Američki špijuni koštaju 80 milijardi dolara godišnje

WASHINGTON - Iskusni agenti u sjedištu Središnje američke izvještajne agencije (CIA) kao i oni na terenu u četvrtak su sigurno kroz stisnute zube redali nizove psovki. Jer, ovi su to opet učinili - Ured nacionalnog obavještajnog direktora (kojeg su još u doba predsjednika Busha mlađeg nazvali “obavještajnim carem”) objavio je koliko je novca u prošloj fiskalnoj godini, dakle 2010., potrošeno na obavještajne aktivnosti.

Za ekonomiju 814 mlrd.

SAD je, prema tim informacijama, za obavještajne poslove utrošio 80 milijardi dolara: 53,1 milijardu dolara je utrošeno na programe koji nisu povezani s vojskom, dok je vojska potrošila dodatnih 27 milijardi dolara, kako je za CNN rekao pukovnik Dave Lapan, glasnogovornik Pentagona. Za pomoć drugim zemljama SAD je potrošio 51 milijardu, a za ekonomske poticaje 814.

Nema specifikacije

Naime, američki je Kongres naložio obavještajnim agencijama - ima ih 16 - da objave ukupna sredstva koja su utrošili na svoje aktivnosti, ali bez specifikacija. Agenti i operativci su se tome snažno protivili smatrajući da će čak i taj podatak biti dostatan drugim službama da procijene opsege američkih obavještajnih aktivnosti, ali Kongres se nije dao: porezni obveznici moraju znati koliko je njihova novca otišlo u koju svrhu. Jasno je da je prekjučer, kad je ovu cifru iznio Ured nacionalnog obavještajnog direktora, u svim analitičkim odjelima obavještajnih službi na svijetu nastupila velika zaposlenost: trebalo je ocijeniti što su sve Ameri mogli napraviti s tim novcem, koliko je to veće od našeg proračuna (koji je tajan, ali uvijek ima netko tko ga zna) itd.

Nakon pada Berlinskog zida brojni su obavještajci bili zabrinuti da će završiti na cesti (dio njih i jest te su se posebno u zemljama istočne Europe dali u službu organiziranog kriminala - budimo realni, ta su dva sustava jako bliska, ako ni po čemu, a ono po zavjetu šutnje).

Velika reforma

No, iako je zloglasni KGB nestao, njegov je nasljednik FSB već nakon deset godina u Njemačkoj definiran kao glavni neprijatelj. Početkom novog milenija vlada u Berlinu je objavila kako su ruski obavještajci aktivniji nego ikad: no, sada cilj nije politika, već industrija.

SAD se pak suočio sa svim svojim problemima 11. 9. 2001. kad su teroristi napali New York i Washington. Nakon toga počela je opsežna reforma obavještajnog sustava koji je opet dobio širom otvorene ruke.