UMIJEĆE SUVREMENOG PUČA

Erdogan je među prvima shvatio novu ‘caku‘ i opstao. Da je protiv sebe imao huntu u Mjanmaru, pao bi. Evo i zašto

U neka druga vremena elitna vojna jedinica izašla bi iz vojarne i zaputila se prvo prema javnom medijskom servisu... Danas je drugačije
Recep Tayyip Erdogan
 Adem Altan/AFP

U neka druga vremena to je bilo jednostavno, radilo se po oprobanom obrascu. Elitna vojna jedinica izađe iz vojarne i zaputi se prvo prema javnom medijskom servisu. Nekad je to bio samo radio, a kasnije i televizija. Za novine je bilo vremena, one izlaze tek ujutro i uvijek ih se mogu zaustaviti. I onda se u pravilu na radiju i televiziji proglasi policijski sat.

Tako su izgledali državni udari do internetskog doba. Pa su po tom obrascu u srpnju 2016. godine dijelovi turske vojske pokušali izvesti puč, ali je predsjednik Recep Tayyip Erdogan uspio, koristeći se upravo tehnološkim mogućnostima mrežnih komunikacija, stupiti u kontakt s javnošću i sigurnosnim strukturama i puč je propao. Tako su ga spasile platforme s kojima je prije i poslije ratovao zabranjujući im rad.

Mrežna tehnologija postala je trn u oku svim autoritarnim vladarima. I zato se sada može predvidjeti njihov ozbiljan potez onog trenutka kad u zemlji nestane interneta. Prije nešto manje od dva tjedna vojna vlast u Mjanmaru prekinula je pristup internetu na oko 24 sata da bi nakon toga bilo objavljeno da su čelnici civilne vlasti utamničeni i da je vojna hunta opet preuzela svu vlast. Prekid interneta bio je korak predostrožnosti kako bi se onemogućilo da se preko društvenih mreža organiziraju prosvjedi. Koji su ipak izbili, ali kad je operacija preuzimanja vlasti već bila izvedena.

Norveška kompanija Telenor ASA, koja upravlja jednim od glavnih mjanmarskih bežičnih operatora, rekla je AP-u kako je Ministarstvo komunikacija citiralo "cirkulaciju lažnih vijesti, stabilnost nacije i interes javnosti" nalažući operaterima da privremeno isključe mreže. Telenor je nakon toga u priopćenju objavio da se mora pridržavati lokalnih zakona navodeći:

"Duboko žalimo zbog utjecaja koji je prekid imao na ljude u Mjanmaru".

Prošle godine bila su 93 velika isključivanja interneta u 21 zemlji, stoji u izvješću Top10VPN-a, britanske istraživačke grupe za zaštitu privatnosti i sigurnosti. "Prekidi interneta su tijekom godina bili zanemarivani ili pogrešno tretirani”, za AP je rekao Alp Toker, osnivač organizacije za nadzor interneta Netblocks. Sada, navodi, svijet počinje shvaćati da je riječ o oruđu koje autoritarni režimi koriste za očuvanje vlasti. Istraživači navode kako se više ne može sakriti da brojni režimi isključuju internet kako bi zaustavili prosvjede ili građanske nemire posebno u doba oko izbora nastojeći sačuvati vlast ograničavanjem protoka informacija.

Jedan od prvih takvih slučajeva bili su prosvjedi u Egiptu početkom 2011. godine, tijekom Arapskog proljeća, kad je režim Hosnija Mubaraka ugasio internet jer su se prosvjednici organizirali preko društvenih mreža.

Ove godine posebno u oči upada situacija u Mjanmaru koji je, u doba dok je vojska dijelila vlast s civilnim režimom, imao dosad najdulji prekid interneta u saveznim državama Rakhine i Chin: počeo je u lipnju 2019. godine i trajao do 3. veljače ove godine. Na tim prostorima žive manjinski, muslimanski Rohindže, narod koji mjanmarska vlada nastoji uništiti, a one koji prežive zanavijek protjerati iz zemlje.

Ali, nisu za tom mjerom posezali samo dokazani zločinci. U studenom prošle godine došlo je do sukoba između vlasti u Adis Abebi i stanovništva pokrajine Tigraj. Etiopska vlada, koju vodi Abij Ahmed, dobitnik Nobelove nagrade za mir, uredno je ukinula internet u Tigraju. I još ga nije vratila.

Etiopija se smatrala demokratskom državom, a Indiju i dalje ocjenjujemo takvom. Ali njezin autoritarni premijer Narendra Modi se također voli igrati prekidačem i gasi internet kad mu to odgovara, pa je pokrajina Kašmir, oko koje traje spor s Pakistanom (a ima i graničnih problema s Kinom) ostala bez mobilne internetske veze 18 mjeseci - vraćena je prošlog tjedna.

Jedan od problema je rasprava koja se vodi u državama koje ne gase internet o tome kako regulirati društvene mreže da bi se onemogućio govor mržnje, a sačuvala sloboda govora. Pa onda često, kako smo vidjeli u tumačenju mjanmarske vojske, diktatori navode da su bili prisiljeni ugasiti internet jer je širio lažne informacije. U pravilu o njima, njihovim politikama, vladi, vladajućoj stranci.

Top10VPN u svom istraživanju navodi da nije riječ samo o političkim posljedicama, nego da takvi potezi imaju i ekonomski utjecaj pa prošlogodišnju štetu procjenjuju na 4 milijarde dolara (godinu dana ranije je bilo 50% više, no pad je posljedica pandemije, ne nekih promjena u razmišljanju autokrata). Tako je i Europa prošle godine u kolovozu zabilježila prvi slučaj ‘zaustavimo internet’ nakon predsjedničkih izbora u Bjelarusu. Nakon što je objavljeno da je Aleksandar Lukašenko ‘pobijedio’ on je odmah na 61 sat zamračio virtualni prostor i tako, nadao se, spriječio pobunu. Ali, prosvjedi su ipak izbili i ne prestaju.

Kao što upad španjolske vojske u parlament s ciljem da vrate frankističku vlast nakon smrti Franca nije uspio, a ni mnogi drugi pokušaji udara stavljanjem pod kontrolu javnog informativnog servisa, tako ni Mjanmar ni Bjelarus nisu uspjeli tako zaustaviti nezadovoljstvo naroda. Za prosvjede uvijek ima vremena, a internet se u nekom trenutku mora vratiti jer i državni sustavi moraju biti umreženi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 05:08