Francuska je postavila ultimatum, a Njemačka uzvratila čime je dodatno pogoršan zastoj izazvan kombinacijom energetske krize u regiji i zelene tranzicije Europske unije.
I dok se najviše rasprava vodi o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu Europe, u samoj srži nesuglasica je pitanje gdje se nalazi industrijsko srce bloka. Unatoč tome što su cijene pale u odnosu na rekordne razine iz prošle godine, pozicije su se zaoštrile, a Francuska i Njemačka traže načine kako da ne zaostanu dok Europa nastoji postići ugljičnu neutralnost, piše Bloomberg.
‘Vlade i u Parizu i u Berlinu žele osigurati električnu energiju po najnižoj mogućoj cijeni‘, kaže Christian Egenhofer, viši istraživač u think tanku CEPS u Bruxellesu. ‘To je gotovo pitanje političkog opstanka.‘
Nakon prosvjeda ‘žutih prsluka‘ u Francuskoj prije pet godina, cijene energije i dalje ostaju eksplozivna tema za predsjednika Emmanuela Macrona i njegovu vladu.
Koalicija kancelara Olafa Scholza u Njemačkoj također je suočena s pritiskom nakon što im se podrška rasplinula uslijed šlampave reforme provedene na proljeće koja je grijanje kuća i stanova trebala odvojiti od fosilnih goriva. Opozicijske stranke u obje zemlje sad se love za tu slamku.
EU si teško može priuštiti dugotrajni sukob unutar svoje industrijske jezgre. Zakon o smanjenju inflacije američkog predsjednika Joe Bidena izazvao je zabrinutost da SAD odvlači investicije, dok nedavna istraga kineskih subvencija proizvođačima električnih vozila odražava sve veću uzrujanost zbog konkurentske prijetnje koju predstavlja ta supersila iz Azije.
Nesuglasice i oko Zelenog dogovora
Nesuglasice o cijenama energenata samo su jedan aspekt u napetostima između dvije zemlje. Francuska i Njemačka ne slažu se oko temeljnih elemenata Zelenog dogovora. Kao prvo, Njemačka je zadržala odredbu o zabrani vozila s motorima s unutrašnjim izgaranjem do 2035. godine zbog izuzetaka vezanih uz tzv. e-goriva. Nakon toga je Francuska pogurala slično izuzeće, ovaj put vezano uz nuklearnu energiju u sklopu Zakona o obnovljivim vrstama energije.
Sada Francuska nastoji ostvariti prednost revidirajući pravila tržišta električne energije u Europskoj uniji kako bi produžila radni vijek svojim zastarjelim i dugovima opterećenim nuklearnim reaktorima. Ako uspije, taj bi plan zapravo omogućio vladi da osigura više stabilnosti za državnu tvrtku Electricite de France S.A. (EDF) i da iskoristi nove izvore financiranja kako bi se francuskim reaktorima produljio život.
A tom francuskom komunalnom poduzeću očajnički treba nova financijska injekcija. EDF kaže kako će možda morati investirati 25 milijardi eura godišnje kako bi produljio rad 56 reaktora iz 80-ih i 90-ih godina, izgradio nove nuklearne reaktore i vjetro i solarne elektrane te općenito modernizirao mrežu. Problem je u tome što energetskog diva već sada pritišće dug od 65 milijardi eura.
Berlin blokira tu inicijativu dok se Njemačka bori da obnovi svoj vlastiti energetski sustav nakon prekida isporuke ruskog plina prošle godine i konačnog zatvaranja svih nuklearnih reaktora. Europska najveća ekonomija je zabrinuta da će Francuska biti u poziciji da sruši cijene energije u Njemačkoj ako Pariz dozvoli EDF-u da proda energiju ispod tržišne cijene.
‘Točka razmimoilaženja je tome što je francuska energetska infrastruktura u državnom vlasništvu‘, kazao je njemački ministar ekonomije Robert Habeck u Rostocku. To je, zapravo, bio odgovor njegovom francuskom kolegi Bruni Le Maireu koji je ranije rekao da nuklearna energija za njegovu zemlju predstavlja ‘crvenu crtu‘.
Investicije odlaze negdje drugdje
Bez pouzdanog pristupa priuštivoj energiji, Njemačka se boji da će kompanije koje troše mnogo energije investirati negdje drugdje te ‘da ćemo tako izgubiti tu industrijsku bazu‘, kazao je Habeck. ‘Moja poanta nije to da Francuska ima nuklearne elektrane, već to da operateri nuklearnih elektrana mogu ponuditi energiju po cijenama ispod tržišnih.‘
A razlog za zabrinutost itekako postoji. S još uvijek visokim cijenama energije i upitnom sigurnošću opskrbe dok se zemlja pokušava riješiti i ovisnosti o ugljenu, Francuska je u posljednje dvije godine privukla skoro 50 posto više izravnih investicijskih projekata nego Njemačka.
Uvjerenost u uspjeh njemačke energetske tranzicije - koja uključuje i riskantno širenje na vodik - strmoglavila se među njemačkim poslovnjacima. Čak trećina proizvođača razmatra ili preseljenje u neku drugu zemlju ili su taj proces već započeli, pokazalo je ispitivanje njemačke trgovinske i industrijske komore. A Francuska im je spremna svašta ponuditi.
Njemački najveći proizvođač aluminija, Trimet, prošle je godine zbog energetske krize morao smanjiti svoju proizvodnju. Ali sreća se za jednu od njihovih talionica u Saint-Jean-de-Maurienneu u jugoistočnoj Francuskoj okrenula nakon što je EDF u lipnju Trimetovim francuskim pogonima ponudio novi 10-godišnji ugovor o nabavi energije ispod tržišne cijene. Francuska jeftina nuklearna energija omogućila je Trimetu da unaprijedi svoju ‘zelenu transformaciju‘, rekao je tada glavni izvršni direktor Philipp Schlüter.
‘Industrijska konkurencija je važan element u razgovorima između Njemačke i Francuske‘, kaže Kristian Ruby, glavni tajnik europskog udruženja energetskog sektora Eurelectric. ‘Njemačka je suočena s činjenicom da Francuska još godinama može imati jeftiniju električnu energiju iz svojih nuklearnih elektrana.‘
Kao bi na to odgovorio, Habeck je predložio privremeno subvencioniranje cijena energije za industriju, no široka podrška toj ideji još izostaje. Rizik tog plana je da se nastavi potpora neučinkovitim proizvođačima i uspori prijeko potrebna tranzicija na čistu energiju, kaže Claudia Kemfert, stručnjakinja za energiju na njemačkom Institutu za ekonomska istraživanja u Berlinu.
‘Njemačke ambicije za subvencioniranjem cijene struje za industriju, jednako su pogrešne kao i Francuske. Obje zemlje bi se trebale dogovoriti o što bržem prelasku na obnovljive vrste energije‘, kaže Kemfert.
U Parizu se gomila pritisak jer tamošnji zakon koji obvezuje EDF da velike količine električne energije prodaje s velikim popustom, ističe krajem 2025. godine.
Viši savjetnik u francuskoj vladi kaže kako će prema novoj regulativi koja uskoro treba biti predstavljena, buduće cijene u Francuskoj na kraju biti poput onih u Njemačkoj te da će se obje zemlje najvjerojatnije usuglasiti o sličnim cijenama električne energije za svoje industrije.
No dvije su zemlje na različitim stranama ove energetske debate, a njihove je razlike gotovo nemoguće premostiti. Dok je Njemačka na koncu zatvorila sve svoje preostale reaktore, Francuska iz nuklearki dobiva oko dvije trećine potrebne električne energije. No tom su sustavu prijeko potrebne nadogradnje, a niz obustava rada - koji su prošle godine potaknuli rekordan rast cijena struje u Francuskoj - naglašava koliko je obnova hitna.
I dok se Francuska i Njemačka nastavljaju svađati, vremena za postizanje dogovora sve je manje. Ako se spor ne riješi do kraja ove godine, izbori za Europski parlament iduće godine mogli bi zaustaviti napredak u razgovorima. U međuvremenu, druge industrijske sile ne miruju.
‘Spor između dviju zemalja nije dobar za Europu‘, rekao je Henrik Ahlers, šef konzultantske kuće EY u Njemačkoj. Umjesto toga, blok bi ‘trebao biti jedinstven kad je u pitanju natjecanje s Kinom i SAD-om‘.