‘Genijalci‘ na djelu: Domišljati vlasnici kafića u Italiji sjetili se kako izigrati vladine dekrete

Domišljatost je, priznali to ili ne, glavna poredbena prednost Talijana. Jedina je nezgoda da su najdomišljatiji kada treba izvrdati zakonska ograničenja. Odatle i izreka: „Fatta la legge, trovato l'inganno“ (u slobodnijem prijevodu: „Čim se donese zakon, smisli se i prevara“).

U slučaju najnovijih restrikcija uslijed jačanja pandemije covida-19 „car“ je krčmar Aldo Manoieri, vlasnik kafića „Bar Plaza Cafè“ u Catanzaru Lidu: uredno je, već prve noći, zatvorio kafić točno u ponoć. Svi su gosti izišli, vrata su zaključana, svjetla su pogašena.

Samo petnaest minuta kasnije svjetla su upaljena, vrata su otvorena, gosti su se vratili, a stigli su i novi. Njegov kafić inače radi danonoćno (24/7, kako se to sada bilježi), po toj osnovi plaća i porez, pa ne mora izvjesiti obavijest o radnom vremenu (budući da je permanentno).

Carlotta i Beppe Fachini, vlasnici kafića „Mavit Bar“, smještenoga odmah nasuprot Željezničke stanice u Bologni, sada zatvaraju u ponoć, po uredbi, a otvaraju u 1 sat po ponoći.

U vladinoj uredbi, na temelju dekreta o izvanrednom stanju uslijed zdravstvenih prilika, lijepo i jasno piše da svi ugostiteljski objekti motaju biti zatvoreni najkasnije u ponoć. Ali ministri su zaboravili napisati od kojeg sata objekti smiju ponovo biti otvoreni za goste.

„Genij“ nije prekršio zakon, samo je izigrao njegov duh, praveći se da ne zna zašto je odluka donesena te, u krajnju ruku, stavljajući na prvo mjesto svoju zaradu i obijest svojih gostiju (jer nitko razborit neće reći da je konzumacija u kafiću, bila riječ o pijuckanju ili o lokanju, prijeka ljudska potreba), pa i po cijenu širenja zaraze.

U kapitalizmu je dobrobit vlastitog džepa vazda ispred tuđe sigurnosti, pa se baš zato ne može računati na zdrav razum i na ljudsku solidarnost (vjersku ili idejnu, svejedno), nego je nužno zakonom propisati ograničenja radi zaštite slabijih (pa tako i zaštite mentalnih invalida od sebičnosti moralnih invalida).

Zakon, kažu, ima ne samo slovo, nego i duh. Može se primjenjivati i može se interpretirati, kažu u Italiji, domećući: „jao onome na koga se zakon primjenjuje“.

Dakako da je „car“ iz Catanzara isti dan dobio sljedbu koja buja: širom Italije se lokali zatvoreni u ponoć otvaraju ponovo, ako ne u 0.15, a ono u 1.00, „držeći se zakona kao pijan plota“, sasvim u skladu sa stabilnošću svojih noćnih gostiju.

Gdje su najdomišljatiji? Poslovično, u Napulju i okolici. Upravo su ondje smislili kako tijesto dovoljno za krišku kruha vješto rastegnuti, dodati nešto jeftino na nj, zapeći u krušnoj peći i tako stvoriti pizzu, siromaško jelo, koje po svijetu ponegdje plaćaju i skupo.

Nevolja je njihova što je iz okolice Napulja i Giuseppe De Luca, pompozan i ekscentričan guverner Kampanije, koji svoje zemljake pozna u dušu. Pa je donio oblasnu uredbu da svi ugostiteljski objekti moraju biti zatvoreni od 23.00 do 5.00. Kad se već valja držati plota, dobro je da je on čvrst.