U posljednjim godinama činilo se da su europski birači ipak pružili tračak nade iscrpljenim centrističkim političarima Zapada. Dok se Donald Trump trijumfalno vraćao u Bijelu kuću, niz izbornih ciklusa u Francuskoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj i Rumunjskoj, kao i izbori za Europski parlament, sugerirali su da se populistički val na starom kontinentu donekle stišava, piše Politico.
U tim su utrkama umjereni kandidati, tradicionalno lijevi i desni, ipak uspjeli poraziti tvrde desne nacionaliste i populističke pokrete koji su posljednjeg desetljeća neumorno jačali.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tada je slavodobitno poručila da se "centar i dalje drži" te da u Europi postoji jasna većina koja želi stabilnost i snažniju Uniju.
No samo šesnaest mjeseci kasnije ta je tvrdnja izložena ozbiljnoj kušnji. Danas politički pejzaž izgleda gotovo neprepoznatljivo: u Francuskoj, Velikoj Britaniji pa čak i u Njemačkoj stranke tvrde desnice vode u gotovo svim relevantnim anketama.
Centristički lideri nalaze se u slobodnom padu - Keir Starmer jedva bilježi 21 posto odobravanja, a Emmanuel Macron još mizernijih 11 posto. Raspoloženje je toliko tmurno da i inače bizarna krađa dragocjenosti u Louvreu mnogima služi kao metafora države koja više ne uspijeva obavljati ni najosnovnije funkcije.
"Ovako je Hitler došao na vlast"
Simbolično i praktično, ni sama von der Leyen više ne može provesti ključne inicijative bez oslanjanja na glasove europskih konzervativaca koji sve otvorenije surađuju s radikalnom desnicom. Jedan je zabrinuti centrist tu promjenu usporedio s kobnim potezima njemačkih političara koji su 1930-ih, možda i nesvjesno, otvorili Hitleru put prema vlasti.
Dok centar puca po šavovima, populisti tvrde da nude jasan i jednostavan izlaz za zasićene birače koji žude za promjenom.
Njihova će se pozicija vjerojatno dodatno učvrstiti uz izravnu potporu Trumpove administracije. Nova američka Nacionalna sigurnosna strategija bez presedana najavljuje da će američka diplomacija aktivno podupirati "patriotske" i "antipolitički korektne" pokrete u Europi, ponajprije one koji naglašavaju borbu protiv migracija. Trump je već najavio da će podržati kandidate koji Europu "vrate na pravi put".
S takvim vjetrom u leđa, sljedeće četiri godine mogle bi donijeti najdramatičniji politički potres Zapada još od kraja hladnog rata. Posljedice bi se osjetile na trgovini, sigurnosti, NATO-u, odnosima s Rusijom i Kinom, praktički u svim ključnim sferama međunarodne politike.
Ujedinjeno Kraljevstvo kao ogledalo šire promjene
Možda najzorniji primjer obrata događa se u Ujedinjenom Kraljevstvu. U obalnom Jaywick Sandsu, najdepriviranijem dijelu zemlje, nova desna stranka Reform UK Nigela Faragea izgradila je svoje uporište. U lokalnoj birtiji, među pebbledashed kućicama i istrošenim engleskim zastavama, stanovnici govore da "više ne vjeruju nikome" osim Farageu.
Za neke, njegova poruka o slomu sustava i opasnostima migracije objašnjava sve frustracije - od ekonomskog pada do demografskih promjena.
Da je proces tektonski, pokazuje i Starmerov munjeviti pad: samo godinu nakon povijesne pobjede laburista, premijer se bori za opstanak, dok Reform UK prijeti preuzimanjem vodstva.
Ljevica raste s druge strane, zahvaljujući "eko-populistima" Zelenih. Politički prostor koji je desetljećima bio stabilan raspada se na fragmente.
Francuska i Njemačka - slom centrizma
Macronov pokušaj da zaustavi uspon Nacionalnog okupljanja raspisivanjem izvanrednih izbora prerastao je u političku katastrofu.
Zemlja je zapela u paralizi, proračunski prijepori ruše premijere, a institucije nalikuju sustavu koji je "trajno destabiliziran", kako kaže Macronov bivši mentor Alain Minc.
Bivši europarlamentarac iz redova desnice primao mito od Rusa! Pao je sasvim slučajno
Le Pen i Bardella u anketama dostižu 34 posto, nekad apsolutno nezamisliv broj za stranku s radikalno desnim korijenima.
U Njemačkoj, unatoč pobjedi konzervativaca, koalicija kancelara Merza funkcionira na jednoj od najtanjih većina u povijesti zemlje.
AfD nastavlja rasti, čak i iznad Merzovih konzervativaca, unatoč njegovu pokušaju da ojača desno krilo CDU/CSU.
Za mnoge Nijemce, odgojene na imperativu "nikad više", ovaj trend predstavlja duboki kulturni šok.
Čak i u Nizozemskoj, gdje je centristički Rob Jetten za dlaku porazio Geerta Wildersa, nitko ne vjeruje da je radikalna desnica rekla posljednju riječ.
Zašto se birači okreću ekstremima?
Ankete Ipsosa pokazuju da je gotovo pola birača u zapadnim demokracijama nezadovoljno načinom na koji demokracija funkcionira. Ne odbacuju demokratske vrijednosti, već odbacuju politički sustav koji, po njihovu sudu, ne rješava probleme koji im život čine složenijim: rast troškova života, kriminal, loše javne usluge i migracije.
Ekonomski učinak financijske krize i pandemije dodatno je produbio regionalne razlike.
Dok se veliki gradovi poput Londona, Pariza ili Washingtona oporavljaju zahvaljujući koncentraciji kapitala i obrazovane radne snage, periferija stagnira.
U Ujedinjenom Kraljevstvu ta je polarizacija gotovo karikaturalna, kako kaže profesor Anand Menon, koristeći za usporedbu lanac kafića "Pret a Manger". "Mjesta s Pretom glasala su za ostanak, a mjesta bez Preta za Brexit".
‘Ako jedna od ove dvije stranke dođe na vlast, imat ćemo Europu na rubu građanskog rata
Migracije kao stalna detonatorska iskra
Migracije su ključna os europske politike već deset godina. Dolazak velikog broja migranata u Europu, od rata u Siriji do trenutnih dolazaka preko kanala, radikalna desnica koristi kao trajni mobilizacijski alat.
Statistika Oxforda potvrđuje da broj "small boats" prelazaka ruši rekorde. U Njemačkoj se i dalje osjećaju posljedice Merkelina otvaranja granica, koje je AfD trajno poguralo u mainstream.
Trumpov novi dokument nacionalne sigurnosti govori o "civilizacijskom brisanju Europe", retorici koja se izravno naslanja na teorije "velike zamjene". Takav ton šokirao je europske diplomate, koji upozoravaju da SAD sada aktivno potiče političke sukobe u EU.
Krađa francuskih krunskih dragulja iz Louvrea i prošlogodišnji nasilni neredi u Britaniji postali su simboli erozije povjerenja u institucije.
Medijska scena također se polarizira: konzervativne i krajnje desne mreže poput GB Newsa preotimaju publiku BBC-ju, dok Trump dodatno optužuje mainstream medije za manipulacije.
Ima li nade za centar?
Ipak, centristi nisu bez ikakvih izgleda. U Italiji je Giorgia Meloni, iako tvrdo desna, u praksi ublažila ton i ušla u stabilnije upravljanje nego što se očekivalo. Populisti ponekad izgube - Trump 2020., Wilders za dlaku...
Struktura pojedinih izbornih sustava također ograničava radikalne izazivače. Britanski sustav "first past the post" i francuski dvokružni model dosad su uspijevali sprečavati najradikalnije ishode.
No temeljni problem centrizma ostaje: birači misle da su njihovi lideri nespremni nositi se s ključnim izazovima, od migracija i nejednakosti do sigurnosti i ekonomske stagnacije.
Predstojeća godina bit će ispit zrelosti za obje strane političkoga spektra. Ulog je velik: od Orbánova natjecanja za opstanak u Mađarskoj preko njemačkih regionalnih izbora do mogućeg novog izbornog ciklusa u Francuskoj.
A Nigel Farage, vječni politički preživljavač, koji tvrdi da poznaje pola europske desnice i s njima gaji dobre odnose, svakim novim izbornim ciklusom poznaje ih sve više, zaključuje Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....