Četiri godine su istraživali puteve kineskih zajmova, došli do strašnih saznanja: ‘Primjer Laosa je najbolji‘

Kina daje najmanje dvostruko više novca za razvoj drugih država od Sjedinjenih Američkih Država i drugih svjetskih velesila, a većina tog novca su riskantni zajmovi s visokim kamatnim stopama kineskih državnih banaka, piše BBC.

Sume koje Kina posuđuje tim su više zapanjujuće jer je uprava ta zemlja ne tako dugo primala međunarodnu humanitarnu pomoću.

Istraživački laboratorij AidData, koji djeluje u sklopu Sveučilišta William i Mary u američkoj saveznoj državi Virginiji, utvrdio je da je Kina zajmovima i donacijama vrijednima čak 843 milijarde američkih dolara financirala 13.427 infrastrukturnih projekata u 165 zemalja.

Veći dio tog novca povezan je s transnacionalnim razvojnim projektom "Pojas i put" koji je 2013. godine pokrenuo aktualni kineski predsjednik Xi Jinping. "Pojas i put" smatra se ključnom komponentnom Xijeve vanjskopolitičke strategije, a o njegovoj važnosti za Kinu svjedoči i činjenica da je inicijativa 2017. ubačena u Ustav Narodne Republike Kine. Kritičari projekta strahuju da bi se mnoge zemlje koje koriste taj novac za razvoj vlastite infrastrukture zbog visokih kamata danas-sutra mogle naći u visokim dugovima.

Istraživači AidDate četiri su godine istraživali puteve kineskih zajmova i donacija, a kažu i da im se kineska ministarstva često javljaju kako bi doznala kako se kineski novac troši u inozemstvu.

- Stalno nam se javljaju i kažu da smo jedini koji se time bave te da im ti podaci nisu dostupni- rekao je izvršni direktor AidDate Brad Parks.

Željeznička pruga koja povezuje Kinu i Laos često se spominje kao eklatantni primjer kineskih pozajmica koje se ne mogu pronaći u računovodstvenim knjigama.

Nakon ugovora s Kinom završili u "smeću"

Političari su desetljećima raspravljali o tome kako bi bilo kada bi se kopnom omeđeni jugozapadni dio Kine povezao s jugoistočnom Azijom. Inženjeri su prilikom svake od tih rasprava isticali da bi takva željeznica bila preskupa jer bi se tračnice morale polagati na brdovitom području te da bi se zbog toga moralo izgraditi mnogo mostova i tunela. Uz to, Laos je jedna od najsiromašnijih država u regiji i nikako si ne može priuštiti takav pothvat.

Tu na scenu stupaju ambiciozni kineski bankari. Zahvaljujući dogovoru više kineskih državnih tvrtki i konzorciju državnih banaka, željeznica vrijedna 5,9 milijardi američkih dolara počet će se graditi u prosincu 2021. godine.

Da bi Laos sudjelovao u projektu i platio svoj dio, morao je od kineske banke Eximbank posuditi 480 milijuna dolara. Laos je kao jamstvo da će vratiti zajam dao svoje prihode od rudarenja potaše (kalijev karbonat), jedne od rijetkih prihoda koje uopće ima.

- Eximbankov zajam pokazuje koliko je Kini taj projekt važan - objašnjava Wanjing Kelly Chen, viđa znanstvena suradnica na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Hong Kongu.

Veći dio željezničke pruge nalazi se u vlasništvu poslovne grupe u kojoj dominantnu poziciju drži Kina, a za dug željezničke pruge odgovara Vlada Laoške Narodne Demokratske Republike. Kreditne rejting agencije Laosov su rejting zbog toga spustile u kategoriju "smeća" (Agencije Standard & Poor's i Fitch "smećem" smatraju rejtinge u rasponu od BB+ do D, op. a.).

Laos se u rujnu 2020. godine našao na rubu bankrota te je Kini za 600 milijuna američkih dolara Kini prodao dio svoje energetske mreže kako bi mu kineski zajmodavci omogućili refinanciranje duga. Sve se to dogodilo prije nego što je željeznička pruga uopće stavljena u pogon.

Klauzule o tajnosti

Željeznička pruga u Laosu nije jedini riskantni projekt koji su financirale kineske državne banke. AidData kaže da se zemlje niskih i srednjih prihoda svejedno okreću Kini kada im trebaju pozajmice.

- Kina u prosječnoj godini za financiranje međunarodnog razvoja izdvaja oko 85 milijardi američkih dolara. Usporedbe radi, Sjedinjene Države u prosječnoj godini za istu svrhu izdvajaju oko 37 milijardi dolara - rekao je Parks.

Kada je riječ o financiranju razvoja, Kina troši mnogo više novca od svih drugih zemalja, a AidData kaže da je uspon Pekinga do te pozicije bio "nevjerojatan".

Za razliku od zemalja Zapada koje su nacije kojima su posuđivale novac, poglavito afričke zemlje, tjerale u dugove, Kina razvojne projekte ne financira državnim novcem već novcem državnih banaka. Te se pozajmice zbog toga ne pojavljuju kao dug u službenim računovodstvenim knjigama. Državne institucije Kine ne spominju se u ugovorima koje sklapaju kineske državne banke, klauzule o tajnosti skrivaju ostale detalje ugovora. AidData kaže da neprijavljeni dug Kine iznosi 385 milijardi dolara, piše BBC.

Također, kineski zajmodavci od zemalja i drugih subjekata koje kod njih posuđuju novac traže neobična jamstva. Čini se da se od posuđivača sve češće traži da kao jamstva podastru novac koji zarađuju ili koji će zaraditi prodajom prirodnih resursa.

Primjerice, u ugovoru koji je potpisan s Venezuelom stoji da će venezuelanski posuđivač novac u stranoj valuti koji zaradi prodajući naftu uplatiti direktno na bankovni račun koji kontrolira Kina. Ako se jedna rata kredita ne otplati na vrijeme, kineski zajmodavac s tog računa može odmah uzeti gotovinu.

- Čini se da tako posuđivaču žele reći da su glavni. Njihova je poruka sljedeća: 'Nama ćete prvima platiti jer mi jedini od vas tražimo ovu vrijednu imovinu' - rekao je Parks.

Može li Zapad odgovoriti?

Anna Gelpern, profesorica prava na Sveučilištu Georgetown u glavnom gradu SAD-a Washingtonu koja je ranije ove godine sudjelovala u izradi AidDatine studije o ugovorima za razvoj koji se potpisuju s kineskim akterima, pita se je li Kina postupa pametno.

- Mislim da smo zaključili da tim ugovorima pokazuju mišiće i sofisticiranost. Štite svoje interese - rekla je Gelpern.

Gelpern objašnjava da države mogu biti svojeglavi posuđivači te nije praktično od njih očekivati da će zajmodavcu dati nepokretnu imovinu poput luke ako ne mogu otplatiti dug.

Skupina G7 objavila je u lipnju ove godine da će uspostaviti fond za financiranje financijski i ekološki održivih infrastrukturnih projekta diljem svijeta. SAD i njezini saveznici evidentno žele konkurirati Kini na polju međunarodne potrošnje za razvoj, no bivši predstavnik Ministarstva financija SAD-a u Kini i viši znanstvenik u Institutu Brookings David Dollar sumnja da će inicijative Zapada ostaviti trag poput "Pojasa i puta".

- Te nove inicijative neće imati dovoljno stvarnog novca da odgovore na potrebe zemalja u razvoju. Također, surađivanje sa zapadnim financijskim institucijama opterećenoj je birokracijama i nerijetko uključuje odgode - rekao je Dollar.

AidData je, međutim, otkrila da se projekti koji su dio "Pojasa i puta", za razliku od drugih kineskih razvojnih projekata, češće vezuju uz korupciju, ekološke probleme i skandale s radnicima.

AidData kaže da će Kina morati odgovoriti na brige posuđivača kako bi "Pojas i put" napredovao prema planu.