Košarka. Pogledaj je samo. Kao super seks. Uvijek se giba, puna je ritma, intimna. Bez štitnika i kaciga. Samo ti i tipovi na terenu pokušavate ubaciti loptu u obruč. Predivna igra, a svaki od tih igrača igra je s jedinstvenom žustrinom i stilom. Seksi je."
To su prve riječi koje izgovara glumac John C. Reilly u novoj HBO-ovoj hit-seriji "Winning Time: The Rise Of The Lakers Dynasty" koja je zaludila košarkaške navijače, ali i one koji nisu baš na 'ti' ni s košarkom ni sa sportom općenito. Reilly, odnosno lik Jerryja Bussa, kojeg on tumači, vjerojatno je i najveći razlog popularnosti serije jer takvog osebujnog lika rijetko možete vidjeti u serijama i filmovima fikcije, a kamoli u pričama koje se temelje na istinitim događajima.
Buss je čovjek koji je na neki način promijenio košarku, izvukao je iz imidža dosadne igre i donio svim gledateljima zabavu, a ova serija se bavi upravo time - stvaranjem i usponom "Showtimea" Los Angeles Lakersa koji su, predvođeni Magicom Johnsonom i Kareem Abdul-Jabbarom u 80-im godinama prošlog stoljeća osvojili pet naslova NBA prvaka. Priča o Jerry Bussu gotovo je klasična priča o američkom snu. Rođen je u konzervativnom Salt Lake Cityju, a odgojila ga je samo majka jer ih je otac rano napustio. Selili su nekoliko puta, no život mu je bio vezan uz Los Angeles i Kaliforniju. Tamo se obogatio na nekretninama, a njegov životni stil odgovarao je svemu onome što se događalo u razuzdanim 70-im godinama. Najjednostavnije bi ga bilo opisati kao bliskog prijatelja Hugha Hefnera, a taj je stil doveo u NBA ligu, koja je definitivno žudjela za promjenama.
Dominacija Boston Celtica
NBA je trenutačno jedna od najpopularnijih sportskih liga na svijetu, najveće košarkaške zvijezde su globalno popularne, ali nije uvijek bilo tako. Kad je Buss odlučio kupiti Lakerse, 1979. godine, NBA nije bila popularan ni u SAD-u, a teško je bilo govoriti o prepoznatljivosti u cijelom svijetu jer tada stranci nisu igrali košarku ni u Sjevernoj Americi, gdje je sveučilišna košarka ipak bila prepoznatljivija.
Dio krivnje za sve sigurno je bila velika dominacija Boston Celticsa koji su dominirali šezdesetim pa i sedamdesetim godinama u svijetu košarke, a dio je bila činjenica da su glavne zvijezde u košarci bili Afroamerikanci. Iako to iz ove perspektive ne izgleda toliko vjerojatno, ipak je košarka za bogatije Amerikance bila "precrna". Uostalom, to u prvim minutama serije kaže upravo Buss, no to nije bio jedini problem. Veliki je problem NBA liga imala i s drogom, posebno kokainom, a poznato je i istraživanje koje je Los Angeles Times proveo 1980. godine i koje je pokazalo da je 40 do 75 posto NBA košarkaša koristilo kokain.
Bilo je tu i problema s nejasnim pravilima unutar lige, sve ono što je kasnije promijenio nekadašnji NBA povjerenik David Stern, koji se također pojavljuje u ovoj seriji jer se i njegov uspon dogodio paralelno s usponom Bussovih Lakersa. Kako bi se to reklo - zvijezde su se košarci definitivno poklopile. Buss je imao sreće što mu je jedna velika zvijezda pala u ruke odmah nakon preuzimanja momčadi. Lakersi su imali sreće s NBA lutrijom i dobili prvi izbor na draftu, a nakon dvije godine igranja na sveučilištu Michigan State, u profesionalce je odlučio prijeći Earvin Magic Johnson koji je u NBA otišao sa sveučilišnim naslovom te titulom najboljeg sveučilišnog igrača godine. Buss se odmah zaljubio u njegov stil igre jer je Magic sa svojih 206 centimetara imao nevjerojatan pregled igre i potpuno promijenio način na koji su igrali playmakeri. No, nije bilo baš sigurno da će ga uzeti Lakersi. Naime, klub iz Los Angelesa tada je u svojim redovima imao Norma Nixona, odličnog igrača koji je igrao na Magicovoj poziciji, a uz kojeg bi se teoretski bolje uklopio još jedan bek Sidney Moncrief. Svima u uredima Lakersa Moncrief činio se boljim i logičnim izborom, ali ne i Bussu koji za to nije želio ni čuti. On je samo želio Magica. I to je i napravio.
Earvin Johnson rođen je u Lansingu, gradu od 100.000 stanovnika u američkoj državi Michigan, a za tamošnji Michigan State 1979. donio je prvi i do 2000. godine jedini naslov najbolje sveučilišne momčadi u SAD-u. Johnson je već tada bio Magic, a nadimak je dobio već u 15. godini, kad je igrao u srednjoškolskoj momčadi. "Nakon jedne utakmice u kojoj sam imao 38 poena, 20 skokova i 19 asistencija prišao mi je jedan sportski novinar koji je rekao da će mi dati nadimak. 'Doctor J i Big E su već zauzeti pa ću ja tebe zvati Magic', rekao mi je. Nasmijao sam se i rekao da me nitko tako neće zvati, ali se to ipak dogodilo", opisao je Johnson dobivanje nadimka u jednom intervjuu. Magic je svoju magiju pokazao u tom poznatom finalu sveučilišne košarke 1979. kad je Michigan State pobijedio Indianu State u utakmici koja je dugo držala rekord kao najgledanija utakmica sveučilišne košarke s više od 35 milijuna televizijskih gledatelja.
Rivalitet s Birdom
Razlog za takvu popularnost bio je jednostavan - za Michigan State igrao je Magic Johnson, a za Indianu State Larry Bird, još jedna velika košarkaška zvijezda. Birda je godinu prije Boston izabrao na NBA draftu, ali je odlučio ostati još godinu dana na sveučilištu kako bi donio naslov Indiani State. No, nije uspio jer ga je Magic nadigrao, a ta je utakmica označila početak rivaliteta koji je trajao sljedećih desetak godina, sve do Magicova umirovljenja 1991. Johnson se umirovio zbog toga jer je bio HIV pozitivan, a HBO-ova serija prikazuje i njegovu gotovo pa ovisnost o ženama. Veliku popularnost koju je imao od ranih početaka svoje karijere koristio je za intenzivna druženja sa ženama, a "Winning Time" baca novo svjetlo i na tu priču, barem što se šire javnosti tiče.
Nije Magic bio kao Wilt Chamberlain, još jedan velikan koji je igrao u Lakersima, a koji je tvrdio da je spavao sa 20.000 žena, ali nije Johnson bio ni daleko. On je, nakon priznanja da je HIV pozitivan, postao poznat kao veliki zagovornik sigurnog seksa, ističući da on nije najbolji primjer kako se treba ponašati u tom svijetu.
- Žene imaju različite seksualne fantazije i moja misija je bila da ih ispunim. Jednom sam bio sa šest žena u isto vrijeme, imao sam seks i u dizalu, ali i u uredu. Ta situacija u uredu mi je bila najstresnija. Ta žena me je zavodljivo pogledala i ja sam rekao: 'Ne ovdje'. Ona je rekla: 'Ovdje', a kako nije imala donje rublje, krenuli smo na posao. To je bio prvi put da sam imao seks, a da nisam gledao ženu. Cijelo vrijeme sam gledao na vrata ureda jer su u susjednom bili njezini kolege - opisao je Magic svoju ljubav prema ženama. Koliko god su žene bile prisutne u Magicovu životu, a što bi trebala pokazati još jedna dokumentarna serija koja će uskoro ugledati svjetlo dana - "They Call Me Magic" najavljena je na Appleu za kraj travnja, toliko je košarka ipak bila najvažnija.
Njegov dolazak u Lakerse označio je na neki način i početak moderne košarke, a "Showtime" Lakersi su jedna od najboljih momčadi koja je ikad igrala ovaj sport. Naravno da jedan rookie, koliko god dobar bio, nije mogao dovesti bilo koju momčad do naslova NBA prvaka. Magic je u momčadi Lakersa zatekao puno odličnih igrača, ali i jednog od najvećih - Kareema Abdul-Jabbara. On je u NBA ligu došao 10 godina prije i već osvojio jedan naslov prvaka, 1971. s Milwaukee Bucksima. U Lakerse je došao 1975. i nikako nije uspio doći na vrh NBA lige, a nije bio ni previše popularan zbog činjenice da je prešao na islam i zagovarao neke ideje koje nisu bile dobro primljene u tadašnjem sportskom, ali i u političkom svijetu.
Showtime
O tome govori još jedan odličan HBO-ov dokumentarac "Kareem: Minority Of One" koji odlično prikazuje svijet jednog od najboljih košarkaša svih vremena. Kareem je Magicu pomogao košarkaški na više načina, a bez njega "Showtime" nije mogao postojati. Ta igra Lakersa mogla bi se jednostavno opisati kao "kupljenje" skokova Kareema u obrani i slanje lopte Magicu koji je u brzim kontranapadima zapošljavao suigrače ili sam završavao napade. Ako kontre ne bi mogle proći, onda bi se čekalo Kareema da sve riješi sjajnim potezima ispod koša.
To je odlično funkcioniralo praktično od početka cijele Magicove ere, ali posljednju finalnu utakmicu protiv Philadelphije Jabbar nije igrao zbog ozljeda, a trener Lakersa Paul Westhead tada je iznenadio cijeli svijet i postavio Magica na poziciju centra. Ostalo je, kako bi se reklo, povijest. Johnson je imao 42 poena, 15 skokova, sedam asistencija, tri ukradene lopte i jednu blokadu, Lakersi su pobijedili 123:107, a to je bio prvi od pet naslova momčadi iz Los Angelesa u eri "Showtime". Buss je tako uspio u svojoj prvoj sezoni, ali nije samo naslov prvaka ono što je promijenio u Lakersima.
On je od NBA utakmice napravio pravi show. Na utakmicama su u pauzama svirali live bendovi, doveo je cheerleadersice, što je do tada u košarci bilo strano, a urgirao je i da hollywoodske zvijezde počnu dolaziti na NBA utakmice. Na početku ih je trebao nagovarati, a ubrzo ih je morao odbijati jer su svi željeli gledati Lakerse i biti u Formu, mitskoj dvorani koju je Buss također kupio s klubom, a u kojoj je umjesto obiteljskog restorana ubrzo niknuo popularni noćni klub. No, kako svaki junak treba pravog protivnika, tako ni Lakersi ne bi mogli doći do prave slave da nisu imali svojeg pravog protivnika, a bili su to Boston Celticsi. O suparništvu Magica Johnsona i Larryja Birda već smo pisali, a oni su svoje mitske borbe vodili godinama.
Taj rivalitet ubrzo je prerastao sportske okvire. Poznate su anegdote kako su Lakerse u hotelima u Bostonu tijekom spavanja budili protupožarni alarmi, kako su im svlačionice bile toliko zagrijane da su dehidrirali ili kako im se prtljaga u Bostonovoj zračnoj luci zagubila dok su se tamošnji radnici prošetavali u dresovima Celticsa. Ipak, bilo je tu i drugih stvari pa je Magic Johnson jednom prilikom prepričao anegdotu koju su Lakersi doživjeli u predgrađu Bostona, gdje su ih Afroamerikanci bodrili da pobijede Celticse koji su na neki način bili simbol "bijele Amerike".
Još jedan od simbola u Lakersima bio je Pat Riley, nekadašnji košarkaš koji je s Lakersima osvojio igrački naslov 1972. godine, a koji je svoj trenerski uspon počeo upravo s Bussom i Magicom. On je 1979. dobio posao kao pomoćni trener momčadi iz Los Angelesa da bi 1981. preuzeo glavnu ulogu i tako osvojio četiri nova NBA naslova. Riley je bio još jedan kamenčić u slaganju Bussove slagalice o uzbudljivoj košarci koju je lako prodati publici. Zalizane frizure i uvijek u skupocjenim odjelima bio je sve što je vlasniku momčadi trebalo da Lakersi dođu do konačnog imidža momčadi koja će uvijek donijeti zabavu iako Rileyju u slaganju igre nije bilo do zabave.
Ekipa iz Los Angelesa
Prihvatio je koncept "Showtimea", ali je od igrača uvijek prije svega tražio jednu stvar - obranu i samo obranu. Riley je s njom promijenio NBA svijet, bilo kao trener, bilo kao glavni čovjek Miami Heata,što radi od 2008. godine, a u kojem je još jednog velikog igrača - LeBrona Jamesa - vodio do dva NBA naslova. Buss, Magic, Kareem, Riley. Naravno i James Worthy, Kurt Rambis, Byron Scott i svi oni košarkaši koji su igrali u Lakersima 80-ih godina. Ta ekipa iz Los Angelesa, s rivalima iz Bostona, promijenila je svijet košarke i sve je to ono što možemo gledati u HBO-ovoj seriji "Winning Time: The Rise of the Lakers Dynasty".
Kreator serije Adam McKay, čovjek koji je godinama režirao "Saturday Night Live" i bio odgovoran za mnoge druge projekte, među kojima je i hit-film "Don't Look Up" iz prošle godine, nije želio seriju nazvati "Showtime", kako se zove knjiga novinara Jeffa Pearlmana prema kojoj je snimljena serija. Postoji, naime, druga HBO-va serija "Showtime", ali ovo je ipak onaj pravi "Showtime". Serija koja pokazuje koliko je svijet košarke uzbudljiv. I, kako bi rekao Buss, seksi