FERGUSON O BECKHAMU ‘Davida sam zavolio kao sina, no stvari su pošle krivo otkad je upoznao Victoriju’

Jeste li ovom knjigom zapravo željeli izravnati račune, upitao je australski reporter Sir Alexa Fergusona na predstavljanju njegove nove autobiografije u ponedjeljak.

“My Autobiography” je, naime, eksplozivno štivo koje je veliki menadžer Manchester Uniteda slobodno mogao nasloviti i “Moj obračun s njima” ili “Patite dušmani”. U knjizi Ferguson nije škrtario s kritikama i porciju su zalužili mnogi; od Davida Beckhama i Roya Keana, preko Ruuda van Nistelrooya i Waynea Rooneyja, do Rafe Beniteza i Arsenea Wengera.

- Ne radi se ovdje o poravnavanju računa, nego o objašnjavanju odluka za sve Unitedove navijače. Svima onima koji su se pitali ‘zašto’ htio sam poručiti da je postojao razlog. Najvažnija stvar uvijek je bila ne izgubiti kontrolu, menadžer je ključna figura u klubu - odgovara Ferguson.

Imidž autokrata

Tijekom 27 godina vladavine na Old Traffordu Ferguson je izgradio imidž autokrata koji će bez puno emocija otpiliti i najkarizmatičnije igrače, legende i top-golgetere kada osjeti da ga više ne slijede.

Roy Keane je, za ilustraciju, u jednom trenutku slovio za utjelovljenje svih Unitedovih vrijednosti. Bio je vođa koji nikada ne bježi od odgovornosti, nemilosrdan na terenu, žestok, gladan pobjeda, ali morao je otići jer je njegova vladavina željeznom šakom počela opasno živcirati svlačionicu. Godine 2005. u intervjuu za klupsku televiziju Keane se brutalno obračunao s nekolicinom suigrača, lekcije su dobili Richardson, Fletcher, Smith, Van der Sar, a najgore je prošao Rio Ferdinand kojem je poručio da “vjeruje kako je superstar samo zato što zarađuje 120 tisuća funta tjedno i odigrao je dobrih 20 minuta protiv Tottenhama”.

Ferguson u knjizi priznaje da su ga izljevi bijesa ovog irskog nogometaša znali iskreno preplašiti, a razvod je bio neminovan kada je Keane na dnevni red pred suigračima stavio pitanje menadžerova spora oko vlasništva nad trkaćim konjem Rock of Gibraltar.

“Pobrinuo sam se da mu odmah isplatimo ostatak ugovora i da ga što prije otpravimo u Celtic”, piše Sir Alex.

David Beckham također je morao spakirati stvari i napustiti Old Trafford jer je veliki menadžer ocijenio da mu je status celebrity ikone postao važniji od nogometa. Ferguson piše da je Beckhama zavolio kao sina zbog njegove čvrstine, upornosti i želje da skepticima dokaže da je sposoban za najveća ostvarenja na terenu.

Stvari su pošle u krivom smjeru kada je David upoznao “spajsicu” Victoriju i preko noći zaboravio što mu je donijelo slavu. U veljači 2003. Ferguson je nakon utakmice s Arsenalom u svlačionici kopačkom pogodio Beckhama u lice. Dan poslije Beckham je spremno pozirao fotoreporterima s ožiljkom iznad obrve, a Unitedov šef odlučio - ovdje za tebe nema budućnosti.

Beckham je karijeru nastavio u madridskom Realu, a njegovom je trasom 2006. godine krenuo i Van Nistelrooy “čije je vladanje tijekom posljednje godine u Unitedu postalo neizdrživo”. Nizozemski napadač je za vrijeme utakmice s Wiganom glasno opsovao Fergusona jer ga ostavio na klupi, a takvo iskakanje iz tračnica ovaj nije bio spreman tolerirati.

Ronaldo najtalentiraniji

U knjizi Ferguson priznaje da mu je navika njegovih igrača da zidaju imidž nogometaša većih od igre često stvarala probleme. Spominje primjer Rija Ferdinanda, čiji doprinos na terenu inače iznimno cijeni, a koji je tijekom Unitedove američke turneje intervjuirao P. Diddyja. “Hoće li ti on pomoći da postaneš bolji stoper”, kritizirao je svog igrača.

Cristiano Ronaldo najveći je i najtalentiraniji nogometaš kojeg je trenirao u gotovo tri desetljeća šefovanja Unitedom. “Prestigao je sve velikane koje sam vodio. Jedini koji mu se donekle mogu približiti jesu Paul Scholes i Ryan Giggs, koji su u momčadi trajali gotovo dvadeset godina”, piše Ferguson i objašnjava kako je Ronaldo isforsirao transfer u Real Madrid.

“Otišao sam u posjet Carlosu Queirozu u Portugal i saznao da dečko očajnički želi u Real. Rekao sam mu: ‘Ne možeš ići ove godine, ne nakon što je njihov predsjednik Ramon Calderon tako bahato nastupio’. Još sam mu rekao: ‘Znam da želiš u Real, ali radije ću te upucati nego te prodati tom tipu. Nastaviš li ovako igrati i ako ne budeš stvarao nered, netko će uskoro ponuditi rekordan iznos za tebe i tada ćemo te pustiti.’”

O odnosima s drugim menadžerima Ferguson piše da mu je Mourinho “sjeo” od prvog dana u Chelseaju. Impresionirao ga je nastup mladog i arogantnog trenera koji je sebe odmah nakon dolaska u Chelsea bio spreman prozvati “Special One”. Fergieja je manje impresioniralo vino koje su tih dana servirali na Stamford Bridgeu, što je negdje u šali i spomenuo. Nakon toga mu je Roman Abramovič na kućnu adresu dostavio sanduk Tignanella.

Za Rafu Beniteza i Arsenea Wengera, međutim, u novoj Fergusonovoj autobiografiji (prvu je objavio 1999. godine) nema lijepih riječi. Španjolac je, kaže, njihovo sportsko suparništvo učinio osobnim i taj odnos preveo u stanje otvorene mržnje.

“Benitez nije imao šanse protiv mene jer ja sam mogao čekati. Imao sam uspjehe na svojoj strani, a on je očajnički želio trofeje u Liverpoolu. Nije bio pametan kada je krenuo u taj rat”, tvrdi Ferguson.

Škot na klupi Engleske

Odnos s Wengerom nepovratno je narušen nakon Unitedove pobjede nad Arsenalom kojom je zaključena serija “invinciblesa” od 49 utakmica bez poraza. Ovo poglavlje knjige naslovljeno je “Bitka za buffet” zbog incidenta u kojem su komadi pizze doletjeli Fergusonu u glavu i na odijelo. Sve je počelo Van Nistelrooyevom pritužbom da ga je na izlasku s terena Wenger gadno izvrijeđao.

“Smjesta sam otrčao do Wengera i rekao mu da pusti moje nogometaše na miru. Sljedeće čega se sjećam jest da sam bio sav prekriven pizzom. Rekli su mi da je Cesc Fabregas krivac, ali do danas nisam saznao je li to istina”, napisao je Ferguson.

Gradeći trofejnu dinastiju na Old Traffordu, 71-godišnjak nikada nije došao u napast da promijeni posao i okrene se nekom drugom trenerskom izazovu. Dva je puta mogao preuzeti kormilo engleske reprezentacije, FA ga je zvao prije nego što je angažirao Keegana, a potom i uoči Erikssonove promocije.

“Trebalo mi je deset sekundi da odlučim. Leći u krevet pun čavala nikada me nije posebno privlačilo. Zamislite tu situaciju, Škot na klupi Engleske.”