Zoraya ter Beek, 28-godišnja Nizozemka koja je odlučila okončati svoj život zbog borbe s depresijom, autizmom i graničnim poremećajem osobnosti, izazvala je duboke kontemplacije i rasprave, prenosi Slobodna Dalmacija.
Zoraya, žiteljica malog nizozemskog sela u blizini njemačke granice, treba biti eutanazirana u svibnju, unatoč činjenici da je zaljubljena u svog 40-godišnjeg dečka i dijeli svoj dom s dvije mačke. Iako je nekada sanjala o karijeri psihijatrice, Zoraya se godinama borila s teškim mentalnim stanjima.
Nakon što su joj liječnici rekli da više ništa ne mogu učiniti za nju i da joj "nikada neće biti bolje", odlučila je zatražiti eutanaziju.
"Liječnici će mi dati svoje vrijeme. Neće samo doći i reći ‘lezi, molim te!‘ Obično ide šalica kave da smiri živce i stvori prigodnu atmosferu, a zatim će me pitati jesam li spremna zauzeti svoje mjesto na kauču. A onda će pokrenuti proceduru i poželjeti mi sretan put ili, u mom slučaju, ‘laku noć‘, jer mrzim kad ljudi kažu ‘sretan put‘, jer ja ne idem nikamo", rekla je. Također je dodala da neće biti glazbe ni sprovoda, prenosi Blic.
Njezina odluka, iako osobna, otvorila je vrata raspravi o mentalnom zdravlju i pravu pojedinca na dostojanstveni kraj života.
"Malo se bojim smrti, jer je to krajnja nepoznanica. Stvarno ne znamo što je sljedeće - ili nema ničega? To je strašni dio", rekla je.
Zorayjin slučaj nije iznimka. Sve veći broj ljudi na Zapadu, suočen s problemima poput depresije, tjeskobe, ekonomske neizvjesnosti i drugih izazova, odlučuje se za eutanaziju kao alternativu dugotrajnoj patnji. Štoviše, ova opcija sve se češće predstavlja kao prihvatljiva među osobama s psihičkim bolestima i mladima koji se suočavaju s mentalnim poremećajima.
"Vidim eutanaziju kao neku vrstu prihvatljive opcije koju su predstavili liječnici, psihijatri, dok je prije bila krajnja opcija", rekla je Stef Groenewoud, zdravstvena etičarka na Teološkom sveučilištu Kampen u Nizozemskoj, a zatim dodala:
"Vidim potrebu za tim osobito među osobama s psihičkim bolestima, kao i među mladima s psihičkim poremećajima, kod kojih zdravstveni djelatnici, čini se, lakše odustaju od njih nego prije."
Nizozemska je bila pionir u legalizaciji eutanazije 2001. godine, što je rezultiralo porastom broja smrtnih slučajeva povezanih s ovom praksom. Iako mnogi podržavaju ovaj korak kao izraz ljudskog prava na dostojanstvenu smrt, kritičari ističu mogućnost zloupotrebe zakona te tvrde da bi legalizacija eutanazije mogla poticati ljude na samoubojstvo.