U svježu afričku večer 17. rujna 1961. godine mali četveromotorac Douglas DC-6B sa simbolima UN-a poletio je iz prijestolnice tadašnjega Belgijskog Konga, Léopoldvillea (današnje Kinšase), prema gradu Ndoli u tadašnjoj Sjevernoj Rodeziji i Njasi (danas na teritoriju Zambije). U zrakoplov je ušlo već pomalo umornih deset putnika, sve visoki dužnosnici UN-a zajedno sa samim glavnim tajnikom Dagom Hammarskjöldom, te šest članova posade, predvođeni iskusnim švedskim pilotom Perom Hallonquistom. Doduše, nije bilo omiljenog pilota čelnika Svjetske organizacije, pionira švedskog zrakoplovstva Carla Gustafa von Rosena, što će također poslije izazvati razna naklapanja.
No, to nije uznemiravalo putnike zabrinute i zaokupljene razradom posljednjih detalja susreta koji se sljedeće jutro trebao održati u Ndoli. UN-ovi su dužnosnici već bili malo klonuli od situacije koja je mirisala na neuspjeh. Tadašnji Kongo potresala je velika kriza, moglo se govoriti o građanskom ratu, a kaos koji je vladao prijetio je time da zemlju proguta mrak zločina. Preko te zemlje, netom oslobođene iz kolonijalnih stega, prelamali su se interesi velikih sila koje su se borile za utjecaj nad “novom Afrikom”.
Bogata Katanga
Drugi Europljanin na čelu UN-a letio je na još jedan iscrpljujući sastanak sa samoproglašenim generalom Moiseom Čombeom, tadašnjim vladarom života i smrti u toj bogatoj zemlji koju su potresali oružani sukobi. Čombe je bio vođa separatističkih pobunjenika iz rudama i dragim kamenjem bogate pokrajine Katange, koji se oslanjao na pomoć nekadašnjih kolonijalnih vladara - Belgije i Velike Britanije. Kada se na obzorju već pokazivao novi dan, 18. rujna, pilot je mirnim glasom, rutinski, javio kontroli leta u Ndoli da vidi svjetla aerodroma i da počinje spuštanje. Bio je to zadnji kontakt posade s vanjskim svijetom. Točkica koja je označavala kretanje zrakoplova s važnom misijom odjednom je nestala sa zaslona radara. Nastala je panika.
Ostaci UN-ova službenog zrakoplova pronađeni su razbacani 15-ak kilometara od aerodroma, a svi putnici i članovi posade poginuli su i prije pada aviona na tlo. Teleprinteri svjetskih agencija su se usijali - poginuo je glavni tajnik UN-a, i to tijekom delikatne misije te pod prilično sumnjivim i misterioznim okolnostima. Nisu došla ni prva službena priopćenja lokalne policije o nesreći, a u medijima su se već raspredale razne verzije i teorije urota i komplota o tragičnoj smrti Daga Hjalmara Agnea Carla Hammarskjölda, osebujnog švedskog diplomata iz stare aristokratske obitelji. Razne priče i navodi o smrti glavnog tajnika sve do danas golicaju maštu, kao i atentat na Johna Kennedyja koji je za poginulog Hammarskjölda izjavio da je “on jedan od najvećih političara u povijesti”. Svako malo isplivale bi neke teorije o nesreći, ali nisu unosile više svjetla i jasnoće.
No, ovih je dana sadašnji glavni tajnik Ban Ki-moon osnovao neovisnu komisiju koja će se ponovno pozabaviti misterijem pogibije njegova slavnog prethodnika te na osnovi danas dostupnih materijala pokušati dati neke odgovore na tu političku spletku dostojnu napetih trilera. Otvoreni su neki arhivi, a na čelu komisije je tanzanijski pravnik Mohamed Chande Othman, uz predstavnika Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva Kerryna Macaulayja iz Australije te danskog stručnjaka za balističke rakete Henrika Larsena.
Nikad u stranci
Hammarskjöld je na čelo UN-a došao 1953. godine, naslijedivši Norvežanina Trygvea Halvdana Liea. U Švedskoj je bio neovisni stručnjak koji nikad nije pripadao niti jednoj političkoj stranci, iako je u raznim vladama bio ministar financija i vanjskih poslova. Čim je zasjeo u zgradu na East Riveru, izbacio je odande agente FBI-a koji su propitivali i njuškali oko američkih službenika i zaposlenika u UN-u te ih zaštitio od komisije Josepha McCarthyja koja je i tamo istraživala “antiameričku djelatnost”. Zvijezda je postao kada je osobnim zalaganjem iz kineskog uzništva izvukao 15 američkih pilota koji su bili zarobljeni u Korejskom ratu. Komunistička Kina tada nije bila članica UN-a (kinesku fotelju zauzimao je Tajvan), ali je u Pekingu proveo puna dva tjedna dok se nije dogovorio s tadašnjim drugim čovjekom Maova režima Ču En-lajem.
Bilo je to uzbudljivo vrijeme: hladni rat se zahuktavao, Berlinski zid se gradio, Afrika je prolazila razdoblje oslobađanja od kolonijalnih vlasti i na obzoru se ukazao Pokret nesvrstanih. Uspješno je balansirao između Zapada i SSSR-a, ali obje su velesile sve češće negodovale zbog Hammarskjöldovih poteza, pogotovo kad su počela previranja u Africi. Kolonijalne sile nevoljko su napuštale svoje posjede, a hruščovljevski osnaženi SSSR smatrao je da može uletjeti u taj “prazni” prostor na kojem su bujali razni napredni, uglavnom ljevičarski, nacionalno oslobodilački pokreti koji su tražili nove točke oslonca na međunarodnoj sceni. Afrika je uzavrela, a preko leđa “oslobođenih” afričkih nacija prelamali su se hladnoratovski odnosi. Na toj općoj, površinskoj razini Hammarskjöldova smrt se može objasniti. Glavni tajnik letio je Afrikom amo-tamo: u samo dva mjeseca, prosincu 1959. i siječnju 1960., posjetio je čak 21 afričku državu i teritorij. No, najgora kriza dogodila se u Belgijskom Kongu (kasnije Zair, a danas DR Kongo) koji je sredinom 1960. proglasio neovisnost. Situacija nije bila jednostavna: u glavnom gradu vladao je antikolonijalni predsjednik Joseph Kasavubu orijentiran na Zapad, njegov premijer Patrice Lumumba bio je skloniji Moskvi jer je smatrao da “stari poslodavci Afrike” ne mogu biti pouzdani partneri dekoloniziranih država, a u pokrajini Katanga je general Čombe proglasio neovisnost te pozvao bivše kolonijalne vladare Belgijance da mu pomognu u uspostavi vlasti. Nije ih trebao dva puta zvati.
Želio novi Suez
U zemlji su ubrzo počeli sukobi i neredi, a Hammarskjöld je opet, kao i u Suezu, pokušavao smiriti situaciju mirovnim snagama. Sukob Kasavubua i Lumumbe završio je Lumumbinim preuzimanjem vlasti, što je razljutilo Washington jer su smatrali da su UN-ove snage trebale zaštititi prozapadnog Kasavubua. Kongo se našao pred raspadom, a Hammarskjöld je uspostavio komunikaciju s Čombeom.
No, to je izazvalo bijes Kremlja koji je čak tražio i njegovu ostavku zbog povlađivanja kolonizatorima. “Treba imati hrabrosti za ostavku”, bjesnio je Nikita Hruščov, a Hammarskjöldova reakcija ulazi u anale adekvatnih političkih odgovora. “Ako bih sada dao ostavku, ostavio bih UN na vjetrometini, da ga razvlači kako i tko hoće. Ne mogu to napraviti, ja sam odgovoran pred svim članicama UN-a. SSSR-u i drugim velikim državama UN ne treba da zaštite svoje interese, to treba svima ostalima”, uzvratio je nadahnuto i idealistički Hammarskjöld. Stanje u Kongu postajalo je sve kompliciranije. Krajem 1960. dolazi do puča, a Čombeovi pristaše Lumumbea odvode u svoje uporište u Élisabethvilleu (danas Lubumbaši) gdje su ga, nakon višednevnog iživljavanja, sredinom siječnja 1961. zatukli na smrt. Situacija je izmicala kontroli, a odjeci su došli i do Jugoslavije gdje su prosvjednici opustošili belgijsku ambasadu.
Velike sile ukliještile su svoje mišiće oko Konga, a glavni tajnik više nije vladao situacijom i svima je počeo ići na živce. Osim toga, sve je više izražavao nezadovoljstvo i zbog sve žešće politike apartheida u JAR-u. Tako je biskup Desmond Tutu 1998. iznio teoriju da iza nesreće stoji južnoafrička tajna služba u suradnji sa CIA-om i MI5. No, Britanci su ustvrdili da su ti dokumenti “KGB-ova podmetaljka”. Ipak, opstaju verzije da su u nesreću umiješani ili MI5, jer je Britanija podržavala Čombea, ili Sovjeti koji su ubojstvom Lumumbe izbačeni iz igre oko Konga. Nakon smrti čovjeka koji je svima smetao - prema nekim pričama, Hammarskjöld je osjećao da bi mogao zlosretno završiti, ali ipak nije odustajao od svojih nakana, svjesno riskirajući takav tragičan kraj - pojavilo se nekoliko teorija. Prema jednoj, došlo je do tehničkog kvara na zrakoplovu, čak se spominjalo da je možda iscurilo gorivo. Drugi su navodili diverziju nekog od ljudi u UN-ovu avionu. Pričalo se i da je “nečiji vojni zrakoplov” (Čombeove snage u Katangi posjedovale su lovce) pucao i oborio Hammarskjölda. Tu je teoriju u kolovozu 2011. godine iznio londonski Guardian.
Sporno drveće
Prema službenoj istrazi, avion s glavnim tajnikom i njegovim suradnicima počeo je spuštanje s male visine te je zakvačio okolno prašumsko drveće, što je i prouzročilo rušenje aviona te jedan od najvećih političkih misterija 20. stoljeća.
No, ni nakon nesreće situacija u Kongu nije se smirila. Dolazi do novog ustanka u pokrajini Simba iza kojeg je stajao SSSR. Cijela situacija završila je 1964. pučem Josepha Mubutua, poslije poznatog kao Sese Seko Kuku Ngbendu Wa Za Banga (Svemogući ratnik koji će zbog svoje izdržljivosti i nepokolebljive volje za pobjedom ići od osvajanja do osvajanja, ostavljajući za sobom oganj), koji će uz represiju i teror vladati sve do 1997. kada je svrgnut.
U Kongu se i danas vodi iscrpljujući rat u kojemu je, kažu, nakon Mubutuova pada poginulo nevjerojatnih 5,5 milijuna ljudi, više nego što cijela Hrvatska ima stanovnika.