Rap skladbe su podloga za fotografije ozlijeđenih, a izmjenjuju se s domoljubnim pjesmama ispod kojih se vrte romantični krajolici Libije. Novi izvještaji s fronte uglavnom su posuđeni s BBC-ja, CNN-a i al-Jazeere. Potom se pojavljuju kamerom iz ruke snimane lokalne reportaže iz dana dok su Gadafijeve trupe stajale pred vratima grada i raketirale stambene četvrti.
Posljednjih tjedan dana u Libiji više ne postoji televizijski monopol režima. Gotovo istodobno krenula su dva programa pobunjenika, koji se emitiraju putem satelita Arabsat i koji prkose Gadafijevu propagandnom stroju. Slobodna Libija radi u Bengaziju, a Libija TV ima sjedište u katarskom glavnom gradu Dohi.
Namamili ih na prevaru
Slobodna Libija krenula je prije devet dana s ispovijestima Gadafijevih vojnika zarobljenih u jednoj od vojarni u tom lučkom gradu. Izvijestili su kako im je bilo naređeno da dođu u jedan kompleks zgrada u Tripoliju pod izlikom da tamo trebaju preuzeti svoju mjesečnu plaću. No, zadržali su ih s s druge strane zida, odjenuli ih u uniforme i već iste večeri poslali na frontu.
Kod zarobljenih vojnika pronađene su velike količine tableta Viagre i kondoma, govori se dalje u izvješću. Gadafijevim pristašama navodno je bilo rečeno da s pobunjenim stanovništvom mogu raditi što ih je volja: muškarce strijeljati, žene silovati.
Crna subota
Dvojica osnivača, Zuhair al-Barasi i Mohamed Naboos, poznavala su se od malih nogu. Prvoga “dana gnjeva”, 17. veljače, slučajno su se ponovno susreli u jednoj malenoj prostoriji u Palači pravde, gdje su potražili utočište od policijskih metaka, suzavca i pendreka. 32-godišnji Barasi radio je kao prevoditelj za jednu češku kompaniju, a Naboos, koji potječe iz dobrostojeće poduzetničke obitelji, bio je poslovođa zabavnog parka za mladež, s klizalištem, stazom za go-kart i umjetnim stijenama za penjanje. Već tada, kroz zujanje metaka, zakleli su se da će osnovati pobunjeničku televizijsku postaju.
Prvo je njihov tim sklepao provizorni studio pod krovom Palače pravde, odakle su emitirali program live-streamom putem interneta. Prije osam dana otišli su u eter cijele Sjeverne Afrike putem Arabsata, i to šest sati dnevno.
Počeo od nule
Dotad je, međutim, suosnivač Mohamed Naboos već bio mrtav, ustrijelio ga je jedan od Gadafijevih snajpera skrivenih po gradu na “crnu subotu”, kada su zajedno s njima po Bengaziju zapucali i Gadafijevi tenkovi te raketni bacači, netom prije početka savezničkih zračnih napada. I dok Slobodna Libija radi iz Bengazija, drugi ustanički program Libija TV stiže do gledatelja iz Dohe u Kataru. Osnovao ju je Mahmud Shamam, libijski novinar koji već 35 godina živi u egzilu i koji je studirao u SAD-u te deset godina radio za arapsko izdanje Newsweeka i potom bio u Upravi al-Jazeere.
Svojih 20 zaposlenika sredinom ožujka potražio je putem Facebooka. U samo dva tjedna podigao je sve od nule, a tehniku je unajmio od jednog lokalnog kanala iz Dohe što se bavio kulturom. Kanal su financirali bogati libijski poslovni ljudi, također u egzilu. Shamamu je u startu na raspolaganju bilo 250 tisuća dolara.
Program traje četiri sata dnevno, ali je u planu proširenje kapaciteta. Katar se u međuvremnu iskristalizirao kao najvažniji zagovornik libijskog ustanka na Bliskom i Srednjem istoku. Jedina je arapska zemlja koja je priznala Nacionalno vijeće pobunjenika kao jedinog legitimnog predstavnika libijskog naroda.
Zasjeda poslušnika
Od strane emira Hamada bin Khalife al-Thanija financirana televizijska postaja al-Jazeera razbjesnila je ne samo Gadafija nego i sve druge moćnike. “Neka od... i Katar i al-Jazeera”, grmio je Gadafijev sin Al-Islam u veljači u intervjuu za list Al-Shark al-Avsat. Nedugo potom režimski poslušniciu zasjedu su namamili ekipu al-Jazeere. Snimatelj je ubijen
Još najmanje šest mjeseci rata u Libiji
Britansko vojno zrakoplovstvo sve svoje planove za Libiju izrađuje na temelju pretpostavke da će operacije NATO-a tamo trajati najmanje šest mjeseci, izjavio je visoki dužnosnik RAF-a Sir Stephen Dalton, a prenio BBC. Dalton je rekao kako se sada čini da će britanski borbeni zrakoplovi i letjelice za nadgledanje u Libiji biti potrebni mjesecima, a ne tjednima kako se ranije znalo govoriti, te da će zbog toga RAF trebati “istinsko povećanje” proračuna.
Anketa BBC-ja pokazala je da i dvije trećine Britanaca vjeruje da će vojna intervencija u Libiji trajati “neko vrijeme”, a samo 14 posto ih vjeruje da će završiti “ubrzo”.