Francuska krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (RN) nikad nije bila moćnija. Uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine više od dvije trećine ispitanika vjeruje da bi RN mogao doći na vlast, prema istraživanju Le Mondea. Koristeći slabosti i neuspjehe političkih protivnika, RN se u očima mnogih birača profilirao kao vjerodostojna alternativa. Ipak, jedno pitanje i dalje ozbiljno opterećuje stranku.
Poput brojnih drugih krajnje desnih stranaka u Europi, Nacionalno okupljanje godinama je imalo koristi od financijskih veza s Moskvom te od dezinformacijskih kampanja koje su poticale polarizaciju i nepovjerenje u institucije liberalne demokracije. No, nakon što je Vladimir Putin 2022. pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, javno raspoloženje prema Rusiji u Francuskoj se naglo promijenilo. To je krajnju desnicu prisililo ili na pokušaj skretanja pažnje s rata prema socijalno-ekonomskim temama, poput cijena energenata, ili na otvoreno ublažavanje dotadašnje proruske retorike.
Taktički zaokret
Unutar RN-a to je dovelo do jasne podjele. Na jednoj je strani tradicionalna, starija garda, bliska Marine Le Pen, koja i dalje reproducira narative bliske Kremlju. Predvodi je europarlamentarac Thierry Mariani. Nasuprot njemu je mlađa, pragmatičnija frakcija, bliža predsjedniku stranke Jordanu Bardelli, koja se nastoji pozicionirati kao prozapadna i proukrajinska, a čije je najistaknutije lice eurozastupnik Pierre-Romain Thionnet.
Anketa pokazuje da bi Bardella pobijedio na predsjedničkim izborima
Između te dvije skupine postoji i treća, brojčano značajna frakcija, koja o vanjskoj politici malo promišlja. "Oni su u osnovi proruski, ali su shvatili da to u izbornom smislu više ne prolazi", rekao je za Politico jedan stranački izvor.
Ova podjela je važna iz najmanje dva razloga. Prvi se odnosi na pitanje tko će biti predsjednički kandidat RN-a. Bardella trenutačno vodi u anketama, no Le Pen osporava sudsku presudu zbog koje joj prijeti zabrana kandidature. Ako uspije srušiti zabranu, gotovo je sigurno da će se vratiti u utrku za Elizejsku palaču. Drugi razlog tiče se strategije "normalizacije" stranke.
Ublažavanje retorike naklonjene Moskvi bilo je ključno za RN-ov ulazak u politički mainstream, čemu je pridonijela i odluka stranke da 2023. otplati kontroverzni zajam ruskoj banci. "Od 2022. znatno su ublažili prijašnju prorusku retoriku. Riječ je o taktičkom zaokretu jer velika većina Francuza podržava Ukrajinu, no dugoročna održivost tog stava ostaje upitna", upozorava Olivier Schmitt s Kraljevskog danskog obrambenog koledža.
Bardella je prošli mjesec za BBC "bez ikakve dvosmislenosti" osudio rusku agresiju. Ipak, stara garda ostaje snažna. Mariani, koji je nakon ruske aneksije posjetio Krim i dalje se redovito pojavljuje u ruskim medijima, nije marginaliziran, štoviše imenovan je kandidatom RN-a za gradonačelnika Pariza.
Tri bloka
Ishod borbe između Le Pen i Bardelle ima dalekosežne posljedice i izvan Francuske. Francuska je nuklearna sila, članica NATO-a i jedan od ključnih aktera u raspravama o budućim sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu, uključujući potencijalne mirovne snage. Dolazak na vlast frakcije sklonije Kremlju značio bi dramatičan zaokret unutar Saveza.
‘Najgora noćna mora Europske unije nikada nije izgledala tako stvarno‘
Le Pen je već poručila da bi sudjelovanje Francuske u mirovnim misijama bilo prihvatljivo isključivo pod mandatom UN-a, a ne NATO-a jer bi potonje "provociralo Rusiju". Bardella je u tom pogledu nijansiraniji, ali i njegova podrška Ukrajini ima jasne granice: protivi se slanju projektila dugog dometa i odbacuje razmještanje francuskih trupa bez mandata Ujedinjenih naroda.
Francuski slučaj potvrđuje širi trend: krajnja desnica nije monolitna kada je riječ o Putinu. Slične su pukotine vidljive i u Njemačkoj gdje je situacija dodatno opterećena povijesnim iskustvom podjele zemlje i sovjetskim naslijeđem na istoku. Alternativa za Njemačku (AfD) duboko je razjedinjena između frakcije supredsjedateljice Alice Weidel, koja nastoji ublažiti imidž stranke i zauzeti umjereniji, prozapadni stav, te krila oko Tina Chrupalle, koje otvoreno zagovara bliže odnose s Moskvom. Podjele se odražavaju i među biračima: prema anketi instituta Insa, 44 posto pristaša AfD-a strahuje od mogućeg ruskog napada na Njemačku, a 52 posto ih smatra da Moskva ne predstavlja prijetnju.
Razlike su vidljive i u Europskom parlamentu gdje postoje tri desničarska bloka koja se različito postavljaju prema Rusiji. Dok Europski konzervativci i reformisti podupiru NATO i vojnu pomoć Ukrajini, Patrioti za Europu često se opisuju kao "peta kolona Moskve". Unutar skupine Europa suverenih nacija, pak, koegzistiraju proruski zastupnici AfD-a i poljski europarlamentarci koji se tim stavovima protive, ali zasad ne žele napustiti grupu.
Podjele oko Ukrajine fragmentiraju i pokret MAGA. Dok dio utjecajnih figura, poput Stevea Bannona i Tuckera Carlsona, rat vidi kao isključivo europski problem, ankete pokazuju drukčiju sliku baze. Istraživanje Instituta Ronald Reagan iz prosinca 2025. otkriva da 62 posto MAGA republikanaca podržava slanje oružja Ukrajini, što je više nego među republikancima koji se ne identificiraju s MAGA-om.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....