Prema podacima Stockholmskog instituta za istraživanje mira (SIPRI), u 2023. godini međunarodni vojni izdaci povećali su se za gotovo sedam posto, čime su dosegnuli novu, rekordnu vrijednost. Posebno visoki porasti zabilježeni su u Europi, Aziji i na Bliskom istoku. Usto, u veljači je procurila informacija da EU želi prebaciti svoju obrambenu industriju na ratne temelje, izlažući svoj plan u nacrtu strategije europske obrambene industrije na 27 stranica.
Ali Europska unija i dalje se suočava s dva velika problema. Prvo, EU nema europsku vojsku, nego svaka od 27 država-članica ima svoju nacionalne oružane snage, a samo desetak zemalja-članica ima svoju industriju naoružanja. Drugo, sve je više pokazatelja da ni najjače europske države, za sada, nisu spremne za sukob s Rusijom.
"Moramo biti iskreni prema sebi: sposobnosti Bundeswehra vrlo su ograničene jer smo posljednjih godina premalo ulagali u modernizaciju vlastite vojske. Vojna potpora koju je Njemačka pružila Ukrajini već je dovela do slabljenja arsenala Bundeswehra. Ipak, bilo je važno pružiti tu pomoć jer Ukrajina ne štiti samo sebe, ona također štiti našu sigurnost i slobodu", izjavio je Michael Roth, zastupnik u Bundestagu iz vladajuće stranke SPD i šef međunarodnog odbora parlamenta. "Ali ne razumiju svi stanje Bundeswehra. Nemamo golemi arsenal da možete uzeti što god želite, kao u robnoj kući. S jedne strane imamo vrlo ograničena sredstva, a s druge obrambena industrija ne prati proizvodnju. Skladišta Bundeswehra podsjećaju na robne kuće u Sovjetskom Savezu ili Istočnoj Njemačkoj 1980-ih”, upozorio je.
Njemačka je dosad poslala Kijevu vojnu pomoć u vrijednosti od 17,1 milijardu eura, više od bilo koje druge europske zemlje. Na drugom mjestu je Velika Britanija sa 6,6 milijardi eura, a treća Poljska s tri milijarde, dok je Francuska do sada Ukrajini poslala vojnu pomoć vrijednu samo 500 milijuna. Dobrim dijelom zato što i Francuzi već dugo štede na vojsci.
No, Emmanuel Macron je prošlog ljeta izjavio da će Francuska investirati kolosalnih 413 milijardi eura u svoje oružane snage u sedmogodišnjem razdoblju, od 2024. do 2030. To je za trećinu više nego u proteklom 6-godišnjem razdoblju kada je potrošeno 300 milijardi. Osim toga, Francuska se sve više fokusira na istočni bok Europe, a njezine oružane snage moraju biti vjerodostojne, rekao je u siječnju zapovjednik kopnene vojske, general Pierre Schill. Do 2027. francuska vojska želi biti sposobna rasporediti jednu diviziju od oko 25.000 vojnika u 30 dana.
Ukrajincima ovakva obećanja mnogo ne pomažu. Još prije godinu dana u mnogim zemljama NATO saveza zalihe granata brzo su se iscrpile pa je postalo očito da proizvodnja nije dovoljna za zadovoljenje rastućih zahtjeva oružanih snaga Ukrajine. Bila je to posljedica zapadne vojne strategije prema kojoj Zapad nije namjeravao voditi rat protiv potencijalnih neprijatelja tako što bi se oslanjao na topništvo, već je doktrina prije svega podrazumijevala rasprostranjeno korištenje modernog zrakoplovstva. Ali, Ukrajina mjesečno treba 200 tisuća granata kalibra 155 mm, odnosno više od 6,5 tisuća dnevno kako bi, zahvaljujući većoj preciznosti, zadržala paritet s ruskim topništvom. Međutim, zapadna proizvodnja zaostaje za potrebama: Sjedinjene Države udvostručile su proizvodnju granata na 24 tisuće mjesečno dok države EU zajedno proizvode oko 50 tisuća projektila. To znači da bi Ukrajina dobivala 200 tisuća granata svaki mjesec, barem do početka 2025., Europa mora povećati ovogodišnju proizvodnju za 140 posto. Kako je otkrio Financial Times, problem u Europi je nedostatak osnovnih materijala za granate - baruta i eksploziva, kao i komponenti za njihovu proizvodnju, na primjer, nitroceluloze. Bez toga je nemoguće brzo povećati proizvodnju tih materijala, a gradnja tvornica za proizvodnju ovih materijala trajat će najmanje tri godine, tvrde proizvođači oružja u EU.
Nešto se ipak pokrenulo. Prije jednog desetljeća, kada je 2014. Rusija anektirala Krim, europske članice NATO-a potrošile su na obranu 235 milijardi dolara ili 1,47% BDP-a. U 2023. iznos se povećao na 347 milijardi dolara, što je ekvivalentno iznosu od 1,85 posto BDP-a, a do kraja 2024. očekuje se 380 milijardi.
Velika Britanija, Norveška i Nizozemska su, na primjer, ukupno naručile 71 američki avion F-35, a u posljednje dvije godine bilo je još mnoštvo narudžbi zemalja koje se osjećaju osobito ugrožene od Rusije: Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32. Njemačka je odlučila od Amerikanaca kupiti pet komada aviona P-8A, što je zapravo Boeingov model 737, ali posebno opremljen i naoružan za potragu i uništavanje neprijateljskih podmornica.
"Izdvajanje dva posto za obranu može biti samo početna točka. Europa se mora još bolje naoružati zbog agresije Rusije na Ukrajinu", zajednički su nedavno najavili šefovi diplomacija Njemačke, Francuske i Poljske. Početkom tjedna njemački ministar obrane Boris Pistorius i njegov francuski kolega Sébastian Lecorn objavili su da dvije najjače članice Unije počinju zajednički proizvoditi tenk budućnosti MGCS (Main Ground Combat Sistem). Ministri su objavili svoj cilj da "2040. imamo zajednički tenk jer općenito imamo i zajedničkog neprijatelja i moramo zajedno vježbati", kaže francuski ministar. Njegov njemački kolega dodaje: "s MGCS-om želimo postići jasan kvalitativni skok u našim sposobnostima obrane i naših zemalja i čitavog obrambenog saveza".
Na istoku Poljaci stvaraju vojsku koja je na putu da postane najveća kopnena snaga EU. Već sad Poljska ima više tenkova i haubica od Njemačke, a cilj je do 2035. godine. Imati 300.000 vojnika, u usporedbi s trenutačnih njemačkih 170.000 vojnika. Uz jačanje vlastite vojne proizvodnje, Poljaci su od Amerikanaca naručili i više od stotinu moćnih raketnih sustava HIMARS, a potpisali su i ugovor s južnokorejskom tvrtkom Hanwha o nabavi čak 288 samohodnih višecijevnih bacača raketa koji mogu ispaliti nekoliko različitih vođenih ili nevođenih topničkih projektila. Ovome treba dodati 116 tenkova Abrams. Poljsko zrakoplovstvo opremljeno je američkim F-16, a Varšava je još 2020. sa SAD-om potpisala ugovor vrijedan 4,6 milijardi dolara za 32 lovca F-35, plus što su kupili još 48 južnokorejskih zrakoplova FA-50, školskih mlažnjaka koji se mogu koristiti i kao laki lovci-bombarderi opremljeni protutenkovskim raketama.
Ozbiljno se naoružavaju i baltičke države koje su prve na udaru ako Rusija odluči krenuti na Zapad. Litva je izrazila namjeru kupiti 50 njemačkih tenkova Leopard 2, iz SAD-a stiže 200 oklopnih vozila, nizozemski radari i španjolski minobacači. Estonija je od Turske kupila 230 oklopnih vozila, protubrodske rakete, haubice iz Južne Koreje, a iz Amerike čeka pošiljku projektila HIMARS koji su u Ukrajini pokazali razornu djelotvornost. Doba mira i suradnje s Rusijom je prošlost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....