Bivši dužnosnik Kremlja javno je priznao da su prije naredbe Vladimira Putina o djelomičnoj mobilizaciji u rujnu prošle godine ruske Zračno-desantne snage, najelitnije postrojbe Putinove armije, bilježile gubitak čak polovice svoga ukupnog osoblja, piše Slobodna Dalmacija
Mihail Zvinčuk, tvorac iznimno praćenog kanala Rybar na Telegramu i bivši vojni dužnosnik Kremlja, progovorio je o tome u svojoj emisiji na državnoj televiziji, a isječak iz programa na Twitteru se proširio priličnom brzinom.
"Tvorac kanala Rybar, koji sad emitira uživo i na ruskoj TV, priznaje da su ruske ‘VDV snage‘ izgubile čak 50 posto osoblja do rujna prošle godine", prenio je globalnoj javnosti Dmitri, operater War Translated-a, neovisnog projekta koji prati tekući sukob u Ukrajini.
U video isječku od 27 sekundi Zvinčuk je zapravo komentirao zabrinutost dijela ruske javnosti oko toga da se elitne zračno-desantne snage ruske vojske, poznate pod akronimom VDV, baš previše i ne vide na prvoj crti. Tvrdnjom da su prije 3-4 mjeseca bilježile ogromne gubitke i svakog drugog stradalog zapravo ih je pokušao javno opravdati od ‘nevidljivosti‘ u zadnjoj fazi ukrajinskoga rata.
Rusija vrlo rijetko objavljuje podatke o svojim mrtvim i ranjenima, a postoje i redovite i opravdane sumnje u one brojke koje službeno nudi. No, istina se nekad omakne i prekaljenim režimskim propagandistima, Putinovim agentima i vojnim blogerima. Riječi Mihaila Zvinčuka o teškim stradanjima ruskih zračno-desantnih snaga, uostalom, korespondiraju s nekim dosad poznatim činjenicama, pa i onom da su ove postrojbe predvodile agresiju u veljači prošle godine, a da ih zadnjih mjeseci vojni izvještaji gotovo nigdje ne spominju.
Zračno-desantna vojska (Vazdušno-desantna vojska, VDV) bila je ‘vrh Putinova koplja‘ u početnom prodoru u Ukrajinu s bjeloruskog teritorija 24. veljače. Upravo oni su izvršili helikoptersko-padobranski desant na zračnu luku Antonov kod Hostomela u blizini Kijeva, ali im je ukrajinska Nacionalna garda već prilikom slijetanja nanijela teške gubitke. Rusi su planirali bazu Antonov pretvoriti u svoj logistički centar iz kojega bi nastavili opsjedati glavni ukrajinski grad, no to im je stalnim napadima onemogućeno, pa su se s aerodroma morali povući već početkom travnja.
Ruske ‘VDV snage‘ su do rata u Ukrajini slovile za najbrojnije i najjače zračnodesantne snage na svijetu, te su smatrane istinskom elitom ruske vojske, od milja zvanom i ‘desantniki‘ ili ‘Krilata vojska‘. Brojili su četiri zračno desantne divizije, te zasebne četiri zračno napadne brigade i jednu brigadu specijalnih snaga.(Specnaz).
U Rusiji čak postoji termin ‘desantni šovinizam‘ koji označava oholost pripadnika VDV-a prema ostalim vojnicima i postrojbama ruskih oružanih snaga. Za ovo se smatra zaslužnim general Vasilij Margelov koji je bio zapovjednik Zračno desantne vojske SSSR-a od 1954. do 1959. i od 1961. do 1979. godine, te je tad pretvorio u gotovo samodostatnu, oklopnu i visokomotiviranu zasebnu armiju s prepoznatljivim plavim beretkama.
Vjeru u vlastitu nadmoć ubrzo su ‘desantniki‘ počeli demonstrirati pogrdnim imenima kojima su počeli nazivati druge vojnike Crvene armije. Tako su za vrijeme Sovjetsko-afganistanskog rata ostale sovjetske vojnike zvali solarij, vijci ili čuvari soba. Zbog oholosti padobranaca dolazilo je i do čestih fizičkih sukoba, pa je general Aleksandar Lebed u svojim memoarima naveo kako je spriječio oružani sukob između pripadnika bojne za logističku potporu 108. motorizirane divizije i pripadnika vlastite 345. padobransko-desantne pukovnije koji su isprovocirali bahati padobranci.
Nakon Ukrajine i gubitka čak polovice svojih ratnih sudrugova danas su jamačno puno manje bahati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....