Srijeda, 24. kolovoza, obilježena je širom Ukrajine kao „Dan neovisnosti“, obilježavajući odvajanje Ukrajine iz okrilja SSSR-a 1991. godine. Iako je ovo 31. takva proslava, ovogodišnje je izdanje bilo u simboličkim ratnim uvjetima, uz očekivanje raznih ruskih zračnih te raketnih napada, radi kojih su provedene i brojne pripreme.
Među ostalim, tradicionalni vojni mimohod u Kijevu zamijenjen je „paradom uništene ruske vojne tehnike“, a široko se preporučavalo i da ljudi - umjesto u državnim institucijama Kijeva - te dane ostanu raditi od kuće. Na sreću, iako je širom države bilo bilježeno mnogo zračnih uzbuna, temeljem oko 200 detektiranih naleta ruskih vojnih zrakoplova, zapravo je iz zraka tog dana bilo napadnuto oko 58 naselja, a većina tih zloslutnih očekivanja ipak se nije ispunila.
Pa ipak, taj je dan obilježio niz ljudskih žrtava iz većeg raketnog napada na mjesto Čapljinje na krajnjem jugoistoku Dnjepropetrovske oblasti, oko 50 kilometara u zaleđu fronti u oblastima Zaporižje i Donjeck, gdje je s ukupno četiri rakete Iskander izgleda bila gađana željeznička infrastruktura i ondje zaustavljen putnički vlak. Prema ukrajinskim izvorima, tamošnja crna bilanca iznosila je 25 poginulih, uz još 31 ozlijeđenih, dok ruski izvori tu govore o neutralizaciji „200 pripadnika pričuve Oružanih snaga Ukrajine i 10 jedinica vojne tehnike na putu prema borbenoj zoni u Donbasu“.
Bizarna situacija
No, to razmimoilaženje je tek sjena bizarne situacije koju je predstavljala prigodna čestitka za ukrajinski Dan neovisnosti koja je tog jutra stigla od bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka, iz čije se države već mjesecima napada Ukrajinu dok njegova skladišta streljiva dodatno servisiraju potrebe ruskih agresora. Lukašenko je tako Ukrajini cinično poručio da će se „Bjelorusija i dalje zalagati za očuvanje sloge i razvoj prijateljskih i međusobno uvažavajućih odnosa, te kontakte na svim razinama", a Ukrajincima izloženima ruskim napadima poželio je "mirno nebo, toleranciju, hrabrost, snagu i uspjeh u ponovnom uspostavljanju dostojanstvenog života". Uz sve te neostvarene želje treba spomenuti kako se nisu ostvarile ni najave iz tzv. Donjecke Narodne Republike o početku masovnog suđenja zarobljenim ukrajinskim braniteljima sada okupiranog Mariupolja.
No, kako smo i najavili prije nekoliko dana, tog 24. kolovoza ipak je bila održana najavljivana sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Na skupu koji je sama inicirala, Ruska Federacija ostala je sama. S jedne strane, nitko nije nasjeo na jednostrane ruske priče o samo ukrajinskom ugrožavanju okupirane nuklearne elektrane Zaporižje - gdje je prilično jasno da agresori to okupirano nuklearno postrojenje (po prvi put u povijesti) koriste kao vojnu bazu, utvrdu i ishodište napada na okolne ukrajinske gradove.
Doduše, ostaje otvoreno pitanje hoće li se u međuvremenu uspjeti dogovoriti kontrolni posjet delegacije Međunarodne agencije za nuklearnu energiju tom kompleksu - prva takva inspekcija u zadnjih 16 godina koju se za ovu jesen dogovaralo još i prije aktualne eskalacije rata, a koju bi stručnjaci iz Beča željeli ostvariti oko 5. rujna ove godine. Naravno, takvo bi međunarodno izaslanstvo moglo iz prve ruke procijeniti stanje i rizike u okupiranoj nuklearnoj elektrani, a njihov višetjedni boravak u tom kompleksu možda bi doprinio i smanjivanju tamošnjih borbenih djelovanja obje strane u sukobu.
Kakva će biti odluka o vizama za Ruse?
Napomenimo još da je tog 24. kolovoza u New Yorku Ruska Federacija u Vijeću sigurnosti UN-a završila preglasana i po pitanju uključivanja ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u zasjedanje – gdje se Rusija sama protivila korištenju video-veze i tražila da on govori osobno, 13 ostalih članica glasalo je da se Zelenskog sasluša daljinski, a Kina je bila suzdržana. Slično sukobljavanje pristalica i protivnika ruskih stavova očekuje se i za koji dan unutar Europske unije po pitanju daljnjeg izdavanja turističkih viza (ne i humanitarnih viza ili nekih drugih posebnih dozvola za prelazak granica EU) za građane Ruske Federacije. I dok je glasan blok protivnika takvih novih sankcijskih mjera, a posljednja se tome priklonila i Mađarska – treba spomenuti da su Finska, baltičke države i Poljska – kao zemlje s neposrednom kopnenom granicom prema Rusiji – već najavile da će samostalno ograničiti dobivanje i korištenje turističkih EU viza za ruske građane, ako to čitava Europska unija i ne uspije dogovoriti konsenzusom.
Što se tiče dodatnih ovotjednih međunarodnih događanja koja su imala odjeka i prema Ukrajini, treba posebno spomenuti dva - virtualno zasjedanje ukrajinske „Krimske platforme“ u utorak 23. kolovoza te sudjelovanje ruskog ministra Sergeja Šojgua na sastanku ministara obrane zemalja Šangajske organizacije za suradnju (SCO) samo dan kasnije, 24. kolovoza. I dok je „Krimska platforma“ ovoga puta bila doduše virtualni, ali prilično masivni međunarodni skup – njen je sadržaj ispunilo izražavanje podrške Ukrajini s raznih strana, od čega treba posebno istaknuti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, koji je jasno i glasno ustvrdio kako je za Tursku okupirani Krim bio i ostao Ukrajina.
‘Usporavanje ritma ofenzive‘
Za razliku od toga, Šojgu je 24. kolovoza na sastanku ministara obrane SCO svoje kolege zabavio nizom zanimljivih tvrdnji, od toga da je Ukrajina „odabrana kao instrument hibridnog rata protiv Rusije“ kojim SAD šire svjetsku hegemoniju, pa sve do ponovljenih priča o zapadnim vojnim biološkim laboratorijima u kojima se navodno širom Ukrajine radilo razno biološko oružje. No, uz tvrdnje kako ruska „specijalna operacija“ u zadnje vrijeme napreduje po planu, ipak se tu najzanimljivijom pokazala njegova tvrdnja da posljednje vrijeme s ruske strane opet traje određeno „usporavanje ritma ofenzive tijekom Specijalne operacije u Ukrajini, što je svjesna odluka, pokretna željom za minimizacijom civilnih žrtava“. Time se iz usta najvišeg dužnosnika ruskog obrambenog resora čula potvrda činjenice da u posljednje vrijeme ruski agresori u Ukrajini uspijevaju tek manje uspješno vojno napredovati, čemu sada formalni razlozi nisu u „pokazivanju dobre volje“, nego u „smanjivanju civilnih žrtava“ - sve to od strane države koja je proteklih mjeseci većinu svojih napada vidljivo usmjeravala na ukrajinske civilne ciljeve.
No, najave daljnje financijske i vojne pomoći Ukrajini ovih dana nisu ostale samo na riječima. Kao što smo već najavljivali, u srijedu, 24. kolovoza, Sjedinjene Američke Države objavile su detalje svog novog paketa vojne pomoći Ukrajini, drugog u tjedan dana i najvećeg do sada, vrijednog oko tri milijarde dolara. No, uz tu vojnu pomoć Sjedinjene Države su ujedno Ukrajini poslale još i tri milijarde dolare bespovratne proračunske potpore za stabiliziranje tamošnjih financija, i to preko mehanizma Svjetske banke. To je u biti prva tranša od dodatnih 4,5 milijardi dolara takve američke potpore – gdje službeni Kijev, prema riječima zamjenice premijera Julije Sviridenko, na do sada prispjelih oko 12,7 milijardi USD međunarodne financijske pomoći do kraja 2022. godine očekuje svoje ratom potresene financije poduprijeti s ukupno još oko 14 milijardi USD iz raznih međunarodnih izvora.
Američka vojna pomoć
Spomenute tri milijarde dolara američke vojne pomoći, za razliku od paketa od 19. kolovoza koji je bio ispunjen postojećim robama iz američkih državnih zaliha (Presidential Drawdown Authority), bit će proveden po sustavu Inicijative za sigurnosnu pomoć Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI), kojim se put Kijeva šalje nova vojna roba namjenski kupljena od američke vojne industrije. Ovoga puta tu će se raditi o šest dodatnih protuzračnih raketnih sustava NASAMS s pripadajućim raketama (kao dodatak prethodno isporučenim takvim sustavima iz Velike Britanije i Norveške), o 245 tisuća komada granata kalibra 155 mm, oko 65 tisuća granata za minobacače kalibra 120 mm, ukupno 24 dodatna topnička radara za suzbijanje ruskog topništva, bespilotnim letjelicama Puma i Scan Eagle, paletiranom raketnom sustavu za borbu protiv bespilotnih letjelica L3Harris VAMPIRE, dodatnim raketama s laserskim navođenjem, te dodatnim sredstvima za obuku i održavanje ukrajinskih borbenih sposobnosti.
Napomenimo kako se iz ukrajinskih izvora sada i izričito čulo da u spomenutim navodima vojne pomoći iz SAD ipak ima i klasificiranih stavki - navodno ih je u pošiljci od 24. kolovoza ukupno tri ostalo svjetskoj javnosti nedostupno, a i to je tek dio nastojanja o kojem je govorio američki ministar obrane Lloyd Austin kada je spomenuo da njegov ured, u suradnji s američkim Združenim stožerom i Europskim zapovjedništvom, radi na formiranju buduće slike ukrajinskih oružanih snaga u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Po njemu, "to bi trebali biti sustavi koje sama Ukrajina može podržati". "Ali, mogu vam reći da borbeni zrakoplovi ostaju na pregovaračkom stolu, samo što konačne odluke nisu donesene", dodao je Austin.
Zanimljivo će biti vidjeti kako se u te planove uklapaju najave iz Velike Britanije i Norveške o slanju put Ukrajine oko 850 norveških mikro izviđačkih dronova Black Hornet, u vrijednosti oko 9,3 milijuna dolara, te britanske prijenosne opreme za zaštitu od bespilotnih letjelica Nightfighter, proizvod tvrtke SteelRock Technologies. Svemu tome se navodno na terenu u Ukrajini dodaje i tajvanska donacija oko 800 komada dronova Revolver 860, dometa 20 kilometara u 40 minuta, koji nose do 8 komada minobacačkih mina kalibra 60 mm, koje se može ispuštati serijski po naredbi upravitelja letjelice.
Podaci o žrtvama
Za to vrijeme, kako smo spomenuli, posljednjih se dana na bojišnicama Ukrajine ipak bilježi određeno usporavanje borbenog ritma. O tome svjedoče kako posljednjih tjedana objavljeni ukrajinski podaci o žrtvama - gdje je bilo govora o otprilike 9000 poginulih ukrajinskih vojnika od početka ovoga sukoba, te o ritmu gubitaka koji se početkom kolovoza kretao oko 30 do 50 mrtvih vojnika dnevno. Za razliku od toga, ruska strana po tim pitanjima i dalje šuti, dok su se jučer tek u javnosti pojavile vijesti kako po prvi put od 2017. godine Ruska Federacija ide u povećanje formalnog brojnoga stanja svog obrambenog sustava. Od dosadašnjih oko 1.902.758 osoba (od toga 1.013.628 vojnika), od 1. siječnja 2023. godine Oružane snage Ruske Federacije trebale bi brojiti 2.039.758 osoba – i od toga 1.150.628 vojnika. Kako izgleda, ne radi se tu o nekakvim masovnijim novim mobilizacijama - već je vjerojatno riječ o potezu kojim vlasti u Moskvi prvenstveno planiraju formalizirati već tekuću akciju prikupljanja dragovoljaca za borbu u Ukrajini, s ponešto davanja prostora i budućim popunjavanjima ljudstva za ovaj sukob koji će očigledno potrajati.
Inače, navodno i to spomenuto okupljanje „dragovoljačkih bojni“ širom Ruske Federacije - praćeno ozbiljnim obećanjima pristupnih novčanih bonusa i velikih plaća te povlastica za one koji se jave – zapravo možda i ne ide baš sjajno. Naime, kako se čuje, većina tako prikupljenih postrojbi ne dostiže brojnost bojni, već najčešće ostaje u rangu satnije ili voda, a izgleda da će na terenu u Ukrajini najprije poslužiti za rekonstrukciju borbama teško oštećenih postojećih ruskih taktičkih skupina razine bojne (BTG) – kojima već mjesecima prvo i osnovno vidljivo nedostaje pješaštva.
Bez bitnijih promjena linije fronte
Što se tiče stanja na samom terenu u Ukrajini, spomenimo da u moru napada iz zraka, te klasičnim i raketnim topništvom, nije izostalo ni ofenzivnih djelovanja kopnenim snagama. Iako je poneki kopneni napad bilježen oko Harkiva, Izjuma, te na prilazima Slovjansku, teško se oteti dojmu da se tu radilo tek o povremenim pokušajima borbenog izviđanja. Usprkos nastavku ruskih ofenzivnih nastojanja oko Soledara i Bahmuta - s naglaskom na borbe u zoni kod sela Bahmutske, južno od Soledara i Kodema, jugoistočno od Bahmuta – tu nije bilo bitnijih promjena linije fronte. Jednako tako, nije mnogo postignuto ni oko grada Donjecka, gdje su Rusi i njihovi separatistički saveznici nastavili borbeno djelovati oko Avdivke i na zapadu Donjecka – posebno u zoni sela Opitne i Piski. Oba ta naselja, iako je već neko vrijeme izgledalo da su osvojena od agresora, ipak nastavljaju biti spominjana kao zone otpora, pa su onda valjda ili načelno prazna, ili ih barem rubno i dalje drže ukrajinski branitelji.
Nije mnogo dinamičnije bilo ni na tzv. „južnom bojištu“ u Hersonskoj oblasti. Nakon manjih ruskih napredovanja na zapadnoj obali Dnjepra, u tamošnjoj okupiranoj enklavi – ondje su posljednjih dana agresorski napadi izgleda izgubili dah. Jedino što je ostalo konstantno su ukrajinski raketni napadi na malobrojne prijelaze preko rijeke Dnjepar, kojima se ozbiljno ograničava logistika za ruske napadače. Posljednjih je dana takvih napada bilo više, kako na Antonivske mostove kod Hersona, tako i na branu kod Nove Kahovke - a u svim tim slučajevima su izgleda na prijelazima ujedno bili uhvaćeni ruski vojni konvoji, pa su štete time bile multiplicirane. Dapače, oštećenja izvedena na cestovnom mostu Antonivski kod Hersona posljednjih dana navodno su tako teška da je u pitanje stavljeno ikakvo daljnje popravljanje ovog transportnog pravca – tako da se čini da ruske snage u sjeni tamošnjeg armiranobetonskog mosta (uz postojeće skele preko Dnjepra) sada konstruiraju još i zaklonjeni pontonski most, ne bi li ipak tim pravcem održali kakav-takav protok svoje vojne logistike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....