u ojačana nuklearna postrojenja ukopana duboko u planine.

‘Nuklearnu metu je vrlo teško pogoditi, ali postoje alternativna rješenja poput energetske infrastrukture‘, rekao je general Frank McKenzie, koji je bio zadužen za planove za iranski rat u zapovjedništvu SAD-a.

Što će Iran sljedeće učiniti?

Bez obzira na to hoće li Izrael napasti iranska nuklearna postrojenja ili ne, postoje novi razlozi za zabrinutost oko nuklearne budućnosti Irana.

Kao prvo, kako je u više navrata spomenuo državni tajnik Antony J. Blinken, postoji bojazan da Rusija dijeli tehnologiju s Iranom u nuklearnim pitanjima. Dužnosnici pomoć opisuju kao ‘tehničku‘ i kažu da nema dokaza da Rusija Iranu osigurava hardver koji mu je potreban za izradu bojeve glave.

No prije rata u Ukrajini, Rusija je surađivala sa SAD-om i Europom u obuzdavanju iranskog nuklearnog programa. Sada, ako su američka izvješća točna, s obzirom na to da Rusija treba iranske dronove i drugo oružje, mogla bi pomoći Iranu da ubrza izgradnju nuklearne bombe.

Druga je bojazan da bi šteta učinjena Hezbolahu u proteklih nekoliko tjedana, mogla učiniti da se Iran osjeća ranjivim jer više ne može računati na tu terorističku skupinu da napadne Izrael. Nuklearno oružje bi se Iranu moglo učiniti kao jedino rješenje.

I treće, Iran bi svoj nuklearni program mogao učiniti još nedostupnijim. Prije nekoliko godina, pod budnim očima američkih i izraelskih satelita, Iran je počeo kopati golemu mrežu tunela južno od Natanza, kako bi, vjeruje SAD, izgradio novi centar za obogaćivanje urana. U prošlosti, kada je Izrael uništio još nedovršene nuklearne reaktore u Iraku 1981. i Siriji 2007., upravo je to bio trenutak kada je odlučio preventivno napasti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 08:00