Srijeda 10. svibnja je ujedno i 441. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje nekoliko dana oblačnijeg i kišnog vremena predstavlja tek kratku epizodu u zatopljenju. Time se i polagano suše prostori bojišta na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, što polagano otvara prostor i za šira kopnena djelovanja. Vidi se to dobro i zadnjih dana, kada su uz fokus na Bahmut, te prostor Avdiivke i Marinke oko Donjecka, opet počela oživljavati i bojišta oko Kupjanska, ruskih uporišta Svatove i Kremina na sjeveru Donbasa i uz rijeku Siverski Donjec kod Bilogorivke.
Ipak, usprkos nizu borbenih susreta na svim tim pozicijama – tek je malo borbenih pomaka uočeno južno od Bahmuta, gdje su borci ukrajinske 3. jurišne brigade uspjeli osloboditi oko 3 kvadratna kilometra prostora te izbiti na dodatni dio trase kanala Siverski Donjec – Donjeck jugozapadno od okupiranog sela Klišćivka.
Osim toga, kako izgleda, u samome gradu Bahmutu nije bilo većih pomaka bojišnice koja se posebno kolebala na sjeveru preostale ukrajinske zone (ulice Tolbuhina i Peremoga) uz tzv. „Sjeverni ribnjak“ te na njegovom zapadu, uz trasu ulice Čajkovski – koja je sada razdjelnica na istoku i jugoistoku preostatka ukrajinske „tvrđave Bahmut“ koju je u nedjelju 7. svibnja opet pohodio i ukrajinski general Oleksandr Sirski, zapovjednik ukrajinskih Kopnenih snaga.
Kako sada stvari stoje, ako ipak dođe do povlačenja branitelja s tih položaja u Bahmutu, za očekivati je da se nova linija bojišnice postupno stabilizira oko 7 km zapadnije od Bahmuta, na trasi kanala Siverski Donjec-Donjeck koja prolazi i istočnim predgrađima mjesta Časiv Jar – gdje su ruske snage zadnjih dana počele učestalo gađati naselja i mostove kojima preko tog kanala ceste prelaze prema Bahmutu.
Ipak, treba napomenuti kako je prošao i famozni 9. svibnja, kojeg Rusija slavi kao Dan pobjede – a dok se lani u ovo doba agresori nisu mogli pohvaliti konačnim osvajanjem Mariupolja, ove godine im je na taj datum pobjeglo i dovršenje osvajanja Bahmuta, usprkos višemjesečnim maksimalnim naporima.
Mogući pravci ofenzive
Dok se tek očekuju ikakve konkretnije naznake dugo očekivane ukrajinske ofenzive – zanimljivo je vidjeti kako se formiraju ruska očekivanja njezinoga smjera.
Kao prvo, tu je Jevgenij Prigožin, vlasnik privatnog poduzeća „Wagner“ – koji je nastavio svoje svađe s ruskim vojnim vrhom. Iako je krajem prošloga tjedna izgledalo da se nakon njegovih spektakularnih video-obraćanja ipak postiglo nekakav dogovor, on je ovoga tjedna nastavio s prigovorima – a tek treba vidjeti je li s današnjim danom, srijedom 10. svibnja, i stvarno povukao svoje snage iz Bahmuta. Već neko vrijeme on baš širi prostor tog grada vidi kao prostor moguće veće ukrajinske ofenzive – gdje je upozoravao na ranjivost ruskih bokova dok traju ogorčene borbe u gradu. Kako izgleda, posljednjih je dana poduzeće „Wagner“ zato krenulo prelaziti na te bokove (dopunjavajući ondje stacionirane regularne vojne snage) – dok još nije jasno da li ih u samome Bahmutu trebaju kompletnije nadomjestiti Čečeni Ramzana Kadirova i njegove postrojbe Ahmat. Takav bi razvoj situacije lako mogao značiti jačanje pritiska na ukrajinske snage oko Bahmuta, paralelno s angažiranjem jakih i odmornih jurišnih snaga u borbama za preostali zapadni dio tog urbanog prostora (koji još čvrsto drže Ukrajinci).
Kao drugo, treba spomenuti da okupacijske vlasti u Zaporižju već tjednima tvrde kako je baš to prostor buduće ukrajinske ofenzive, a osim ustrajne izgradnje fortifikacija na tom velikom te inače relativno mirnom odsjeku bojišta – zadnjih dana su ondje krenuli i sa sustavnim iseljavanjem civilnog stanovništva iz 18 naselja uz bojišnicu. To se navodno radi da bi se oko 70.000 civila predviđenih za dobrovoljni odlazak zaštitilo od ukrajinskih bombardiranja, ali i da bi se smanjilo mogućnost ukrajinskog dobivanja tekućih informacija o stanju protivnika na tim prostorima.
Kao treće, takve su evakuacije (doduše manjeg opsega) uočene i u prostoru sjevernog Donbasa, u Luhanskoj oblasti oko grada Svatove, Rubižne i Lisičansk, gdje su agresori također gradili brojne fortifikacije, a navodno se boje ukrajinskog proboja kroz takve utvrđene linije.
Konačno, kao četvrto i ujedno i tehnički najmanje vjerojatno – ustrajno se s ruske strane spominje i mogućnost ukrajinskog borbenog forsiranja rijeke Dnjepar, velikog vodotoka širine nekoliko kilometara (ali i do 20 kilometara u pojedinim vodospremama). Pri tome nije jasno da li se tu naglasak stavlja na ukrajinske želje za oslobađanjem velike nuklearne centrale kod Energodara na Dnjepru, ili više na prolaz južnije, kroz brojne riječne otoke u prostoru oveće delte Dnjepra – ali baš je suzbijanje takvih mogućnosti navodno i razlog ustrajnog granatiranja, raketiranja i bombardiranja ukrajinskih naselja na zapadnoj obali rijeke, kojima učestalo svjedočimo posljednje vrijeme.
Napomenimo i da se posljednjih dana učestalo bilježe i manje ili više masovni valovi ruskih zračnih napada – kako kamikaza-dronova, tako i raznih tipova raketa te vođenih zrakoplovnih bombi po nizu gradova Ukrajine. Iako se te napade nastojalo prikazati kao odgovor na još uvijek nejasan napad dronova na Kremlj u Moskvi 3. svibnja – ipak su oni prvo i osnovno nastavak prakse koju Ruska Federacija u Ukrajini vodi već mjesecima, a Ukrajina im ponekad odgovara po Sevastopolju i Krimu, ili po određenim strateškim ciljevima u graničnim područjima same Ruske Federacije. Tako se rano ujutro u nedjelju 7. svibnja spominjalo napad desetak ukrajinskih dronova na ciljeve oko Sevastopolja, dok su Rusi odgovorili s pet raketa Kh-22 lansiranima sa strateških bombardera Tu-22 po industrijskim ciljevima Mikolajevske regije. Samo noć kasnije Ukrajinu napalo oko 35 kamikaza-dronova Shaheed 136/131. Ove letjelice su lansirane iz regije Brijansk prema Kijevu, a većina ih je navodno srušena bez da su pogodili ciljeve. Istog tog ponedjeljka 8. svibnja raketirana je i Odesa, krstarećim raketama Kh-22 s bombardera Tu-22M3, a među ostalim ciljevima navodilo se i uništavanje velikog skladišta hrane ukrajinskog Crvenog križa te opet gađanje mosta na prometnome pravcu prema Rumunjskoj kod mjesta Zatoka. Protuzračnim projektilima S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva raketiralo se tog ponedjeljka i Harkiv, a još je 17 krstarećih raketa Kh-101/Kh-555 u ranim satima utorka 9. svibnja bilo ispaljeno sa četiri strateška bombardera Tu-95MS iznad Kaspijskog mora – od čega je 15 raketa koje su gađale ciljeve duboko u ukrajinskom zaleđu navodno bilo srušeno.
Parada u Moskvi
No dok je Ukrajina po prvi put na 9. svibnja više slavila „Dan Europe“, pri čemu je Volodimiru Zelenskom u Kijevu društvo radila i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen – ruska strana je bila zaokupljena proslavom svog „Dana pobjede“ i vezanim manifestacijama. Iako su ove godine takve svečanosti uvelike smanjene širom Ruske Federacije, gdje je čak 21 grad javno otkazao okupljanja i vojne mimohode – u Moskvi se ipak nastojalo organizirati barem nešto. Tamošnja je Rosgvardija dobila anti-dron puške, pristup javnosti do proslave na Crvenome trgu je bio ograničen, a u gradu su vidljivo bili raspoređeni snajperisti na brojnim zgradama. Dapače, čitav je program svečanosti do zadnjeg trenutka bio držan u tajnosti – kako po pitanju međunarodnih gostiju (na kraju su došli samo predsjednici Bjelorusije, Kazahstana, Kirgizije, Tađikistana, Turkmenistana i Uzbekistana, te premijer Armenije), tako i konkretnog programa međunarodno poznate prigodne vojne parade.
Dok je gostiju bilo malo kao i postrojenog vojnog ljudstva (uz manjak predstavnika borbenih postrojbi te domiranje kadeta), govor Vladimira Putina bio je baš u skladu s očekivanjima, a vezani mimohod vojne tehnike pokazao se temeljito drugačijim od svih prethodnih. Iako nije bilo zrakoplovnoga dijela priredbe (kao ni lani), ovoga je puta u samo oko sedam minuta Crvenim trgom prošlo nikad manje ruskih vojnih vozila i opreme. Za primjer, na paradi 2020. tu je bilo oko 235 vozila, 2021. oko 197 vozila, 2022. njih 131 – a ove godine samo 51 vozilo. Osim pojave samo jednog tenka T-34-85, tu je kompletno izostalo rusko oklopništvo i topništvo, kao i besposadni sustavi i sredstva elektroničkog ratovanja, baš kao što je od sve protuzračne tehnike pokazan samo S-400. Dakle, nedostajalo je sve ono što zapravo predstavlja tehnički oslonac ruskih snaga u Ukrajini. S druge strane – pokazana su bila nuklearna i strateška oružja kojima se Rusija ionako pretjerano prijeti i koja su od male konkretne koristi.
Pri tome se posebno zapazilo i navodnu bolest bjeloruskog predsjednika, koji je izbjegao većinu protokola te bio samo na najnužnijim dijelovima ovog kompleksnog protokolarnog događanja. Jednako je tako bilo zanimljivo uočiti i izbivanje predstavnika svih četiri nedavno anektiranih ruskih oblasti u Ukrajini – što je navodno samo dio plana da se građanima Rusije ne stavlja previše pred nos čitava ta aktualna „specijalna operacija“, zbog čega je navodno ukinuta i praksa mimohoda „Besmrtne pukovnije“ palih za domovinu (da se netko možda ne sjeti žrtvama Drugog svjetskog rata priključiti i slike aktualnih ruskih žrtava rata u Ukrajini). Ipak, poseban bijes u Moskvi izazvala je odluka Rumunjske i Ukrajine da od ove godine nadalje pobjedu nad nacistima u Drugom svjetskom ratu krenu obilježavati 8. svibnja, dok bi 9. svibnja slavili „Dan Europe“ – što je u Moskvi proglašeno posebnom izdajom povijesti i tradicije.
Nastavak „žitnih pregovora“
Prošloga su tjedna u Istanbulu započeli konkretniji pregovori o daljnjoj sudbini sporazuma o sigurnom izvozu hrane koridorima na Crnom moru, koji bi trebao prestati važiti 18. svibnja, ne bude li novog produljenja. Iako bi takav ishod značio i gubitak od oko 290 milijuna USD mjesečno za Ukrajinu, taj se posao pokazao izuzetno teškim – kako zbog opsežnih zahtjeva Ruske Federacije, tako i zbog činjenice da ta strana ionako uvelike blokira provedbu sadašnjeg dogovorenog prometa prehrambenih roba tim pravcem (pa kako neće i budući promet). Upravo zato nije čudilo ni da se razgovore Turske i UN kao posrednika, te odvojeno Ukrajine i Rusije, zakazane za petak 5. svibnja prvo odgodilo na subotu 6. svibnja, a onda na današnji dan i sutra, u četvrtak 11. svibnja. Na rasporedu pregovarača trebalo bi biti pitanje ponovnog uključenja ruske poljoprivredne banke Rosselkhozbanke u međunarodni sustav plaćanja SWIFT – čemu se Zapad zapravo aktivno protivi, pristajući tek da neka od poznatijih banaka obavlja transakcije za tu rusku stranu.
Pri tome, usprkos NATO članstvu, Turska tu nastoji igrati neku svoju nacionalnu posredničku igru – postavljajući kompletno pitanje sankcija Ruskoj Federaciji ne toliko u kontekst agresije Rusije na Ukrajinu, već više u neki okvir „Hladnog rata 2.0“, u kojem se kao sukobljavaju Rusija i kolektivni Zapad (a Turska valjda spada negdje drugdje). Pri tome je tek jučer bila, nakon dužeg prekida, obnovljena i provedba kontrola brodskih inspekcija na Bosporu, koju su Rusi bojkotirali usprkos trajanju postojećeg sporazuma. Time je paralelno s utovarom oko 600.000 tona žitarica na 14 brodova u ukrajinskim lukama ovoga tjedna na repertoar razgovora došlo i pitanje organiziranja izvoza ruskog amonijaka – za što bi trebalo u pogon ponovo staviti specijalni produktovod koji takvu robu vodi od grada Toljati u Ruskoj Federaciji do luke Odesa u Ukrajini. Ujedno, Turska u ovom okviru nastoji isposlovati i povratak više turskih brodova te brodskih posada koje su tijekom zadnjih više od godinu dana rata ostale „zaglavljene u ukrajinskim lukama“.
Europska unija – sankcije i incidenti
Dok se s jedne strane aktivno pregovara o nastavku ovog pomorskog izvoza roba iz Ukrajine i Rusije preko Crnog mora, jednako se aktivno unutar Europske unije radi i na idućem paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji. Usprkos brojnim razmimoilaženjima, u petak 5. svibnja uspjelo se formulirati prijedlog 11. paketa mjera, za koje se očekuje da bi mogle biti usvojene do kraja ovoga mjeseca. Međutim, kako smo već vidjeli prateći ovu temu zadnjih tjedna – teško je očekivati da će se tu zapravo raditi o nekim opsežnim novim ograničenjima. Više je riječ o nastojanjima za ograničavanjem izvoza već sankcioniranih roba u treće zemlje – iz kojih onda ti proizvodi posredno završavaju u Ruskoj Federaciji. Takva prijetnja uvođenja sankcija i protiv poduzeća ili tijela tih nekih posredničkih država, pa makar i za proizvode dvostruke namjene (civilne i vojne) – pokazala se problemom odmah čim su uz moguće ciljeve sankcija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Uzbekistana, Armenije i Irana na stol došla i pojedina poduzeća iz Kine. Jer, naravno, Kina je već na najave takvih situacija promptno zaprijetila odmazdom, najavljujući zaštitu svojih privrednih subjekata.
Osim toga, otvoreno je pitanje i provedbe planova za zabranu ulaska u europske luke i brodova koji pomažu Rusiji u zaobilaženju naftnih sankcija – gdje se kao glavne točke pomorskih pretovara spominju Ceuta, španjolska enklava u Africi, te grčka obala kod luke Kalamata – jednako kao i djelovanja protiv plovila koja izvoze druge problematične ruske proizvode, pa onda u plovidbi gase AIS lokacijski sustav da bi transport obavljali mimo lažnih odredišta navedenih u prigodnim transportnim dokumentima. O svemu tome će se u Bruxellesu nastaviti razgovarati danas, iako je sada jasno da se takvim novim mjerama neće pridružiti ni Turska, koja i tu nastoji igrati neke svoje igre mimo SAD te EU (i NATO saveza).
Posljednjih je dana jednako tako ostalo otvoreno i pitanje daljnje provedbe patrolnih misija agencije Frontex na Crnome moru, budući da je u petak 5. svibnja let poljskog zrakoplova L410 Turbolet kojim se namjeravalo pratiti migracijske rizike u crnomorskoj regiji bio ometen djelovanjem ruskih borbenih aviona Su-35 u blizini zračnog teritorija Rumunjske. Iako tu na kraju nije bilo ozlijeđenih, a nije došlo ni do dizanja spremnih borbenih zrakoplova Rumunjske i Španjolske, prema vođenju NATO centra u Torrejonu – do daljnjeg su suspendirani takvi letovi, dok rumunjska strana (koja zapovijeda operacijom iznad Crnog mora) ne uvjeri EU granične snage u sigurnost takvih djelovanja. Naravno, pri tome treba imati na umu da takvo ponašanje ruske strane nije ni opravdano ni dozvoljivo – iako oni već imaju svojevrsnu tradiciju agresivnih prilazaka stranim letjelicama nad otvorenim prostorima Crnoga mora.
Ukrajina - donacije i rizici
Iako se proteklih dana iz Turske čulo o odbijanju američkih prijedloga da se u Ukrajinu transferira njihov problematični protuzračni sustav S-400, čija je nabava već godinama izvor prijepora u NATO krugovima – ipak su dobre vijesti stigle iz Izraela. Naime, ovoga je tjedna započela isporuka u Ukrajinu izraelskog sustava za rano upozoravanje na raketne prijetnje, kojeg je financirala Litva. Time će Ukrajina dobiti 16 radara specifično dizajniranih za rano otkrivanje raketnih napada, da bi se obavještavanje o uočenim prijetnjama onda organiziralo bilo putem sustava javnih sirena ili mobilnom telefonijom.
Uz to, jučer su objavljeni i detalji novog paketa vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država, vrijednog oko 1,2 milijarde USD. Pomoć ovoga puta ide sustavom Inicijative za sigurnosnu pomoć Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI), dakle – narudžbama za proizvodnju roba pri američkim tvrtkama iz područja obrambene industrije. Naglasak ovi poslova je u ugovaranju proizvodnje roba koje su aktualno potrebne, posebice streljiva (među ostalim i topničkog kalibra 155mm) te opremom za protuzračnu obranu – kako sasvim novu, tako i financiranjem integriranja zapadnih PZO sredstava (lansera, raketa i radara) s postojećim ukrajinskim sustavima.
Osim toga, tu se spominje i pribavljanje usluga korištenja podataka s komercijalnih satelita, kao i pomoć pri borbi s besposadnim oružnim sustavima te pribavljanje usluga razne specijalizirane obuke i održavanja. Ukupno gledano, od oko 18 milijardi USD koje je američki Kongres ukupno do sada autorizirao za ovakve programe, do sada je Ukrajini ugovoreno poslova i roba za oko 6,2 milijarde, gdje ta cifra uključuje i jučer najavljenih 1,2 milijarde USD. Time se nastoji operativno pomagati Ukrajinu na kompletni trošak SAD, ne dirajući još u sredstva koja su za tu istu namjenu načelno odobrena putem sustava „zajma i najma“ (Lend-Lease) – koja bi Ukrajina jednom ipak trebala otplatiti. Naime, kako se čulo, taj fond već odobrenih novaca u ustavu dugoročnih zajmova aktualna Vlada SAD čuva za situaciju koja bi mogla nastati ako u dogledno vrijeme američki republikanci ipak odluče ometati dosadašnju praksu pomaganja Ukrajini u mandatu predsjednika Joe Bidena.
Za kraj spomenimo još i konkretne probleme koje navodno obavještajnom sustavu Ruske Federacije pričinjavaju učestala protjerivanja viška „diplomatskog osoblja“ iz niza država u krugu EU i NATO. Naime, gubitkom tako ustrojene obavještajne mreže navodno se pojavljuje nužnost da za prikupljanje relativno širokog kruga podataka budu više korišteni i pojedini specijalizirani tipovi obavještajnog osoblja – recimo, ljudi s dubljim međunarodnim lažnim identitetima.
Osim što je početkom siječnja takva „obitelj“ lažnih doseljenika iz Argentine bila uhvaćena u Sloveniji, kod Ljubljane u kojoj su tiho živjeli od 2017. godine – i u Hrvatskoj se prošloga tjedna uhitilo osobu navodnog ruskog podrijetla s navodnim državljanstvom Velike Britanije. On je izgleda pomoću krivotvorenih dokumenata pokušao pribaviti hrvatsku boravišnu dozvolu temeljem lažnih navoda o životu u Sesvetama, dok su kod njega pronađene još i boravišne dozvole iz Austrije, Francuske Italije te Portugala. Dok o tome baš i nema daljnjih detalja – čitavu je tu situaciju zanimljivo usporediti s prošlotjednim uhićenjem u Ukrajini navodnog blogera (opet) s državljanstvom jedne od zemalja Latinske Amerike. Za njega se ondje sumnja kako je tijekom više godina života u Harkivu zapravo radio na terenskoj distribuciji proruskih materijala, ali i „diskreditaciji najvišeg vojnog i političkog vodstva te obrambenih snaga UKR“. Kako izgleda, ovakvih će situacija ubuduće biti još, i one - kako u Ukrajini tako i u državama EU i NATO - traže posebnu pažnju sigurnosnog sustava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....