VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Dok su Moskovskom regijom opet odjekivale eksplozije dogodila se važna smjena u ruskoj vojsci

Ruska Federacija potiho provodi mobilizacije oko 20.000 ljudi mjesečno za potrebe ratovanja u Ukrajini

Igor Tabak; borbeni zrakoplovi F-16

 Epn/newscom/Newscom/Profimedia; Cropix/

Utorak 22. kolovoza ujedno je i 545. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja upravo izlazi iz velikog toplinskog vala koji je temperaturama i do 37 stupnjeva Celzija zadnjih dana itekako opteretio provedbu tamošnjih borbenih djelovanja. Pa ipak, uz iznimno aktivne topničke duele po crti bojišnice, bilježila su se i aktivna kopnena sukobljavanja na nizu sektora bojišnice. Ipak, većina tih napada i protunapada nije dovodila do bitnijih pomaka linije fronte – tako da treba konstatirati neizmijenjeno stanje bojišnice na sjeveru Donbasa (potez Kupjansk-Svatove-Kremina), južno od rijeke Siverski Donjec (Bilogorivka, pa prostor oko okupiranog Bahmuta u kojem su se borbe koncentrirale južno od mjesta, na potezu Klišćivka-Andiivka-Kurdjumivka), ali i dalje oko okupiranog Donjecka (potez Avdiivka-Pervomaiske-Krasnogorivka-Marinka-Novomihailivka). Južno od Velike Novosilke, na spoju Donjecke i Zaporiške oblasti, nastavljene su borbe južno od sela Urožaine i Staromajorske (na širim prilazima Staromlinivki), gdje se bilježilo i brojne jače ruske protunapade koji su usporavali daljnje ukrajinsko napredovanje. Slično je i u zoni južno od Orihiva, gdje su borbe bile posebno žestoke u selu Robotine, istočno od njega prema ruskom uporištu Verbove, te na otvorenim prostorima jugoistočno. Iako se još jučer neslužbeno čulo o ukrajinskom ulasku u selo Robotine, što je danas bilo i službeno naznačeno kada su ukrajinske snage evakuirale dio tamošnjih preostalih civila – izgleda da su ruski protunapadi borbu opet prenijeli u to malo naselje te ono ipak još nije do kraja oslobođeno i sigurno. Međutim, za ukrajinski ulazak u Robotine te možda i privremeno prenošenje barem topničke vatre južno prema selu Novoprokopivka ipak je bilo vizualnih dokaza – za razliku za ponovljenih tvrdnji raznih izvora s ruske strane o tome kako se zauzelo ukrajinsko uporište Sinjkivka (oko 6 km sjeveroistočno od Kupjanska, na sjeveru Donbasa). Iako su se već nekoliko puta širile priče o ulasku ruskih snaga u to naselje – bilo borbeno ili nakon ukrajinskog povlačenja – kako izgleda, borbene linije branitelja oko Kupjanska izdržavaju zadnjih desetak dana intenzivnih ruskih napada te se tamošnje bojište i dalje oslanja na Sinjkivku, Petropavlivku, a onda i trasu ceste P-07 do oko 18 km udaljene Kislivke, koja je također pod učestalim napadima.

image

Tenk T-72 ukrajinskih snaga negdje u Donbasu

Wojciech Grzedzinski/Afp/Pro/Wojciech Grzedzinski/afp/pro

Zračni napadi

Za to vrijeme, u rano jutro subote 19. kolovoza, ruska je strana izvela veliki napad sa 17 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 sa sjevera (ruska regija Kursk) prema nizu ukrajinskih ciljeva. Od toga je navodno bilo srušeno 15 napadačkih letjelica, dok se čulo tek o štetama kod Žitomira te pogotku u skladište neupotrebljivih ubojnih sredstava kod naselja Lisogirka u oblasti Hmeljnicki. Nešto kasnije tog istog jutra stigle su i vijesti o raketnom napadu na grad Černigiv na sjeveru Ukrajine. Ondje je raketom sustava Iskander-M pogođen centar grada, konkretno prostor zgrade kazališta – u kojoj se izgleda održavala izložba/konferencija o proizvodnji i korištenju bespilotnih letjelica. Kako izgleda, prvenstveno na otvorenim prostorima tri crkve nedaleko mete napada, tom je prilikom bilo ubijeno sedam osoba, a još je njih 181 bilo ranjenih (dosta policajaca i djece) – tako da su subota, nedjelja i ponedjeljak 21. kolovoza ondje proglašeni danima žalosti. Dok je napadom oštećeno ukupno oko 60 obližnjih zgrada, ruska je strana, naravno, tvrdila kako je „udar pao na objekt koji koristi ukrajinsko vojno osoblje“.

Otprilike u to isto prijepodnevno vrijeme, u subotu 19. kolovoza, dogodio se i napad bespilotnom letjelicom na ruski vojni aerodrom Soljci-2 u regiji Novgorod. Dok se za to odmah optužilo ukrajinsku stranu, ostalo je nejasno da li su navodni kvadrikopteri stvarno doletjeli iz Ukrajine (oko 660 km do najbliže točke na međunarodnoj granici) ili su bili bitno kraćeg dometa te lansirani iz same Ruske Federacije. Iako su u ruskim službenim izvorima spominjalo tek požar na stajankama, te oštećenje jednog zrakoplova – ubrzo je objavom vizualnih materijala postalo jasno da je ondje kompletno izgorio barem jedan strateški bombarder Tu-22M3, kakve se učestalo koristi za lansiranje raketa po Ukrajini. Napad je bio uspješan jer je izgleda većina protuzračnih sustava iz obrane zračne baze bila prebačena prema Moskvi – gradu koji je sad već skoro svakodnevno na meti ukrajinskih dronova.

image

Ukrajinci moraju ostvariti određeni uspjeh prije nego što jesensko blato dodatno oteža operacije. Važno je da zadrže povjerenje saveznika

Diego Herrera Carcedo/ANADOLU AGENCY/Anadolu Agency via AFP

Naime, dok se u subotu 19. kolovoza čulo o rušenju drona na prilazima Moskvi, u rano jutro nedjelje 20. kolovoza bespilotnu letjelicu je nad predgrađima srušila protuzračna obrana elektroničkim sredstvima. U isto vrijeme se registriralo i napad bespilotnim letjelicama na kompleks željezničke stanice u Kursku, koji je ondje izazvao ozbiljne štete, ali nije zaustavio i tamošnji željeznički promet. Slični napadi, ali bezuspješni, tog su jutra pokušani i na ciljeve u regiji Rostov (dvije letjelice), te Belgorod (dvije letjelice). Samo dan kasnije, u ponedjeljak 21. kolovoza, opet je na meti bila Moskva - jedna je letjelica navodno oborena elektroničkim sredstvima, a druga vatrom protuzračne obrane. Iako je zabilježena tek manja šteta i nekoliko lakše ozlijeđenih od krhotina dronova, ipak je promet na aerodromima Vnukovo i Domodedovo bio u prekidu 2 sata, te je oko 45 letova moralo biti preusmjeravano. Kasnije su slične bespilotne letjelice opet bile rušene oko Belgoroda, te u ruskoj regiji Kaluga – gdje je izgleda meta napada bila zrakoplovna baza Šajkovka. Jučer kasnije navečer, ruska je strana opet odgovorila lansiranjima kamikaza-dronova Shaheed 136/131 (Černihiv, Zaporižje) – a čulo se i o neuspješnom pokušaju ukrajinskog napada dvjema bespilotnim letjelicama po Krimu.

U rano jutro utorka, 22. kolovoza, Moskovskom regijom opet su odjekivale eksplozije kada su navodno oborene dvije bespilotne letjelice (privremeno obustavljen promet na aerodromima Vnukovo, Šeremetjevo i Domodedovo) – dok su još dvije letjelice bile prizemljene elektroničkim sredstvima i u ruskoj pograničnoj regiji Brijansk. Zauzvrat, čulo se onda i o današnjim ruskim raketnim napadima po ukrajinskom gradu Krivi Rih i mjestu Semenivka (kamikaza-dronovi Shaheed). Ruski službeni izvori danas su se pohvalili izvođenjem navodno uspješnih zračnih napada borbenim zrakoplovima po ukrajinskim vojnim plovilima na Crnom moru – jednom rano ujutro kod plinskih platformi na Crnom moru, te onda i ponešto kasnije, nedaleko Zmijskoga otoka, gdje se s ruske strane spominjalo nekakve ukrajinske desantne snage.

BRICS i europski saveznici

Danas je u Južnoj Africi započeo 15. summit država BRICS – sastanak na koji je uz 5 država po kojima je skupina dobila ime pozvano i više desetaka država „globalnog juga“, ali ne i Ukrajina. Ondje će se do četvrtka 24. kolovoza raspravljati o zajedničkim gospodarskim interesima, mogućem formalnom proširenju te organizacije, ali vjerojatno i pitanju odnosa Ukrajine i Rusije (države čiji predsjednik Putin ipak nije mogao prisustvovati radi međunarodne tjeralice, te ga zato predstavlja ministar vanjskih poslova Lavrov).

Za to vrijeme, ukrajinski predsjednik Zelenski imao je obilnu vanjskopolitičku turu – prvo u Švedsku, pa Nizozemsku, Dansku i Grčku, prije povratka kući na 3. zasjedanje Krimske platforme sazvano za srijedu 23. kolovoza u Kijevu. U Švedskoj tijekom subote 19. kolovoza tema je uvelike bila vezana uz obrambenu suradnju, te je dogovorena i zajednička buduća proizvodnja modernih oklopnjaka CV-90, kakve je ta država nedavno stavila na raspolaganje Ukrajini iz vlastitih zaliha. Ujedno se spominjalo i problematiku ukrajinskog opremanja borbenim zrakoplovima Gripen – ali bez jasnih pomaka, te uz glasne iskaze ograničenosti švedskih resursa po pitanju ovog kompleksnog borbenog sustava. Švedska je za Ukrajinu odvojila i dodatnih 500 milijuna eura za obnovu, u višegodišnjem okviru. Nakon toga, u nedjelju 20. kolovoza, Zelenski je sa suprugom stigao u Nizozemsku, gdje se također sreo s vladajućom obitelji te političkim vrhom – da bi u javnosti odjeknula nizozemska spremnost na obuku ukrajinskih pilota na borbenim zrakoplovima F-16, te onda i spremnost za nizozemsko doniranje određenog broja tih aviona u Ukrajinu. Istoga dana kasnije popodne ukrajinska delegacija je stigla u Dansku i ondje obavila protokolarne susrete – da bi i ta država izrazila spremnost donirati avione F-16, za koje skupa s Nizozemskom predvodi programe obuke ukrajinskih kadrova. Tu je bila spomenuta moguća isporuka prvih aviona krajem tekuće godine rok – kojih bi Danska trebala dati 19 komada, dok se još dogovara koliko bi od ukupno raspoloživih 42 komada donirala Nizozemska.

image

Danski borbeni zrakoplov F-16A

Sergei GAPON/AFP

Nažalost, istodobno se pokazalo i koliko je zapravo dug i težak postupak opremanja borbenim avionima F-16 (možda i nekoliko godina) – za razliku od američkih tenkova M1A1 Abrams, za koje je obuka u Njemačkoj dovršena, a oko 200 Ukrajinaca će ostati ondje čekati prilagodbu samih vozila, zakazanu za početak ove jeseni. Minimalno šest mjeseci trajat će zrakoplovna škola za one ukrajinske pilote koji uspiju savladati prethodnu prepreku zvanu „engleski jezik“ – dok će obuka potrebnih inženjera i tehničara biti bitno duža. Možda tu ponešto pomogne i odluka da se čitavu klasu budućih ukrajinskih pilota pošalje na školovanje u Veliku Britaniju, dok se mlade pilote iz klase 2016. godine slično otposlalo u Švedsku ne bi li se time skratilo vrijeme ukupnog školovanja – što je već u praksi krenulo raditi probleme u srazu ukrajinskih očekivanja s praksom iskusnih zapadnih instruktora. Uz to, naravno, otvoreno je i pitanje kojim će naoružanjem zapravo raspolagati budući ukrajinski borbeni avioni F-16 – gdje se uz razne varijante naoružanja zrak-zrak diskusije izgleda žestoko vode i po pitanju krstarećih raketa JASSM, koje bi na tim letjelicama bile pandan europskim raketama Storm Shadow ili SCALP.

Suprotnost na djelu - Atena i Budimpešta

U ponedjeljak 21. kolovoza ukrajinska je delegacija pristigla u Atenu ne bi li ondje sudjelovala na neformalnom sastanku lidera jugoistočne Europe. Osim niza bilateralnih susreta (s predsjednicima i vrhom Grčke, Srbije, Bugarske, BiH, Rumunjske, Moldove, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova), Ukrajinci su tu sreli i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja se pohvalila EU izdvajanjem dodatnih 1,5 milijardi eura za makroekonomsku stabilnost Ukrajine. Kosovo i Crna Gora (a daljinski i Luxembourg) pridružili su se na dotadašnjih 18 potpora planu skupine G7 za sigurnosna jamstva Ukrajini, a Grčka je izrazila i spremnost sudjelovati u „zrakoplovnoj koaliciji“ te pomoći obuku ukrajinskih F-16 pilota. Sjeverna Makedonija formirala je novi paket vojne pomoći Ukrajini – baš kao i Hrvatska, čiji je premijer usvajanje detalja oko 30 milijuna eura vrijednog paketa najavio za predstojeću sjednicu Vlade RH zakazanu za četvrtak 24. kolovoza. Dok se s Moldovom pretresalo zajedničke izazove iz Rusije, bugarska je Vlada podržala neovisnost Ukrajine i njenu težnju za slobodnom plovidbom Crnim morem, dok se za kraj rujna najavilo i početak njihovog slanja stotinjak obećanih sovjetskih oklopnjaka (dok o nizu takvih tema njihov predsjednik Radev već duže ima ponešto drugačije, Rusiji bliže stavove). Na kraju, treba spomenuti da se Bosna i Hercegovina tu praktično pa podijelila – dok je u Ateni bila Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara, Željko Komšić i Denis Bećirović krenuli su danas u Kijev na sastanak Krimske platforme. Takav njihov nastup krenula je ime Milorada Dodika blokirati srpska članice predsjedništva BiH Željka Cvijanović kao potez koji „ruši BiH“. Naravno, mnogo je „bolji i korisniji“ bio nastup nje i samog Dodika u Budimpešti ove nedjelje 20. kolovoza – kada se kod Viktora Orbana ujedno proslavljalo Dan sv. Stjepana (osnivanje Mađarske) te otvaranje Svjetskog prvenstva u lakoj atletici. Tom je prilikom Orban u Mađarskoj, na 630 milijuna eura vrijednom novom stadionu, okupio iznimno raznoliko društvo – od predsjednika Turske Erdogana, preko Dodika i Vučića, pa do čestih moskovskih gostiju: predsjednika Turkmenistana, Uzbekistana, Azerbajdžana i Kirgizije, sve do predsjednika ruske Republike Tatarstan i emira Katara, uz dodatak još ponešto bivših europskih političara slične orijentacije (Janeza Janše iz Slovenije, Andreja Babiša iz Češke, te Sebastiana Kurza iz Austrije). Sa svakim od gostiju Orban je imao i zasebne teme razgovora – među ostalim i šire pitanje osiguranja opskrbe Mađarske plinom iz Rusije preko Turskog toka, jednom kada se uskoro prekine rad plinovoda s rutom preko Ukrajine.

image

Ursula von der Leyen i Volodimir Zelenski

Handout/UKRAINIAN PRESIDENTIAL PRESS SERVICE/AFP

No osim „plinske tematike“ – ne bi čudilo da se delegacija Turske u Budimpešti bavila i radom na obnovi izvoznih režima za prehrambene proizvode putem Crnoga mora, iako sada s navodno više naglaska na trostrano sporazumijevanje s Rusijom i Katarom. Iako nije sporno da je ukrajinski izvoz žitarica, ulja i krupice pao za oko 30 posto ljetošnjim ruskim izlaskom iz tzv. „Žitnog sporazuma“ – nikako da se ostvare turska očekivanja o službenom posjetu Vladimira Putina Turskoj gdje bi onda Erdogan mogao osobno dogovoriti stvari. Dok očigledno nema ništa od takvoga susreta u kolovozu (što je Turska višekratno spominjala i najavljivala), sada su nade usmjerene na rujan – do kada bi Turska i UN mogli imati nacrt nekakvog novog tehničkog sporazuma o kojem bi se onda moglo dalje pregovarati u Istanbulu. Do tada ostaje skori posjet turskog ministra vanjski poslova Moskvi (kao uvod u mogući susret državnika), ostaju naznake Mađarske opskrbe plinom iz Rusije putem Turskog toka od proljeća 2024. godine, ali ostaje i jednostrani ukrajinski prometni pravac Crnim morem, kojim pojedini brodovi riskiraju prolazak noseći robu do obližnjih teritorijalnih voda NATO-članica na Crnome moru – jednako kao i za sredinu rujna zakazana EU diskusija o pravu na uvoz i tranzit ukrajinskih prehrambenih roba (pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta) koje jednostrano brane pojedine članice Unije mimo zajedničke trgovinske politike i propisa Unije.

Ukrajina i Rusija – raznolike reforme

Dok Europska unija tek treba natjerati svoje članice da se drže osnovnih pravila reguliranja zajedničke trgovačke politike EU, bitno je jednostavnije diktiranje reformi za Ukrajinu koja tek želi postati članicom i Europske Unije i NATO saveza. Posve je jasno da neće samo tako biti moguće vlastima u Kijevu diktirati članstvo nekakvim teritorijalnim ustupcima – o čemu se nedavno opet pričalo s raznih strana, da bi onda i sama Vrhovna Rada Ukrajine krenula spremati nacrt posebne izjave o „nedopustivosti okončanja sukoba s Rusijom bilo kakvim teritorijalnim ustupcima“. No ipak, velik je broj reformi koje Ukrajina koje treba provesti. Dok u tom kontekstu prilično tiho prolazi uspostava Vojne policije koja će se baviti disciplinom u vojnim redovima, ali i pitanjem ratnih zločina – bitno je više javne pažnje privukla kampanja za suzbijanje korupcije među ukrajinskim centrima za novačenje te vojnim liječničkim povjerenstvima širom države. Riječ je o valu istovremenih provjera na preko 200 lokacija širom države, kojima se ganja službeno osoblje koje je za vlastitu korist pojedinim građanima omogućavalo prijavu invalidnosti te privremene nesposobnosti za rad i rat. Riječ je o temi koja je već duže izazivala javne prosvjede i vidljivo enormno bogaćenje pojedinih dužnosnika – koje će se izgleda suzbiti oštrim kontrolama, a onda i širim uključivanjem ratnih veterana u rad takvih javnih tijela.

image

Deminiranje u Donjeckoj oblasti

Ercin Erturk/AFP/Profimedia

Za to vrijeme, Ruska Federacija potiho provodi mobilizacije oko 20.000 ljudi mjesečno za potrebe ratovanja u Ukrajini, konačno se danas službeno smijenilo i generala Sergeja Surovikina (koji u javnosti nije viđen od pobune „Wagnera“ prije dva mjeseca), dok se ujedno radilo i na vrbovanju agenata na Zapadu – ne bi li takvi „neprofesionalni agenti“ onda vlastima u Moskvi pomogli u praćenju vojne pomoći te savezničkih snaga nedaleko Ukrajine. U Poljskoj je nedavno uhićeno 12 Ukrajinaca, 3 Bjelorusa i jedan Rus, koje se „novcem, a ne ideologijom“ nagovorilo na takav posao. Nije čudno da se za nešto takvo nađe zainteresiranih ljudi – kad se u nedjelju 20. kolovoza posred sjeverne Italije našlo stotinjak osoba da pohode poseban skup povodom prve godišnjice smrti novinarke/humanitarke/propagandistice Darje Dugine. Riječ je o politički radikalnoj kćeri ruskog filozofa Aleksandra Dugina, koja je prije točno godinu dana stradala u eksploziji auto-bombe kod Moskve, da bi od tada postala svojevrsnom ikonom aktualnog ruskog režima. Njen se otac video-linkom obratio Talijanima na obilježavanju godišnjice smrti, a osim oslikavanja prigodnog murala u Beogradu krajem prošloga ljeta, sada je njenim imenom nazvana i jedna od ulica u centru okupiranog Donjecka – dok čitava ta radikalna politika itekako odzvanja ratištima širom Ukrajine.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:22