Utorak 25. srpnja ujedno je i 517. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koje je sada po trajanju prešlo u svoj osamnaesti mjesec. Relativno toplo i promjenjivo vrijeme, doduše s povremenim umjerenim padalinama, trebalo bi potrajati do kraja ovoga tjedna, te i nadalje pružati povoljne uvjete za provedbu kopnenih operacija širom istoka, jugoistoka i juga Ukrajine. Zato i ne čudi da se od kraja prošlog tjedna nastavljaju intenzivne borbe širom čitave bojišnice, uz razmjene topničke vatre i uzduž međunarodne granice Ukrajine i Ruske Federacije. Također, nastavio se i ukrajinski pritisak na bojištu u Zaporižju – (1) u zoni uz Dnjepar, gdje se pomacima južno od Kamjanske na Dnjepru nastoji pomoći napredovanje oko obližnjeg sela Pjatihatki, kao i južno od Orihiva – gdje se rusko uporište Robotine sada nalazi pod još intenzivnijim pritiskom sa sjevera, sjeveroistoka i istoka. Slična je situacija i jugoistočno od Orihiva prema ruskom uporištu Verbove, no bez bitnijih prijavljenih pomaka bojišnice, baš kao i oko Velike Novosilke na spoju Zaporiške i Donjecke oblasti. Intenzivne borbe, ali bez mnogo pomaka bojišnice, bilježe se i oko okupiranog Donjecka (Novomihailivka, Marinka, Pervomaiske, Avdiivka).
Ono gdje ima pomaka s ukrajinske strane jest prostor oko okupiranog grada Bahmuta. Posljednjih se dana ondje čulo o ulasku branitelja u prigradsko selo Klišćivka, koje je na uzvisinama oko 4 km južno od Bahmuta), iako izgleda da borbe za to naselje i dalje traju bez potvrda o promjeni strane. Jednako tako se čulo i o prilasku ukrajinskih snaga naselju Andrivka, oko 7 km južno od Bahmuta – gdje su se Rusi povukli s pojedinih pozicija i također su u tijeku borbe za ovo malo naselje. Sjeverno od Bahmuta također se bilježe pojedini pomaci ukrajinske strane uz cestu E40 (M-03, iz smjera Slovjanska). Konkretno, čulo se o oslobađanju sela Zaliznjanske te pojedinih zona oko Dubovo-Vasilivke, što postupno dovodi u pitanje rusku kontrolu nad selom Berhivka oko kojeg se već duže vode ogorčene borbe na sjeverozapadnom prilazu Bahmutu. Uglavnom, kako se moglo čuti iz ukrajinskih službenih izvora, u ovome tjednu je oko Bahmuta oslobođeno dodatnih 4 četvorna km prostora (35 kvadratnih km ukupno tijekom ofenzive na ovom potezu), dok se i na jugu dodalo još 12,7 kvadratnih km prostora.
No dok ukrajinska strana nastavlja napredovati oko Bahmuta, bez obzira na rusko dodavanje pričuva, intenzivno izvođenje protunapada, te čvrstu obranu svakog metra osvojene Ukrajine – treba napomenuti kako izgleda da se itekako nastavlja ruska operacija na sjeveru Donbasa. Konkretno, riječ je o skretanju pažnje s Bahmuta kroz izvođenje niza napadnih operacija sjeverno od rijeke Siverski Donjec, u zoni zapadno od linije Kremina-Svatove, te onda, u nastavku, i oko ukrajinskog grada Kupjanska. Ove se borbe može opisati i kao rusko nastojanje da se od svoje utvrđene linije uz rijeku Krasna i tamošnju magistralu koja ode od sjevera na jug, pomaknu desetak km zapadno prema rijeci Žerebec i ukrajinskim linijama na administrativnoj granici Harkivske i Luhanske oblasti.
U toj se zoni zadnjih dana bilježilo nastavak ruskih napadnih djelovanja na jugu - zapadno od okupirane Kremine (linija Terni-Torske), no poseban je pritisak izveden u sredini tog poteza. Konkretno, riječ je o prostoru oko okupiranog grada Svatove. Ondje su (1) nastavljene borbe oko 18 km sjeverozapadno, na prostoru ukrajinskog uporišta Stelmahivka, ali se uspjelo napraviti i pomak oko 15 km jugozapadno od Svatove – (2) u predjelu sela Raigorodok i Karmazjanivka. Kako izgleda, ondje su ruske snage natjerale ukrajinske branitelje na povlačenje iz sela Sergiivka (u udolini, uz rijeku Žerebec), dok borbe i dalje traju oko 4 km južnije u Novojegorivki. Za razliku od toga, nema bitnijih novosti o borbama oko samog Kupjanska (kojeg se pritišće sa sjeveroistoka - Liman Perši), ni o stanju oko 16 km sjevernije u zoni ukrajinskog naselja Dvorična na Oskilu.
Naime, izgleda da su u toj zoni stabilizaciju stanja pomogla ukrajinska pojačanja te navodno korištenje nedavno dobivenog američkog topničkog streljiva s kasetnim punjenjima. Pri tome, upravo je zanimljivo za vidjeti kako zadnjih dana obje zaraćene strane učestalo spominju naoružanje s kasetnim bojnim glavama ili punjenjima – gdje Ukrajina opisuje nedavno pribavljeni novitet i napade protivnika takvim oružjima, dok se Rusija pravi da sami učestalo nisu ranije koristili išta slično pa sad napadno osuđuju takvo oružje kod ukrajinskih branitelja. No, u skladu s nedavnim obećanjem, ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov spremao se tijekom ovog tjedna u Sjedinjenim Državama podnijeti izvješće o početnom korištenju dobivenog kasetnog oružja, temeljem kojeg bi se trebalo napraviti i prve analize učinkovitosti ovog sredstva od kojeg se dosta očekivalo (barem dok se opet ne uigra ozbiljnija proizvodnja klasičnog topničkog streljiva u kalibru 155 mm).
Nastavak zračnih napada
Nakon četiri dana ustrajnih valova ruskih zračnih napada tijekom prošlog tjedna, ova se agresorska praksa nastavila i proteklih dana. Od petka 21. srpnja, kada su na Ukrajinu bile lansirane tri rakete 3M54 Kalibr, 4 rakete Iskander-K, 6 raketa P-800 Oniks, te po jedna Kh-59 i jedna iz sustava S-300 – u subotu 22. srpnja bilježilo se prvo 5 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (svi srušeni), a onda još i niz raketa sustava S-300 po pojedinim gradovima Ukrajine. Iako je tjedan ranije bila glavnom metom napada, Odesa je u subotu odahnula – dok su Rusi snimali štete prethodnih napada prije nego što su onda u nedjelju 23. srpnja nastavili svoje napade. Lansiranje 5 raketa P-800 Oniks iz sustava Bastion na Krimu dopunjeno je s 3 rakete Kh-22 s bombardera Tu-22MZ s Crnog mora, 4 rakete 3M54 Kalibr s podmornica na Crnom moru, i još 7 raketa tipa Iskander s Krima (5 tipa Iskander-K i 2 Iskander-M).
Od svega toga je ukrajinskom protuzračnom obranom bilo srušeno tek 4 rakete Kalibr i 5 Iskander-K, dok su ostali projektili pogodili svoje ciljeve. Rezultat je bio uništenje i oštećenje brojnih civilnih institucija širom Odese (Katedrala Preobraženja, navodno pogođena raketom Kh-22), deseci ozlijeđenih građana, te štete i na gospodarskoj infrastrukturi. Iako se ruska strana od šteta na pravoslavnoj katedrali pokušala opravdati optužujući Ukrajinu da su si je sami srušili „nepismenim akcijama protuzračne obrane“ – ostaje činjenica da je u tim napadima oštećeno ukupno 29 spomenika kulturne baštine od nacionalnog i lokalnog značaja, te grčki konzulat (uz već ranije pogađanje kineskog konzulata).
Na te napade se jučer, u ponedjeljak 24. srpnja, nadovezalo još i korištenje kamikaza-dronova širom Ukrajine – dok su zabilježeni i napadi na grad Izmail na samoj dunavskoj granici Ukrajine i Rumunjske. Tim napadom su tri bespilotne letjelice gađale taj riječni izvozni krak ukrajinskih roba prema Rumunjskoj, što je izazvalo i burne prosvjede vlasti iz Bukurešta – no tek treba vidjeti hoće li to postati učestalom ruskom praksom, te koliko će takva djelovanja utjecati na ukrajinski izvoz tim južnim prometnim pravcem. Dok je jasno da Ukrajina zapravo nema dovoljno modernih zapadnih protuzračnih sustava za kvalitetnu zaštitu čitavog svog teritorija ili barem većine velikih gradova – barem se danas izgleda uspjelo stati na kraj nizu zračnih napada bespilotnim kamikaza-dronovima koji su bili usmjereni prema Kijevu te nizu drugih većih mjesta.
Ruske novosti
Dok Ruska Federacija užurbano počinje popravljati Krimski most nanovo oštećen napadom 17. srpnja, a njihova Crnomorska flota uvježbava mjere blokiranja ukrajinskog pomorskog prometa na morskim koridorima koji više nisu sigurni – sigurnosno stanje na jugu ukrajinskog bojišta baš i nije sjajno. Nedvojbeno je da su prometni problemi ondje izazvali zaostatke u vojnoj opskrbi, dok su civilni manjkovi još i veći (posebno goriva, kako na Krimu tako i u okupiranom Zaporižju kroz koje bi se trebalo prometovati s Krima kopnenim pravcem). Svemu tome nisu pomogle sumnje da se sprema i dodatan napad na Krimski most korištenjem teretnih brodova koji prolaze kroz Kerčki tjesnac (za što se provodilo brojne pojačane pomorske provjere). Uz to, zadnjih dana Krim gotovo svakodnevno bilježi i bitnije eksplozije na pojedinim ruskim skladištima goriva i streljiva – tako u subotu 22. srpnja u mjestu Oktjabrske s evakuacijom u 5 km krugu, a jučer opet kod Džankoja (uz obustavu cestovnog i željezničkog prometa na pravcu prema Simferopolu).
Pri tome treba spomenuti i jučerašnje napade ukrajinskih bespilotnih letjelica kako prema Krimu (navodno oko 17 letjelica, od kojih je bilo zaustavljeno 14), tako i prema Moskvi. Ondje se u užem području grada ustanovilo barem dvije letjelice koje su izazvale i manju štetu tijekom ranih sati ponedjeljka 24. srpnja. Dok se uskoro moglo iz pojedinih ukrajinskih izvora čuti preuzimanje odgovornosti (i najave da će takvih letova biti sve više) – ostaje činjenica da u obrani Moskve praktično nikakvu ulogu nisu odigrale instalacije PZO sustava Pancir S1 na kamionima, koje su relativno nedavno bile demonstrativno podizane na pojedine zgrade u središtu grada (posebno ona na kompleksu Ministarstva obrane Ruske Federacije).
No, ruski obrambeni sustav ionako je bio više zabavljen promjenama dobnih granica za služenje vojnoga roka i pričuvu da bi se stigao zamarati takvim sitnicama. Prilično je pritom nejasno koliko će zapravo učinka imati po dodatnih pet godina na službu vojnih službenika i časnika – jednako kao i postavljanje dobi za vojnu službu od 18 do 30 godina bez da se nakon dizanja gornje granice podigne i donja granica kako se najavljivalo (sada uz izgovor da „mnogi momci baš žele služiti od 18“ (umjesto od 21, kako se još donedavno predlagalo).
Za to vrijeme je Vladimir Putin u nedjelju 23. srpnja održao i službeni sastanak s bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom u Sankt Peterburgu. Ovo maksimalno koreografirano događanje za javnost ostalo je u sjećanju tek po prijetnjama koje je bjeloruski diktator uputio na NATO stranu – napominjući kako su borci poduzeća „Wagner“ u Bjelorusiji nešto nervozni pa razmišljaju o svojevrsnom „izletu“ u Poljsku i do tamošnjeg mjesta Rzeszów (lokalnog centra NATO logistike za pomoć Ukrajini). Uz to se ponovo plasiralo i teze kako Litva i Poljska zapravo pomažu Ukrajini dok iza leđa pripremaju nekakvu svoju okupaciju zapada te države. Ove su teze jučer, u ponedjeljak 24. Srpnja, izazvale niz žestokih reakcija kako u samoj Ukrajini, tako i u Poljskoj te Litvi. Posebno je bilo zabavno čuti iz Litve da spominjana litavsko-poljsko-ukrajinska brigada, koja bi po ruskim pričama trebala izvesti tu okupaciju – zapravo obuhvaća tek stožer postrojbe, koji u svom sastavu ima samo 5 (slovima: pet) litavskih časnika! Naravno, bitno će ozbiljniji biti skori sastanci ruskih predstavnika s političarima iz raznih afričkih država – kako bilateralno tako i na Rusko-afričkom summitu koji počinje 27. srpnja, te na predstojećem skupu grupe BRICS (na koji Putin ne može osobno doći radi međunarodne tjeralice Međunarodnog kaznenog suda). U svim će tim prilikama trebati objašnjavati ulogu Ruske Federacije u poskupljenju hrane na svjetskim tržištima do koje je došlo prošlotjednim ruskim okončanjem tzv. „Žitnog sporazuma“ o pomorskom izvozu prehrambenih roba sigurnim koridorima na Crnome moru.
Posljedice okončanja „Žitnog sporazuma“
Dok je Rusija obilno propagandno koristila činjenicu da velik dio izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda nije išao direktno u siromašne zemlje Afrike i Azije – nakon kraja „Žitnog sporazuma“ počeli su se javljati i glasovi poput onog službenog Egipta kojima će kupovina ukrajinskih žitarica preko burzi u Europi itekako nedostajati. Naime, povlačenje Rusije iz tog sporazuma te obustava takvog pomorskog izvoza u praksi je prepolovila izvozni kapacitet Ukrajine s otprilike 7-8 milijuna tona mjesečno na maksimalno 4 milijuna tona. Riječ je tu prvenstveno o izvozu željeznicom i cestama, dok tek manju ulogu igra i pomorski izvoz dunavskim pravcem prema rumunjskoj luci Constanta – koja je u prvih 6 mjeseci ove godine udvostručila svoj promet ukrajinskim žitom (na oko 7,5 milijuna tona na 6 mjeseci). Imajući sve to u vidu, kao i činjenicu da su već i neke dosadašnje prijetnje Rusije o zatvaranju ovog izvoznog puta znale voditi od porasta svjetskih cijena takvih prehrambenih roba od preko 23 posto – ne čudi pojačano bavljenje političara i diplomata Ruske Federacije kako temom žita, tako i objašnjavanjem svojih stavova o prekidu njegova izvoza. Pri tome je malo vjerojatno da će oni tek tako krivicu za nestašice i skupoću moći prebaciti na Europu i Ukrajinu – iako se očekuje itekako aktivno mahanje nekakvim ruskim „humanitarnim“ izvozom u zemlje na rubu gladi, gdje bi se onda donacijama prehrambenih roba valjda u praksi kupovalo političku potporu gladnih. Naravno, u svemu tome neće biti tiha ni sama Ukrajina, koja ove godine navodno očekuje prinose od oko 68-70 milijuna tona žitarica i uljarica – koje bi se izvozilo bilo prema Jadranu ili Baltiku, uz (naravno) i humanitarne pošiljke prema gladnim tržištima starih kupaca. Nakon što je potencijalni nastavak „Žitnog sporazuma“ bio temom internih sastanaka u Turskoj 24. srpnja, o ovoj se temi od 24. do 26 srpnja raspravlja i u okviru skupa „UN Food Systems“, da bi onda zaključno sutra, u srijedu 26. srpnja, pitanje izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda trebalo dominirati i posebnim konzultacijama novog „Vijeća Ukrajina-NATO“, kojeg je zatražila sama Ukrajina.
Ipak, za to vrijeme nisu baš svi zadovoljni mogućnošću širokog otvaranja vrata izvozu ukrajinskih prehrambenih roba. Naime, temeljem dosadašnjih problema koje je stvorio nekontrolirani uvoz jeftinih žitarica iz Ukrajine, Bugarska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka od Europske unije traže produljenje zabrane uvoza ukrajinskog žita, koja istječe 15. rujna ove godine – barem do kraja godine, ali ne i duže. Nakon zajedničkih sastanaka, na kojima su koordinirali svoje stavove i nastup, ove države su usuglasile zahtjev da se ograniči uvoz četiri ukrajinska proizvoda - pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta – uz istodobni nastavak tranzita tih roba na daljnja tržišta. U slučaju da se EU na njihov zahtjev ogluši, te države su već najavile i da će se s tim problemom aktivno suočiti, bilo pojedinačno ili opet u dogovoru.
Vojna i civilna pomoć Ukrajini
Dok se oko izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda još lome koplja, bitno je veće suglasje oko pitanja nastavka civilne i vojne pomoći toj ruskom agresijom ugroženoj državi. Dok se gotovo svakodnevno na terenu vidi korištenje preciznih raketa Storm Shadow, Velika Britanija je posebno ponosna na činjenicu da je u Ukrajinu isporučila 15 puta više kritično potrebnog streljiva od prvotnih planova (oko 200 tisuća komada umjesto 16 tisuća) – gdje je njihova pomoć od prošlog travnja do ovog ožujka iznosila oko 2,3 milijarde funti (oko 2,9 milijardi USD). No dok Švedska sada formulira svoju dugoročnu pomoć Ukrajini (oko 523 milijuna eura u pet godina), a Norveška ulaže u EU fondove kako bi pomogla Ukrajini (oko 36,5 milijuna eura u dvije uplate za Europski instrument mirovne pomoći) – neke druge države i sada iznalaze konkretne pakete vojne opreme i roba. Tako je Bugarska i parlamentarno izglasala skoro slanje oko 100 starih oklopnjaka sovjetskog podrijetla, dok je iz Španjolske put Poljske krenuo brodski tovar s 4 tenka Leopard 2A4, 10 oklopnjaka M113, desetak kamiona i još raznih vozila za više ukrajinskih korisnika. Takve tenkove, zajedno s onima već u Ukrajini, od ovoga će tjedna biti moguće popravljati u Poljskoj, gdje je konačno zaživio specijalizirani remontni centar u kojeg su na popravak pristigla i prva dva oštećena Leoparda s ukrajinskog bojišta. Danas je tome dodan i novi paket vojne pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država, vrijedan oko 400 milijuna USD. U okviru ukupno 43 povlačenja vojnih roba iz državnih zaliha SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) uskoro će Ukrajini biti poslane dodatne rakete za sustave NASAMS i HIMARS, dodatni sustavi Stinger, TOW i Javelin, topničke granate kalibra 155 i 105 mm, minobacačke mine kalibra 120 i 60 mm i rakete Hydra-70, 32 oklopnjaka Stryker i izviđačke bespilotne letjelice tipa Hornet, eksploziv i preko 28 milijuna komada streljiva za pješačko naoružanje, oprema za noćna djelovanja, kao i razni rezervni dijelovi te druga oprema.
Na sve ovo se nadovezuje i oprema koju Ukrajina uskoro očekuje i za razminiranje – kako ono humanitarno, tako i borbeno na bojištima. Pri tome je danas bilo posebno zanimljivo čuti da Ukrajina na polju humanitarnog razminiranja posebno računa i na Republiku Hrvatsku, odnosno na hrvatsko poduzeće DOK-ING iz Zagreba. Uz dansko poduzeće Hydrema, DOK-ING bi trebao krenuti i u lokalizaciju svoje proizvodnje u Ukrajini, a do kraja ove godine iz Zagreba bi put Ukrajine trebalo krenuti i 10 posebnih strojeva za razminiranje, po kojima je ovaj hrvatski proizvođač međunarodno poznat. Iako su ukrajinske potrebe za razminiranjem goleme, za sada se koalicija međunarodnih partnera i donatora organizirala oko slanja iznosa od 244 milijuna USD za humanitarno razminiranje – za koje bi uskoro u Ukrajini trebala biti donesena i posebna strategija postupanja, te uspostavljeno i svojevrsno „tržište razminiranja“. Sve to su poslovi u kojima poduzeća i stručnjaci iz Hrvatske itekako imaju iskustva, pa bi onda mogli i ozbiljnije sudjelovati – na tragu poduzeća DOK-ING, koje je svoj put već otvorilo kvalitetom proizvoda i međunarodnim referencama.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....