Čelnici zemalja Europske unije nisu postigli konačni dogovor o kandidatima za vodeće pozicije u EU, ali čini se kako bi mogli brže nego inače kreirati kadrovski paket, u želji da izbjegnu da na njega utječu desni populisti.
Na prvom sastanku nakon izbora za novi sastav Europskog parlamenta čelnici EU-27 raspravljali su o novom vodstvu institucija EU. Sastanak je bio neformalne naravi, ali je važan jer pokazuje kako određene zemlje dišu po pitanju raspodjele čelnih mjesta u EU. Nije bilo pokušaja blokiranja određenih imena, ali je zato jedna stranka odlučila iskoristiti neformalni sastanak za vlastite interese.
Rotacija
Čini se kako europski pučani, na valu rezultata na izborima za Parlament EU, traže veći komad kolača nego 2019. godine. Europska pučka stranka (EPP) izašla je kao relativni izborni pobjednik pa traži da se trajanje mandata predsjednika Europskog vijeća prepolovi. Mandat predsjednika Europskog vijeća traje dvije i pol godine s mogućnošću ponovnog izbora. Dosad se mandat uvijek obnavljao.
No, Politico piše da su članovi Europskog vijeća iz redova pučana, na prijedlog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, tražili da sljedećeg izabranog predsjednika Europskog vijeća nakon dvije i pol godine zamijeni netko iz njihove stranke. Plenković je nakon radne večeri u Bruxellesu za Hinu rekao da je predložio rotaciju predsjednika Europskog vijeća, ali i da on osobno nije željan te pozicije.
Portugalac António Costa trebao bi zamijeniti Charlesa Michela na mjestu predsjednika Europskog vijeća. Bivši portugalski premijer dolazi iz redova socijalista. Nominaciju bi mu mogao otežati korupcijski skandal zbog kojeg je bio prisiljen dati ostavku.
Euractiv saznaje kako socijaldemokrati nisu htjeti tako lako pristati na prijedlog EPP-a, zbog čega su se u raspravu pokušale umiješati i druge visoke pozicije, poput predsjednika Europske središnje banke (ECB) i glavnog tajnika NATO-a. Međutim, tu bi se mogli pobuniti liberali jer je nizozemski premijer Mark Rutte navodno već osigurao potporu dvije trećine zemalja NATO-a.
Osim toga, Emmanuela Macrona sigurno zanima hoće li njegova sunarodnjakinja Christine Lagarde dobiti drugi mandat na čelu ECB-a za tri godine, pogotovo u trenutku kad postoji mogućnost da će stranka Marine Le Pen odnijeti pobjedu u Francuskoj. Središnja banka ima mogućnost sniziti ili povećati kamatne stope intervenirajući na tržištima državnih obveznica te bi mogla pojačati pritisak na Francusku ako Le Pen pobijedi na skorim izborima, što bi išlo u korist Macronu koji bi mogao tvrditi da je krajnja desnica prouzročila gospodarsku katastrofu.
Čelnici EU će se ponovno okupiti u Bruxellesu 27. i 28. lipnja. Macron i Olaf Scholz nadaju se da će se dogovor postići što prije kako bi se mogli usredotočiti na situaciju na domaćem terenu. S druge strane, Giorgia Meloni, koja likuje nakon uvjerljivih rezultata na europskim izborima, mogla bi im pomrsiti planove. Politico piše da Meloni nije bila zadovoljna jer su je pokušali držati izvan igre na radnom sastanku te bi mogla tražiti neko mjesto za sebe u Europskoj komisiji.
Željezna lady
Mnogo manje drame ima oko drugih čelnih europskih pozicija. Ursula von der Leyen (EPP) gotovo će sigurno i dalje predsjedati Europskom komisijom, a Roberta Metsola (EPP) Europskim parlamentom. Liberalima će vjerojatno otići mjesto visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU. Očekuje se da će estonska premijerka Kaja Kallas postati nova šefica diplomacije EU.
Europska "željezna lady" jedna je od najžešćih protivnica Rusije, koja se ne libi otvoreno govoriti protiv Vladimira Putina. Otkako je ta 47-godišnjakinja preuzela vlast, estonska je vlada povećala vojnu potrošnju na tri posto svog BDP-a. Estonija također pruža golemu vojnu pomoć Ukrajini. Za razliku od nekih svojih kolega, Kallas se zauzima za bezuvjetnu pobjedu Ukrajine i strogo kažnjavanje Rusije. Nedavno je rekla da ako Rusija želi napasti, to će i učiniti, bez obzira na akcije NATO-a.
Time se referirala na upozorenja nekih čelnika koji su izrazili zabrinutost da bi slanje zapadnih instruktora za obuku u Ukrajinu značilo eskalaciju između zemalja NATO-a i Rusije. Netrpeljivost Kaje Kallas prema Rusiji usađena je u nju od rođenja. Njezinu su majku, baku i prabaku sovjetske vlasti deportirale u Sibir s još 20 tisuća Estonaca. Kallas je odrastala pod sovjetskom okupacijom, a formativne godine provela je promatrajući kako njezina država postaje slobodna.
Imperijalistički san
"Ako Rusija ne bude kažnjena za ono što radi, doći će do pauze od godinu, dvije, a onda će se sve nastaviti, i zločini i ljudska patnja. U opasnosti neće biti samo Ukrajina, nego i druge zemlje oko Rusije. Imperijalistički san nikada nije umro", rekla je Kallas svojedobno za časopis The New Statesman.
Studirala je pravo i ekonomiju te radila kao odvjetnica prije nego što je 2014. izabrana u Europski parlament. Nakon što se vratila u Tallinn, preuzela je čelno mjesto Reformističke stranke i postala prva žena na premijerskoj funkciji u Estoniji. Kremlj ju je stavio na listu traženih jer je u svojoj zemlji maknula spomenike sovjetskim vojnicima.