Jovan Kojičić: Ne vjerujem da će Crnogorci masovno brijati brkove zato što su oni bili simbol Gay Pridea

Podgorička Parada ponosa bila je jedno od najvećih bojišta u Crnoj Gori nakon Drugoga svjetskog rata. No, ipak je održana i u tim opsadnim okolnostima, ali mnogi Crnogorci, kažu, danas briju brkove jer su upravo oni proglašeni simbolom Pridea. Pitanje manjinskih prava u zemljama Balkana jedno je od ključnih za uključenje tih država u europsku zajednicu, a mladi savjetnik premijera Mila Đukanovića za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije, Jovan Kojičić, došao je u Zagreb gdje je, kako kaže, “najviše napravljeno za prava seksualnih manjina na ovim našim prostorima”. Evo nekoga kome je Hrvatska uzor.

Prije Beograda

Mnogi su mislili da je Podgorica zadnji grad u kojemu će se održati Parada ponosa, ali unatoč mnoštvu suzavca, ipak je tamo održana i prije nego u Beogradu.

- Da, mnogi su tako mislili, ali crnogorska vlada već dvije, tri godine uporno i studiozno radi na osiguravanju prava svih, pa tako i marginaliziranih manjina, među kojima su i seksualne manjine. Pripreme traju dugo i ništa nije slučajno. Ove smo godine usvojili strategiju zaštite kvalitete života LGBT zajednice. To je jedna od najkvalitetnijih strategija u Europi jer smo koristili iskustva zemalja koje su najbolje riješile to pitanje: Nizozemske, Velike Britanije i Kanade. Zakonodavna regulativa je pri kraju, a usvojili smo i kažnjavanje zločina iz mržnje prema ljudima drugačije seksualne orijentacije. No, naš najveći izazov jest da ono što smo dobro osmislili na papiru, provedemo u život. Drugi aspekt su kulturološke promjene te razbijanje tabua, stereotipa i tzv. tradicije i vrijednosti, kao i obrazovni sustav kroz koji moramo mladim generacijama obasniti o čemu se radi, pa i ono najosnovnije - da biti gay nije ni bolest, ni grijeh, da oni imaju ista prava kao i svi drugi te da podliježu zakonima kao i svi drugi ljudi.

Upravo je to najteže na ovim našim prostorima jer se stalno govori da to nije u skladu s tradicijom i vrijednostima naših krajeva. Kažu u Crnoj Gori da masovno briju brkove.

- Ne vjerujem da se brkovi masovno briju, ali ovo je jedan od koraka prema razbijanju stereotipa i stvaranja svijesti da svi moramo skrbiti za ljudska prava svih manjina. Nema toga da jedna manjina bude slobodna, a druga diskriminirana. Danas me mnogi pitaju kakvu smo to sliku o Crnoj Gori poslali u svijet. Nismo poslali nikakvu sliku koja nije već bila viđena u drugim zemljama kada se počeo održavati Pride. Mene ta slika ne zabrinjava jer će se s vremenom nužno poboljšati. Mi malo kasnimo, ali kasnimo u svemu, pa i u tome. Osim toga, još se uvijek mnoge snage i u tim zemljama pozivaju na vrijednosti i tradiciju koja nije u skladu s pravima i zahtjevima LGBT zajednice. Riječ je o istom procesu.

Vi ste radili zakone i programe prema iskustvima najnaprednijih zemalja po tom pitanju, ali Crna Gora, kao i ostale zemlje Balkana, daleko je od tih iskustava.

- Da, ali sve ono što se sad događalo u Podgorici, u tim se zemljama događalo prije 15, 20 godina. I one su prolazile ovakve situacije. Bilo je otpora sredine, razbijenih glava i slično, a danas je to nešto sasvim normalno, na što dio stanovnika više niti ne obraća pažnju. Evo, vaš primjer to najbolje pokazuje: u Zagrebu je Pride sada tek jedan u nizu događaja u gradu, slično je i u Splitu, a znamo što je tamo bilo prije koju godinu. Ljudi se trebaju otarasiti predrasuda, upoznati s činjenicama i shvatiti da Pride ni sa čim ne ugrožava ni njihovu tradiciju, ni njihove vrijednosti. Upravo suprotno, zaštitom ljudskih prava i te manjine cijelo društvo postaje slobodnije. Ako država ne štiti ili diskriminira jednu manjinu, onda je na korak do toga da će se tako ponašati i prema svim ostalim manjinama, a zaštita LGBT osoba pomaže i stvaranju svijesti o većim pravima žena, o obiteljskom nasilju i drugim problemima na koje dio ljudi ne želi obratiti pažnju ili ih, pogrešno, smatra dijelom svoje tradicije. Ministrica obrazovanja u kanadskoj pokrajini Ontario rekla mi je: ‘Mi smo godinama gradili društvo tolerancije, a sada krećemo prema tome da se prihvate LGBT osobe sa svim njihovim pravima’. U Crnoj Gori smo na početku tog puta, ali on se mora proći. To su dječje bolesti demokratskog razvoja i zaštite ljudskih prava. Svi imamo pravo na ljudska prava.

I Papa je govorio o tome

Neke ukorijenjene tradicije i predrasude se teško razbijaju, a tu je i Crkva koja podržava te konzervativne, pa i diskriminirajuće stavove, kao i mnoge političke stranke koje koriste tu situaciju za dobivanje političkih poena.

- Mi smo sada na putu da iz faze tabua idemo prema otvorenom i širokom dijalogu. Crkva, naravno, slijedi neke svoje postulate, ali i ona bi se morala prilagoditi i promijeniti, pa i pomoći da se poštuju ljudska prava. I papa Franjo je nešto govorio u prilog tome. Homoseksualizam nije bolest, ni zaraza. U Crnoj Gori je Pravoslavna crkva istupala da se radi o bestidnosti, ali ti istupi nisu bili u skladu sa zakonima i svim onim što podržava i čemu teži crnogorska vlada. Ljudska prava ne smiju biti predmet stranačkih i političkih prepucavanja, čemu smo, na žalost, svjedoci.

Kako razbiti te predrasude?

- Samo činjenicama. Razgovorom i dijalogom. Konačno treba shvatiti da nije riječ o promociji homoseksualnog načina života, nego o borbi za ljudska prava. LGBT osobe ne traže specifična, nego jednaka prava. Ovo nije ni traženje nekih dodatnih ili posebnih prava za LGBT osobe, nego samo poštivanje njihovih osnovnih ljudskih prava koja imaju sve ostale manjinske zajednice. I mi u Crnoj Gori, kao i kod vas u Hrvatskoj, zakonski ćemo omogućiti registrirano partnerstvo kako bi homoseksualci koji žive zajedno mogli ostvarivati imovinska, nasljedna te sva druga zakonska prava. Nismo se opredijelili, kao neke druge države, za koncept braka jer to nije međunarodni standard, ali te zajednice moraju imati prava koja im jamče nasljeđivanje i rješavanje nekih drugih imovinsko-pravnih odnosa. U redu, postoje patrijarhalne i konzervativne vrijednosti, ali postoje i one druge. I jedne i druge mogu egzistirati usporedno i zajedno.

Kriza je samo izgovor

U Hrvatskoj postoji inicijativa, za koju žele održati i referendum, da se brak Ustavom definira kao zajednica muškarca i žene.

- Tu inicijativu ne bih gledao izvan konteksta potvrde da je hrvatsko društvo demokratsko. Svatko ima pravo iznijeti svoje stavove i diskutirati o tome, ali nitko nema pravo nasiljem ili nametanjem osporavati pravo drugoga. Hrvatska je položila taj ispit zrelosti, a i Crna Gora je bila dobra na tom ispitu. No, uvijek treba paziti da se ne zakinu bilo čija manjinska prava. Treba odgovoriti čime to zajednica ili partnerstvo dviju homoseksualnih osoba ugrožava bilo čije pravo ili onemogućava brak muškarca i žene. Mislim da ni sa čim. Ali, ako im zabranjujemo javno deklariranje njihove orijentacije i onemogućimo ih u njihovim ljudskim pravima, onda smo diskriminatori. Država je ta koja svima jamči ljudska prava.

Protivnici prava LGBT osoba često navode argument ‘kriza je, ljudi nemaju posla, a vi se bavite pravima homoseksualaca’.

- Ljudska prava ne mogu se promatrati izolirano. Nema ljudskog dostojanstva bez ekonomskog blagostanja i nema poštovanja ljudskih prava bez ljudskog dostojanstva. To onda može biti opravdanje za sve - da se nešto ne učini.