ESKALACIJA U NOĆI

‘Čuvajte se onih koji obećavaju novu zoru, rađanje novog Bliskog istoka. Libanon je zemlja nenamjernih posljedica!‘

Izraelski lider u najnovijim događajima vidi priliku za dubinsku rekonstrukciju moći na Bliskom istoku, a potencijalno smatra da je Hezbolah smrtonosno ranjen

Hezbollah

 Ahmad Al-rubaye/afp/profimedia/Ahmad Al-rubaye/afp/profimedia

Ubojstvo Hezbolahova vođe Hasana Nasralaha korak je prema promjeni ravnoteže snaga u regiji, rekao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu u subotu. Izraelski lider u najnovijim događajima vidi priliku za dubinsku rekonstrukciju moći na Bliskom istoku, a potencijalno smatra da je Hezbolah smrtonosno ranjen. Međutim, potpuna pobjeda nije dostižna, a oni koji dobiju što žele, često poslije požale, stoji u CNN-ovoj analizi rezultata najnovije izraelske operacije protiv Hezbolaha.

Počelo je 17. rujna eksplozijama dojavljivača i voki-tokija. Uslijedio je masovni zračni napad na južni Bejrut u kojem je ubijen viši zapovjednik Ibrahim Akil (i najmanje 20 civila). Tri dana poslije počelo je brutalno zračno bombardiranje. U petak navečer ubijen je Nasralah, ali tada su već glavom platili i gotovo svi vođe šijitskog militantnog pokreta.

U trenutku nakon što je ovaj tekst već izašao, izraelska vojska zadala je i posljednji udarac i pokrenula kopnenu invaziju na Libanon.

Mediji su izvijestili o šoku i panici u Libanonu u kojem je, prema nekim informacijama, sada čak milijun interno raseljenih.

Međutim, nedavna povijest ispunjena je isključivo gorkim lekcijama za sve koji poput izraelskih vođa maštaju o tektonskim promjenama u Libanonu i na Bliskom istoku općenito, podsjeća CNN.

U lipnju 1982. Izrael je izvršio invaziju na Libanon s ciljem sloma Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Izrael se nadao da će stvoriti vladu kojom dominiraju kršćani te istjerati sirijske snage iz zemlje. Niti jedan cilj nije ispunjen. Palestinske oružane grupe u Libanonu bile su prisiljene napustiti zemlju u dogovoru s američkim medijatorom, a pripadnici su otišli u egzil u Tunis, Jemen i drugdje. No, cilj gušenja palestinskih nacionalnih težnji i PLO-a nije uspio. Pet godina poslije počela je Prva palestinska intifada u Gazi koja se proširila na Zapadnu obalu. Danas su Palestinci odlučniji nego ikad u pokušaju da se riješe okupacije.

Izraelski glavni saveznik u Libanonu tijekom invazije bio je Bašir Al-Gemajel, vođa maronitske kršćanske paravojske, kojeg je parlament potvrdio, ali je prije preuzimanja dužnosti ubijen u velikoj eksploziji u istočnom Bejrutu. Zamijenio ga je brat Amin, a pod njegovim su vodstvom i uz aktivno američko sudjelovanje i poticaj Libanon i Izrael u svibnju 1983. potpisali sporazum o uspostavi normalnih bilateralnih odnosa. Suočena s intenzivnim protivljenjem, vlada je pala sljedeće veljače, a sporazum je poništen.

Sjedinjene Države, koje su poslale vojnike u Bejrut nakon masakra u Sabri i Šatili u rujnu 1982., povukle su se nakon što im je ambasada dva puta bombardirana, a na udaru su se našli i američki marinci i francuske vojne barake u listopadu 1983. godine. U Libanonu je ponovno izbio građanski rat i trajao je više od šest godina.

Sirijske snage, koje su ušle u Libanon 1976. pod mandatom Arapske lige s ciljem odvraćanja napustile su zemlju tek 2005., nakon atentata na bivšeg premijera Rafika Al-Haririja.

Najznačajniji ishod izraelske invazije 1982. godine bilo je rođenje Hezbolaha koji je vodio neumornu gerilsku borbu te je natjerao Izrael na jednostrano povlačenje iz južnog Libanona. Bio je to prvi i jedini put da je arapska vojna snaga uspješno natjerala Izrael da se povuče s arapskog tla. Ova nova grupa, uz pomoć Irana, pokazala se mnogo smrtonosnijom i učinkovitijom od palestinskih militantnih skupina koje je Izrael uspješno protjerao.

Hezbolah je nastavio borbu protiv Izraela do pat-pozicije u ratu 2006., a u sljedećim godinama samo je jačao, uz značajnu pomoć Irana.

Danas je Hezbolah oslabljen, u rasulu i očito su se u njega uspjeli infiltrirati izraelski obavještajci, piše CNN, dodajući da je ipak prerano "pisati mu epitaf".

I invazija na Irak 2003. godine, koju je vodio SAD, primjer je lekcije o posljedicama nekontrolirane arogancije, navodi CNN. Dok se iračka vojska urušavala, a američki vojnici jurišali prema Bagdadu, administracija Georgea W. Busha mislila je da će pad Sadama Huseina dovesti do rušenja režima u Teheranu i Damasku te potaknuti procvat liberalnih demokracija diljem regije.

Umjesto toga, američka okupacija Iraka pretvorila se u krvavi kaos sektaškog nasilja, skupo koštajući i Sjedinjene Države i narod Iraka. Ubojstvo Sadama Huseina omogućilo je Iranu da proširi svoj utjecaj na srce političkog establishmenta u Bagdadu. "Al-Qa‘ida, razbijena u američkoj invaziji na Afganistan, ponovno je izrasla u sunitskom trokutu Iraka, a na kraju se transformirala u Islamsku državu u Siriji i Iraku", navodi CNN.

Američka državna tajnica Condoleezza Rice u vrijeme rata Izraela i Hezbolaha 2006. godine izjavila je da su "krvoproliće i razaranja porođajna bol novog Bliskog istoka". Međutim, Libanon se nije jednom pokazao kao mjesto na kojem ideje o novoj ravnoteži i novom Bliskom istoku krenu po zlu, zaključuje iskusni CNN-ov dopisnik, stručnjak za regiju Ben Wedeman, koji je dio odrastanja proveo u Bejrutu. "Čuvajte se onih koji obećavaju novu zoru, rađanje novog Bliskog istoka. Libanon je mikrokozmos svega što može propasti. To je zemlja nenamjernih posljedica", poručio je Wedeman.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 12:47