EU ubrzano priprema aktiviranje članka 42.7

Europska unija prvi put ozbiljno razrađuje plan kako bi se branila u slučaju napada, i to u trenutku kada Donald Trump otvoreno dovodi u pitanje budućnost NATO-a. Dok Washington pojačava pritisak na saveznike i čak razmatra povlačenje iz Saveza, Bruxelles ubrzano priprema plan aktiviranja vlastite klauzule uzajamne obrane, potez koji mnogi vide kao početak nove faze europske sigurnosne politike, piše The Guardian.

Čelnici EU-a dogovorili su da će Europska komisija „pripremiti nacrt” odgovora u slučaju aktiviranja klauzule o uzajamnoj pomoći, rekao je ciparski predsjednik Nikos Christodoulides, domaćin sastanka.

Nikos Christodoulides i Andrej Plenković na sastanku u Nicosiji

Yves Herman/afp/profimedia

O klauzuli uzajamne obrane, članku 42.7 Ugovora o EU-u, raspravljalo se u četvrtak navečer, prije nego što su se pojavila izvješća da SAD razmatra kako suspendirati Španjolsku iz NATO-a. Naime, Trump, dugogodišnji kritičar transatlantskog vojnog saveza, pojačao je napade na, kako ga naziva, „vrlo razočaravajući NATO” nakon što europske zemlje nisu sudjelovale u američko-izraelskom ratu protiv Irana. Ovog je mjeseca izjavio da „bez ikakve sumnje” razmatra povlačenje SAD-a iz NATO-a, čime je 77 godina star savez gurnut u jednu od najdubljih kriza u svojoj povijesti. Španjolski premijer Pedro Sánchez, jedan od najglasnijih europskih kritičara rata u Iranu, u petak je poručio da je Španjolska lojalan član NATO-a, istodobno ponovivši kritiku „neuspjeha politike grube sile na Bliskom istoku”.

U tom je kontekstu ponovno porastao interes za klauzulu uzajamne pomoći EU-a, koja obvezuje države članice da pruže „pomoć i potporu svim sredstvima koja su im na raspolaganju” ako je neka članica napadnuta od strane druge države ili nedržavnog aktera.

Predsjednik Europskog vijeća António Costa izjavio je u petak: „Radimo na priručniku o tome kako koristiti ovu klauzulu.” Dodao je da je već postojao „probni slučaj” na Cipru, referirajući se na nedavni napad dronom na britansku bazu na otoku na početku posljednjeg sukoba na Bliskom istoku. Costa je rekao da su „Grčka, a zatim Francuska, Italija, Španjolska i Nizozemska mobilizirale vojnu opremu i snage kako bi pomogle Cipru u obrani od vanjskih napada”.

Francuska je zasad jedina država koja je aktivirala članak 42.7 i to nakon terorističkih napada u Parizu 2015., u kojima je ubijeno 130 ljudi. Tada je Pariz pozvao ostale članice EU-a da pojačaju njegove vojne angažmane u inozemstvu, kako bi mogao preusmjeriti snage na unutarnju sigurnost. No upravo nedostatak konkretnih pravila u samom ugovoru, koji se nekoć smatrao prednošću jer je omogućavao fleksibilnost, danas izaziva nesigurnost među državama članicama.

„Recimo da Francuska aktivira članak 42.7, koje će zemlje prve odgovoriti? I koje su točno potrebe države koja traži pomoć?” upozorio je ciparski predsjednik Christodoulides, dodajući da bi upravo takva pitanja trebala biti razrađena u novom operativnom planu EU-a.

Pedro Sanchez

Pedro Pardo/Afp

Dodatni poticaj za ozbiljnije promišljanje ove klauzule stigao je s Cipra, države koja nije član NATO-saveza, a na čijem je teritoriju u ožujku dron pogodio britansku bazu RAF Akrotiri. Ipak, dio članica oprezan je prema potezima koji bi se mogli tumačiti kao potkopavanje NATO-ova članka 5., temelja kolektivne obrane Zapada.

„NATO ostaje temelj kolektivne sigurnosti”, poručio je jedan europski dužnosnik, ističući da EU ipak raspolaže komplementarnim alatima, od sankcija i financijske pomoći do humanitarne podrške, koji bi mogli biti ključni u slučaju aktiviranja članka 42.7. Na tom okviru već radi i šefica europske diplomacije Kaja Kallas.

Istodobno, nervoza u Europi raste zbog izjava Donalda Trumpa. Poljski premijer Donald Tusk otvoreno je doveo u pitanje spremnost Washingtona da ostane vjeran NATO-obvezama, nazvavši to „najvažnijim pitanjem za Europu”.

U sjeni tih napetosti pojavile su se i informacije da Pentagon razmatra kažnjavanje saveznika koji nisu podržali američke operacije protiv Irana. Prema navodima američkih dužnosnika, interno se raspravlja o mjerama poput suspenzije Španjolske iz Saveza ili preispitivanja američkog stava o britanskom suverenitetu nad Falklandskim otocima. Povod je, tvrdi se, nezadovoljstvo dijela američke administracije zbog odbijanja pojedinih zemalja da omoguće pristup bazama i preletima za operacije protiv Irana.

Iako iz NATO-a poručuju da osnivački ugovor ne predviđa mehanizam za isključenje članica, političke tenzije su očite. Španjolski premijer Sánchez pokušao je smiriti situaciju, ističući da Madrid ostaje pouzdan saveznik, ali i ponavljajući kritike „neuspjeha politike sile” na Bliskom istoku.

U Bruxellesu se zato ubrzano razrađuju konkretni scenariji primjene članka 42.7, a već u svibnju planirane su simulacijske vježbe kako bi se testiralo kako bi EU reagirao u slučaju njegova aktiviranja; tko što radi, koliko brzo i kojim sredstvima.

Iskustvo iz 2015. pokazuje da ta klauzula nije samo politička deklaracija, nego može imati vrlo konkretne posljedice. Nakon što je Francuska aktivirala članak 42.7, druge države članice preuzele su dio njezinih vojnih obveza u inozemstvu (u Sahelu, Maliju i Srednjoafričkoj Republici) kako bi Pariz mogao osloboditi snage za sigurnost na vlastitom teritoriju. Istodobno je tadašnje članstvo Ujedinjenog Kraljevstva omogućilo francuskim zrakoplovima korištenje baze na Cipru, a dodatno je intenzivirana razmjena obavještajnih podataka i suradnja u borbi protiv terorizma.