Tko su novi zločesti dečki Europe? Kremlj: ‘Impresionirani smo‘

Kada je Peter Magyar u travnju porazio Viktora Orbána na mađarskim izborima, većina europskih lidera odahnula je s vidljivim olakšanjem, piše The Economist.

“Prvi put nakon mnogo godina više nema Rusa u prostoriji”, našalio se poljski premijer Donald Tusk na summitu Europske unije održanom tog mjeseca. No, pogled prema jugoistoku Europe ne ostavlja previše razloga za slavlje. Dana 8. svibnja za bugarskog premijera prisegnuo je Rumen Radev, populist sklon Moskvi koji je pobijedio na izborima krajem travnja.

Samo nekoliko dana ranije, 5. svibnja, rumunjski liberalni premijer srušen je izglasavanjem nepovjerenja koje su zajednički podržali i centar-ljevica i sve snažnija nacionalistička desnica.

Postavlja se pitanje: bi li Bugarska i Rumunjska mogle preuzeti ulogu Mađarske kao nove “problematične djece” Europske unije? Gospodarska stagnacija i rast životnih troškova ozbiljno tresu političku scenu obje zemlje. U Bugarskoj su cijene prošle godine porasle za 3,5 posto, u Rumunjskoj čak 6,8 posto — znatno iznad europskog prosjeka od 2,5 posto. Bugarsko gospodarstvo još uvijek raste, ali rumunjski BDP u prvom je kvartalu bio 1,7 posto niži nego godinu ranije. Takva kombinacija frustracije i nesigurnosti tradicionalno hrani populiste, piše The Economist.

Radev, bivši zapovjednik ratnog zrakoplovstva, od 2017. obnašao je uglavnom ceremonijalnu funkciju predsjednika države. U kampanji za premijera nastupio je kao čovjek koji će “razbiti oligarhijski model upravljanja” i vratiti neovisnost pravosuđu. Korupciju u Bugarskoj — jednu od najgorih u Europskoj uniji prema organizaciji Transparency International — povezao je s rekordnom nejednakošću prihoda, najvećom u cijelom europskom bloku.

Osam izbora u pet godina

Nakon osam izbora u samo pet godina, Bugari su bili iscrpljeni beskrajnim političkim zastojem i tražili su nekoga tko će presjeći gordijski čvor. Radevljeva stranka Progresivna Bugarska osvojila je gotovo 45 posto glasova, pregazivši i kompromitirane stare stranke moći i etablirane liberalne antikorupcijske opcije. Bit će to prvi premijer nakon desetljeća čija stranka sama kontrolira parlamentarnu većinu. “Ljudi su jednostavno bili umorni od toga da nijedna politička opcija ne nudi jasnu alternativu”, kaže Daniel Smilov iz bugarskog think-tanka Center for Liberal Strategies.

Nova vlada vrlo brzo je pokazala svoje populističke reflekse. Već 11. svibnja predložila je takozvane “poštene cijene” za osnovne potrošačke proizvode, čime bi trgovci morali opravdavati svako povećanje cijena ili riskirati kazne. Ekonomski populizam proteže se i na Radevljev odnos prema Rusiji. Premijer tvrdi da sankcije “štete i ruskom i europskom gospodarstvu”, a želi i povećati uvoz ruskih fosilnih goriva — premda Bruxelles planira potpuno ukidanje takvog uvoza do 2027. godine. Europa bi, smatra Radev, trebala prestati slati oružje Ukrajini i umjesto toga inzistirati na brzom mirovnom sporazumu. Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, izjavio je da je “impresioniran”.

Što se događa u Rumunjskoj?

Ni rumunjski centristi ne stoje puno bolje. Prije godinu dana liberalni antikorupcijski kandidat Nicusor Dan pobijedio je Georgea Simiona iz nacionalističkog saveza AUR na predsjedničkim izborima. No vlada koju je potom sastavio nikada nije imala čvrstu parlamentarnu podršku. Mjesecima je pokušavala progurati mjere štednje kako bi smanjila rumunjski proračunski deficit — najveći u Europskoj uniji. Kada je krajem ožujka izglasan oslabljeni proračun, socijaldemokrati iz PSD-a napustili su koaliciju i zajedno s AUR-om srušili vladu.

Rumunjski socijaldemokrati godinama održavaju klasičan balkanski sustav političkog klijentelizma: novac se usmjerava lokalnim moćnicima koji zauzvrat mobiliziraju birače, piše The Economist. Sada se i oni i AUR predstavljaju kao zaštitnici običnih ljudi protiv politike štednje. “Takozvani proeuropljani donijeli su samo poreze, rat i siromaštvo”, likovao je George Simion nakon glasanja o nepovjerenju. Njegova stranka danas je najpopularnija u zemlji, s oko 33 posto potpore u anketama — desetak bodova više od PSD-a.

Treba li se europski liberalni centar bojati stvaranja novog “orbánovskog bloka”? Simion nema simpatija prema Rusiji, ali se protivi pomoći Ukrajini, tvrdeći da Kijev loše tretira rumunjsku manjinu. Kad bi došao na vlast, mogao bi ugroziti planove o proizvodnji dronova za Ukrajinu u Rumunjskoj, kao i rumunjsku ulogu u obuci ukrajinskih pilota. Političari iz AUR-a također kritiziraju SAFE, europski program obrambenih zajmova, tvrdeći da pogoduje francuskoj i njemačkoj vojnoj industriji nauštrb rumunjske.

Ipak, prijevremeni izbori koji bi Simionu omogućili preuzimanje vlasti zasad se ne čine izglednima. Nicusor Dan pokušava sastaviti novu koaliciju, možda čak i s tehnokratskim premijerom na čelu.

‘Prirodna obitelj‘

Ni Radev možda neće biti toliko problematičan koliko sugerira njegova retorika. Bugarska vojna industrija procvjetala je od početka rata, prodajući Ukrajini streljivo sovjetskog tipa. Njemački Rheinmetall planira u Bugarskoj graditi tvornicu granata vrijednu milijardu eura, dijelom financiranu upravo kroz SAFE. Teško je zamisliti da bi Radev želio uništiti vlastitu obrambenu industriju embargom na oružje za Ukrajinu. “Bugarska države Europske unije smatra svojom prirodnom obitelji, ali zadržava pravo na vlastite stavove”, kaže potpredsjednik vlade Ivo Hristov.

Kad je riječ o korupciji, Radev zasad govori ono što građani žele čuti. Obećao je brzu reformu pravosuđa i smijenio zamjenika šefa nacionalne sigurnosne agencije zbog navodnog političkog upletanja. Pokrenuo je i planove za parlamentarnu antikorupcijsku komisiju. No borba protiv korupcije nije pitanje jednog izbornog ciklusa, nego dugotrajne institucionalne promjene. Jedna pobjeda na izborima teško može promijeniti duboko ukorijenjeni sustav, piše The Economist.

Možda najviše zabrinjava ono što se u današnjoj Europi, opterećenoj transatlantskim tenzijama, često prešućuje: Radevljeva bliskost sa Sjedinjenim Državama. Diplomirao je na američkom programu za pilote borbenih aviona i često ističe svoje veze s Amerikom. Njegovi “realistični” vanjskopolitički stavovi vrlo su bliski idejama popularnima u MAGA krugovima, a želja da se rat u Ukrajini što prije završi i obnovi trgovina s Rusijom vjerojatno bi se svidjela i J. D. Vanceu, potpredsjedniku Donalda Trumpa.

Dakle, možda to još nisu “Rusi u prostoriji”, kako je rekao Tusk. Ali za europske lidere poput Tuska— dovoljno su blizu da izazovu nelagodu, zaključuje The Economist.