Dick Cheney: Bio sam laka meta teroristima: mogli su hakirati uređaj na srcu i ubiti me

Dick Cheney odgovoran je za neke od najvećih, ali i najštetnijih poteza američke vanjske politike. Najmoćniji je potpredsjednik u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Čovjek koji je kroz kompaniju Halliburton izgradio poslovno carstvo na ratovima, tvrdi neokonzervativac koji je proveo godine u Saudijskoj Arabiji i arapskom svijetu, a da, kako je ponosno rekao, taj svijet u njemu nije pobudio ni najmanji interes, osim za svoj novac.

Cheney nije bio agresivan kao Donald Rumsfeld, ali njega su se više bojali. Cheney je taj koji je zavrtao ruke državnicima gdje god bi Georgeu W. Bushu zapelo kada je otvarao ratišta.

Oslobodio je svijet od Sadama Huseina, ali do nekih budućih eventualnih revizija njegova će politička ostavština zbog kaosa u Iraku i Afganistanu, waterboardinga, otmica, Abu Ghraiba i ratnog profiterstva u Bushovim ratovima čekati na mračnoj strani.

Stoga je još zanimljivije što je prvi dosadašnji uvid u Cheneyjevu ranjivost, vrlo osobnu i potpuno ljudsku, prikazan u knjizi kakva je “Heart: An American Medical Odyssey” (Srce: Američka medicinska odiseja), upravo objavljena u Americi. To je autobiografska knjiga o suočavanju s bolešću i smrću, koju je Dick Cheney napisao sa svojim kardiologom Jonathanom Reinerom.

Očekivano, to je epska knjiga u kojoj hladnoću bolnica, loših vijesti, liječničkog jezika, strašnih lijekova i medicinskih instrumenata prožima mračna strepnja, suočavanje s uništenjem s kojim je Cheney živio cijelu svoju karijeru, ali na jedan sasvim drugi način.

To je knjiga širokog poteza, koja se uvelike bavi poviješću kardiovaskularne medicine. U svakom trenutku svakoga dana koji je proveo čekajući presađivanje srca mogao je umrijeti. Živio je s time 20 mjeseci. Liječnici ga u knjizi opisuju kao medicinski fenomen i jednoga od najsretnijih ljudi na svijetu.

Prije samo tri godine bio je ruševina. Godinama je patio od bolesnog srca, ali to se na njegovoj povijesnoj neokonzervativnoj misiji nije vidjelo - Cheney je i kroz politiku i kroz godine išao kao bager. Kad je Barack Obama pobijedio na izborima, Cheney se u 69. godini iz Bijele kuće iselio skoro na nosilima i odmah povukao iz javnosti.

Od sigurne smrti spasila ga je hitna operacija u kojoj su mu ugradili pacemaker i obavijestili ga da bez presađivanja srca nema šanse.

Dvadeset mjeseci na životu ga je održavala samo vanjska baterija koja je pokretala njegovu lijevu klijetku. Telefon je zazvonio prošle godine. Cheneyju su javili da je na vrhu liste i da ima donora.

Prvi infarkt imao je još 1978. u 37. godini. Srce ga je izdalo usred njegove prve političke kampanje u kojoj se borio za jedino republikansko mjesto koje je država Wyoming imala u Predstavničkom domuKongresa.

Idućih 35 godina od invalidnosti, a ponekad i od smrti spašavao ga je niz naprednih metoda u liječenju srca, koje su često iskrsavale baš kad ih je Cheney trebao. Cheneyjev se bolesnički put na zanimljive načine križao s razvojem liječenja bolesti srca.

“To je kao da se ujutro probudite i kasnite na posao. Uskočite u auto i krenete u ured, ali baš na svakom semaforu je crveno”, citirao je Cheney dr. Rainera u velikom intervjuu koji je u povodu izlaska knjige dao novinama USA Today.

“Ali, kad Cheney dođe na semafor, upali se zeleno. Upravo se to događalo. Kad sam zatrebao defibrilator koji se može implantirati, on je baš bio ušao u upotrebu. Kad sam trebao stentove, uveli su ih. Lijekovi za snižavanje kolesterola baš su prošli testiranje.”

Tako su Cheney i njegov liječnik dr. Reiner došli na ideju da napišu knjigu “Heart”. Pisali su je paralelno: u svojim odlomcima Cheney opisuje što je proživljavao kao pacijent, a dr. Reiner analizira istraživanja koja su dovela do najvažnijih proboja u kardiovaskularnoj medicini.

“Prije 30 ili 40 godina svako to crveno svjetlo zaustavilo bi vas - ili bi vas ubilo ili potpuno promijenilo tijek života. On je bio u pravo vrijeme na pravome mjestu i, što je najvažnije, imao je pravi temperament”, ističe dr. Reiner.

Iz svog ureda na Aveniji Pennsylvania u Washigntonu Reiner upravlja laboratorijem za kateterizaciju srca u Sveučilišnoj bolnici George Washington. Bio je, dakle, Cheneyjev prvi susjed tijekom njegova mandata u Bijeloj kući, osigurao mu je stalni nadzor i najbolju skrb. “Cheney ima najdulju povijest bolesti srca od svih mojih pacijenata. Njegova je povijest bolesti i najsloženija, zbog stupnja pogoršanja i elemenata s kojima smo se borili.

A i riječ je o Dicku Cheneyju”, napominje liječnik. Cheney je knjigu posvetio svojoj obitelji, liječnicima i donoru srca. Kaže da ne zna tko je darovao srce i nije pokušavao tražiti obitelj donora. Cheney je i sam godinama na listi donora i novinarima je pokazao dokument - crveno srce koje se u Wyomingu donorima tiska u vozačke.

Novinari koji su razgovarali s Cheneyjem u njegovoj kući u Wilsonu u Wyomingu pišu da je gotovo neprepoznatljiv. U 72. godini izgleda bitno mlađe i snažnije nego kad je bio u Washingtonu. Sam prima goste u uredu s kaminom, kuha im kavu. Puno je opušteniji nego kad im je 2011. davao intervju u kući u Virginiji, kad je objavljivao memoare “In My Time”.

Vozi se okolo u novom Fordovu pick-upu te napominje da ga je opremio kukom kako bi mogao vući prikolicu za unukina konja. Trinaestogodišnju Grace i njezina konja Cherokeeja vozio je par dana prije na natjecanje u preponskom jahanju u Rock Springs. U kolovozu ga je posjetio predsjednik Predstavničkog doma John Boehner i Cheney tvrdi da su išli u ribolov te uopće nisu razgovarali o politici. “Cijeli smo dan samo pecali”, kaže Cheney.

Naroguši se kad se natukne da su mu veze, novac i moć donijeli prednost pred ostalim pacijentima koji čekaju presađivanje srca. “To nije istina”, odvraća. Dr. Reiner također tvrdi da nije bilo privilegija.

“Kad mi je kazao da je donio konačnu odluku da ide na presađivanje, rekao mi je da ne želi nikakav poseban smještaj. Rekao je da će čekati svoj red”, tvrdi Reiner. Sustav doniranja je krajnje strukturiran i ne može se intervenirati na listama. Deset godina nakon prvog infarkta Cheneyju su napravili četiri premosnice.

Nakon toga šansa mu je bila samo presađivanje srca. Kad su mu na presađivanju izvadili bolesno srce, bilo je dvostruko veće od normalnog. Poslali su ga na patologiju, secirali i proslijedili na analizu. Označili su ga lažnim imenom, tako da ni patolog nije znao čije je. Nakon toga je rutinski uništeno. Jedini povlašteni tretman, tvrdi dr. Reiner, Cheney je dobio 2007.

Reiner mu je htio ugraditi implantacijski kardioverter, defibrilator koji se operacijom montira u grudni koš. Unaprijeđena verzija kardiovertera, koju je Reiner odabrao, mogla je prepoznati početak kongestivnog zastoja srca i bila je opremljena elementima koji su omogućavali da se defibrilator preko Wi-Fi veze programira izvana, bez ponovnih otvaranja i operacija. Ali Reiner se, kaže, previše bojao hakera i terorista. U povjerljivim konzultacijama s inženjerima kompanije Medtronic, koja proizvodi taj defibrilator, dogovorio je da se za Cheneyja napravi posebna unikatna verzija na kojoj je Wi-Fi onemogućen.

“Smatrao sam kako nema puno smisla da potpredsjednik Sjedinjenih Država nosi uređaj u koji netko s donjeg kata, iz susjedne hotelske sobe, bilo gdje iz blizine može provaliti i ubiti ga”, objašnjava Reiner. Dvije godine kasnije defibrilator je prepoznao početak kongestivnog zastoja srca i Cheneyju spasio život. A Reinera je 2011. kasno navečer nazvala Cheneyjeva supruga Lynn. “Gledaš li Homeland?” pitala je. “Teroristi su upravo ubili potpredsjednika, reprogramirali su mu defibrilator!” Presađivanje srca oslobodilo je Cheneyja sve “dodatne opreme” i produljilo mu život možda i za nekoliko desetljeća. S novim srcem nestali su gotovo svi zdravstveni problemi s kojima se nosi od mladosti.

“Bolest srca jedina je bolest za koju znam da s njom možete živjeti 35 godina, a da ona stalno napreduje, sve ste slabiji, a onda odete na presađivanje i sve nestane kao rukom odneseno: staro srce, baterija, pumpa koja me održavala 20 mjeseci, stentovi, defibrilator... Sve je otišlo i sve što me danas podsjeća na te godine je ožiljak na grudima”, kaže. Jedino što ga danas muči su slabo koljeno i politika predsjednika Baracka Obame.

Danas je njegova ocjena Obamine politike lošija nego tada. Najviše mu zamjera odnos prema nacionalnoj sigurnosti, smatra ga slabim vođom i političarem s pogrešnim političkim ciljevima. “Ja bih uvijek ispred svega stavio vojsku. Ustav i zakletva obvezuju ga da se prvo usredotoči na obranu nacije. Sva socijala, obrazovanje i sve što volimo da vlada radi nisu ništa ako se nismo sposobni obraniti.” Jedino u čemu se smekšao je pogled na život. Danas je, naravno, puno optimističniji. “Dok razmišljam o budućnosti, vraćam se tamo gdje živi većina ljudi. Smrt više nije imanentna, i to je najveća razlika.”