Slobodni višestranački izbori nisu garancija da će na vlast doći bolji ljudi

ZAGREB - “Arapsko proljeće” počelo je prije otprilike osam mjeseci, a pretvorilo se u dugo, toplo ljeto. Kako stvari stoje, moglo bi se nastaviti i u sljedećem godišnjem dobu, kako pokazuje slučaj Sirije, dok je sukob u Libiji, čini se, ušao u završnicu.

Stvari se zakomplicirale

Dok se nakon brzog pada režima u Tunisu i potom u Egiptu činilo da bi diktatori i autokrati na Bliskom istoku mogli početi padati poput domina, stvar se zakomplicirala: u Libiji je izbio građanski rat, u Siriji i Bahreinu vlasti su prosvjede ugušile u krvi, u Jemenu je nastala pat-pozicija. “Arapsko proljeće” kao da se vratilo na početnu točku kada su se prosvjednici ovih dana i u Kairu i Tunisu vratili na ulice jer se promjene zbivaju presporo. “Polovična revolucija ne funkcionira”, objavio je na naslovnici egipatski al-Ahram Al-Masai.

No, analitičari upozoravaju kako je zaključak da je sve bilo uzalud - preuranjen. Za novi Bliski istok trebaju proći godine, a možda i cijela jedna generacija, tvrde. Jer, čak i ako diktatori padnu, stupovi režima mogu preživjeti - pa je u Egiptu vlast predana vojsci i pitanje je kada će ona biti spremna otići s vlasti, dok jemenski predsjednik nije ni u zemlji, a njegov režim preživljava.

Baršunasta revolucija

Čak ni slobodni višestranački izbori nisu garancija da će na vlast doći bolji vladari. Treba se prisjetiti koliko je istočnoj Europi trebalo da “baršunaste revolucije” raskrste s ljudima iz prijašnjih režima, dok bivše sovjetske republike s tim još nisu izašle na kraj.

Tri ključna pitanja: 1. Što se dogodilo? 2. Što se zbiva? 3. Što se predviđa?

Libija: Neizvjesna budućnost

1. Protuvladini prosvjedi počeli su 15. veljače, a do 18. veljače opozicija je već kontrolirala većinu Bengazija, drugoga grada u državi. Vojska pukovnika Gadafija pucala je na prosvjednike, a on je tvrdio da su njegovi protivnici pod utjecajem halucinogenih droga. Otpor se pretvorio u pravi rat, do kraja ožujka pobunjenici su zauzeli i Misratu, Ras Lanuf te Bregu. No, Gadafi je krenuo u protunapad, njegove su postrojbe počele opsjedati Misratu i Vijeće sigurnosti UN-a je 17. ožujka odobrilo korištenje ‘svih nužnih mjera’ za zaštitu civila. NATO je uskoro počeo bombardirati Libiju.

2. Pobunjenici su u posljednjih nekoliko dana naglo preokrenuli situaciju u suobu sa snagama Moamara Gadafija. Tvrde da u rukama drže 90 posto Libije. Točno je da su ušli i u glavni grad Tripoli, dosadašnju Gadafijevu utvrdu, no pukovnikove snage još se ne predaju. U nedjelju je libijska opozicija izjavila da je zarobila trojicu Gadafijevih sinova, među kojima je bio i njegov neokrunjeni nasljednik Saif al-Islam, no poslije su stigle informacije da su dvojica na slobodi. Pitanje od milijun dolara je gdje je pukovnika Moamar Gadafi?

3. Sukob je trajao dulje nego što je NATO predviđao. Mnogi analitičari predviđaju loše scenarije - da bi mogao izbiti građanski rat među 120 libijskih plemena; da bi se zemlja mogla raspasti, pri čemu je problem to što između pojedinih okruga ne postoje jasne administrativne granice; ili će zemlja upasti u limb tranzicije, između prave demokracije i diktature.

Tunis: Strah zbog izbora

1. Nakon što se u Sidi Bouzidu, u znak prosvjeda zbog policijskog maltretiranja, zapalio Mohamed Buazizi, u prosincu 2010. počeo je val masovnih demonstracija koje su 14. siječnja dovele do bijega predsjednika Bena Alija iz zemlje. Uvedeno je izvanredno stanje i osnovana privremena koalicijska vlada u kojoj su bili članovi Ben Alijeve stranke. No, prosvjedi su nastavljeni, a premijer Mohamed Gannouchi, Ben Alijev čovjek i samoprozvani vršitelj dužnosti predsjednika, 27. veljače podnio je ostavku.

2. Tuniska javnost nezadovoljna je radom prijelazne vlade. Premijer Beji Caid Essebsi u nedavnom obraćanju javnosti branio je kabinet ističući kako ‘rade nemoguće’ da pripreme slobodne višestranačke izbore zakazane za listopad.

Essebsi je istaknuo da su najveći problemi u zemlji 700.000 nezaposlenih, negativni rast od tri posto u prvih šest mjeseci i 900.000 izbjeglica koje su u zemlju stigle od početka sukoba u Libiji. Nakon izbora donijet će se novi ustav. Neke opozicijske skupine pozivaju na to da se izbori odgode kako bi se nove stranke - njih 90-ak - mogle bolje organizirati.

3. Zbog neorganiziranosti opozicijskih stranaka, koje nemaju jasan program i ne znaju koga zastupaju, mnogi se boje da bi na vlast mogla doći dosadašnja vladajuća stranka Ustavni demokratski skup (RDC) ili islamisti - Muslimanska braća i Stranka islamske renesanse (Enahda) - koji su od Ben Alijeva odlaska ojačali.

Sirija: Okrutni Bašar

1. Prosvjedi su počeli 26. siječnja, a do 15. su se ožujka pretvorili u pobunu, kada su na ulice izašle tisuće prosvjednika u Damasku, Alepu, Dari i Hami. No, vlada je prosvjede gušila u krvi - na prosvjednike se pucalo iz snajpera, ulice su okupirali tenkovi. U Dari, prosvjedničkom uporištu, obavještajne službe isključile su vodu i struju te konfiscirale hranu i vodu. U lipnju je vojska počela opsadu Džisr al-Šugura u znak osvete za ubojstvo 120 policajaca, za koje ljudi tvrde da ih je vojska smaknula jer su odbili pucati na ljude. Do polovice lipnja u Tursku i Libanon prešlo je oko 20.000 sirijskih izbjeglica.

2. Nastavljaju se prosvjedi i represija. Stotine Sirijaca izginulo je u sukobima s vojskom i policijom koju je u ‘neposlušne’ gradove poslao Bašar. Krvoproliće se nedavno dogodilo i u Hami, gdje je Bašarov otac Hafez 1982. ugušio pobunu koju su vodila Muslimanska braća. Međunarodna zajednica sastančila je na temu gušenja prosvjeda, no nema iskoraka u smjeru zaustavljanja pokolja u Siriji.

3. Analitičari tvrde da krvavo gušenje prosvjeda ne može još dugo trajati, a razlog bi mogla biti i ekonomija koja je u krizi i čije bi urušavanje moglo značiti i urušavanje režima. No, ne predviđa se NATO-ova akcija poput one u Libiji zbog toga što Sirija nije izolirana poput Libije, nego njezin vojni i obavještajni aparat ima potporu Irana i blizak je s Hezbolahom, pa bi sukob sa Sirijom NATO uvukao i u sukob s Iranom i Libanonom.

Bahrein: Ne odriču se vlasti

1. Prosvjedima, koji su počeli u veljači, u početku se tražilo veće slobode i ljudska prava, posebno za šijite koji u zemlji čine većinu i koji tvrde da ih ugnjetava vladajuća sunitska manjina.

No, nakon što su snage sigurnosti počele pucati na prosvjednike, zahtjevi su prošireni i na odlazak premijera Kalifa ibn Salmana Al-Khalife, koji je na vlasti od 1971., ali i odlazak vladajuće dinastije al-Kalifa i ukidanje monarhije. U ožujku su u pomoć vladi stigla pojačanja iz Saudijske Arabije. Opozicija je tvrdila da su vlasti koristile represiju, uključujući uhićenja liječnika koji su pomagali ranjenim prosvjednicima.

2. Neovisna bahreinska komisija istražuje navode o sistematičnim napadima na prosvjednike, no jedna od posljednjih informacija govori o otpuštanju 2500 zaposlenika u državnim službama zbog sudjelovanja u posvjedima. Istodobno, SAD je upozorio svoje građane da ne putuju u Bahrein zbog mogućnosti izbijanja sukoba. Prošlog je mjeseca počeo nacionalni dijalog‚ no šijitski Wefak, udruga islamskog nacionalnog sporazuma, najavio je povlačenje iz pregovora jer ne vjeruje da će postići ozbiljne rezultate.

3. Ne očekuje se da će se vladajuća dinastija odreći vlasti, čak i ako za to bude potrebno nasilno gušenje novih prosvjeda. Mnogi se boje i da bi odlazak al-Kalife doveo do uspostave šijitske vlade bliske Iranu, a procjenjuje se da bi Saudijska Arabija bila spremna to spriječiti po svaku cijenu.

Egipat: Suđenje Mubaraku

1. Prosvjedi po uzoru na Tunis počeli su 25. siječnja i trajali na kairskom trgu Tahrir 18 dana. Nekoliko dana policija i vojska nisu sprječavale naoružane bande pristaša predsjednika Hosnija Mubaraka koji su napadali prosvjednike, no vojska je navodno odbila pucati na gomilu, a potom je zavela mir. Desetog veljače Mubarak je sve predsjedničke ovlasti predao potpredsjedniku Omaru Sulejmanu, koji je idući dan objavio da je Mubarak podnio ostavku. Vlast je preuzela vojska koja je raspustila parlament, suspendirala ustav i obećala izbore.

2. Glavnu riječ u zemlji i dalje vodi vojska koja je najavila da će izbori biti tek u listopadu ili prosincu, dok će predsjednički biti iduće godine. Suđenje svrgnutom diktatoru Mubaraku za korupciju i ubojstva prosvjednika počelo je početkom ovog mjeseca, a nastavak se očekuje u rujnu. To je djelomično ublažilo nezadovoljstvo dijela javnosti nakon što je proteklih mjeseci u Egiptu bilo novih prosvjeda. Nezadovoljnici su tražili brže izbore i suđenje Mubaraku.

3. Očekuje se da bi, kada konačno budu raspisani izbori, dominantna politička snaga u zemlji mogla postati Muslimanska braća, islamistički pokret koji je Mubarak desetljećima zatirao. No, njihova stranka Sloboda i pravda najavila je da će na izborima imati kandidate u samo polovici izbornih jedinica kako ne bi izgledalo da žele prevlast, a najavili su i da neće imati kandidate na predsjedničkim izborima.

Jemen: Saleh želi natrag kući

1. Polovicom siječnja na sjeveru i jugu Jemena počeli su prosvjedi protiv pokušaja vlade da promijeni ustav, protiv nezaposlenosti i korupcije, no ti su se zahtjevi uskoro pretvorili u zahtjev za odlazak predsjednika Saleha. Do kraja veljače na prosvjedima se okupljalo i po 100.000 prosvjednika, početkom ožujka pridružila im se i vojska. Saleh je u travnju prihvatio plan Vijeća za suradnju u Zaljevu kojim bi se odrekao vlasti u zamjenu za imunitet od kaznenog progona, no poslije je odbijao potpisati plan. Prosvjednicima se u međuvremenu pridružio i Šejh Sadik al-Ahmar, vođa plemena Hašid, a kada je naređeno njegovo uhićenje, izbile su borbe između njegove milicije i snaga sigurnosti. Početkom lipnja bomba je pogodila džamiju predsjedničke palače i teško ranila Saleha, koji je 5. lipnja otišao na liječenje u Saudijsku Arabiju u pratnji 35 članova obitelji.

2. Režim i dalje drži vlast, zahvaljujući vjernoj Republikanskoj gardi kojom zapovijeda Salehov sin Ahmed. Predsjednik je i dalje na liječenju u Saudijskoj Arabiji, gdje je operiran čak osam puta. Tek se nedavno prvi put pojavio na televiziji i najavio da se ‘uskoro’ vraća kući. U zemlji se nastavljaju povremeni nemiri.

3. Postoje spekulacije da Saudijci neće Saleha pustiti kući dok ne pristane na sporazum s opozicijom, a na potpisivanje sporazuma, prema kojem bi Saleh vlast prepustio svom zamjeniku, nedavno ga je osobno nagovarao i Obamin savjetnik za borbu protiv terorizma.