PROF. BANDOV ZA JUTARNJI

‘EU na pitanju cjepiva mora odlučno pokazati kako nije samo tigar od papira‘

Sankcije se nameću kao krajnje rješenje, jer bi mogle uzrokovati nestašicu pojedinih lijekova, no i sama prijetnja može imati učinak
 Patrick T. Fallon/AFP

Još samo prije neki dan glavna strepnja čelnika Europske Unije bila je kako ohrabriti građane da se cijepe protiv Covida-19. Otvoren je niz komunikacijskih kanala kako bi se što je moguće više približile sve informacije o pandemiji, broju zaraženih, smrtnosti, i u konačnici prednostima i nuspojavama cjepiva. Pokrenuto je niz kampanja uz sudjelovanje stručnjaka, političara, medijskih i sportskih zvijezda. Plan Europske komisije je bio postići procijepljenost u svakoj pojedinoj državi EU od minimalno 70% do rujna 2021. No, tom zacrtanom roku stoji nekoliko prepreka na putu – uz već spomenuto pitanje nedovoljne spremnost građana za cijepljenje i odobrenja Europske agencija za lijekove dolaze na kapaljku, a kao posebni izazov se nameću poteškoće vezane uz poštovanje već ranije potpisanih ugovora s farmaceutskim kompanijama o dostavi konkretnih doza cjepiva.

Europska komisija je već u početnim fazama istraživanja snažno financijski poduprla niz farmaceutskih kompanija kako bi osigurala cjepivo za EU građane čim bude odobreno od nadležnih tijela. Sad je već opće poznato kako je Europska komisija naručila 400 milijuna doza cjepiva od AstraZeneca i Johnson i Johnson, 300 milijuna doza cjepiva od Pfizera, BioNTecha i Sanofija te 160 milijuna doza od Moderne. U tu računicu svakako treba ukalkulirati i kako je za veću djelotvornost cjepiva nužne primiti dvije doze, a zadnjih par dana se spominje nužnost primanja tri doze zbog pojave novih sojeva virusa. Za sad je Europska agencija za lijekove odobrila samo dva cjepiva – Pfizer i Moderna, a očekuje se kako će narednih dana isto odobrenje dobiti i AstraZeneca. S druge strane, neke kompanije poput Sanofija su još dosta daleko od odobrenja.

Ipak, sad se kao ključni akutni izazov nameće pitanje poštovanje ugovornih obveza između farmaceutskih kompanija i EU za već odobrena cjepiva te dostupnost dogovorenih doza cjepiva građanima EU država. Čak dvije kompanije (Pfizer i AstraZeneca) su javile kako imaju probleme u isporuci ugovorenog broja doza državama članicama EU. Razlozi koje navode su tehničke prirode, no čini se kako im čelnici europskih država ne vjeruju potpuno. Nepovjerenju doprinose i uzmaci koje radi primjerice Pfizer, koji je prvotno najavio kašnjenje od 5-6 tjedana, a čim su čelnici EU zaprijetili s pravnim posljedicama, odjednom je kašnjenje svedeno na jedan tjedan s napomenom kako će u narednim tjednima povećati broj doza kako bi se to kašnjenje nadoknadilo, čak je najavio i veći broj doza od prvotno dogovorenog.

Iako se pitanje nedostave čini barem donekle riješenim, ipak smo još daleko od toga te možemo očekivati i daljnje zavrzlame. Zato se nameće pitanje, koje opcije stoje EU na raspolaganju kako bi osigurala poštivanje ugovornih obveza i dostupnost cjepiva. Kao prva opcija nameće se diplomacija i pregovaranje. To je područje u kojem je EU vrlo djelotvorna i ima puno iskustva. No, bilo bi mudro diplomatske metode snažno povezati s pravnim rješenjima koja stoje na raspolaganju. Lepeza pravnih rješenja koja stoje na stolu ide od klasičnih tužbi za (namjerno) nepoštivanje ugovornih obveza do traženja rješenja pred arbitražnim tijelima.

U konačnici se nameću i posebne dozvole i sankcije kao moguća (pravna) rješenja, ali i ekonomski pritisci na kompanije. O dozvoli za izvoz cjepiva ili nekog od njegovih sastojaka u treće zemlje već se glasno razmišlja, pušteni su probni baloni s tim i određen signal što bi mogla biti jedna od opcija o kojoj EU razmišlja kako bi privolio farmaceutske kompanije da poštuju potpisane ugovore. Sankcije se nameću kao krajnje rješenje, jer bi mogle uzrokovati nestašicu pojedinih lijekova te s tim imati ozbiljne posljedice i za građane EU, a ne samo farmaceutske kompanije. No, već i sama prijetnja s njima može imati vrlo djelotvoran učinak.

Uz to, EU kao odgovorni globalni akter jasno pokazuje i globalnu solidarnost s onim najranjivijim društvima na svijetu te sudjeluje u naporima kako bi i njihovim građanima omogućila zaštitu cjepivom protiv Covid-19. Do sada je EU odobrila preko 850 milijuna eura (400 osigurava Europska investicijska banka, 100 Europska komisija, a 350 pojedine države članice EU) za (su)financiranje cjepiva za najsiromašnije zemlje, koje će ga dobit posredstvom COVAX inicijative Svjetske zdravstvene organizacije, s čime se EU nameće kao najizdašniji podupiratelj ove inicijative.

EU mora odlučno zaštititi zdravlje građana i u tome ne smije biti ni uzmicanja ni kompromisa. Sad je vrijeme da EU pokaže kako nije samo tigar od papira.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 23:03