- Rade se s mamom stalno svađao zbog sitnica. Prije napada bio je bijesan, a ja ga nisam uspio smiriti - priča Aleksandar, sin Svjetlane Urošević (45) iz Beograda koju je zapalio muž Radan (52).
Svjetlanu je muž polio benzinom i zapalio u subotu, kada je i uhićen. Na sreću, iako su njene povrede teške, život joj trenutno nije u opasnosti. Ima opekotine trećeg stupnja na 50 posto kože i nakon jučerašnje operacije oporavlja se u Klinici za opekotine i rekonstruktivnu kirurgiju u Beogradu.
Njezini sinovi iz prvog braka Aleksandar i Dejan neće ju moći vidjeti još mjesec dana.
- Liječnici su rekli da moramo pričekati da se oporavi. Jako nam nedostaje - tihim glasom priča Aleksandar (24).
Mlađi brat Dejan (20) je nakon napada vidio majku u Urgentnom centru u Beogradu.
- Bio sam na poslu kada su me nazvali prijatelji i rekli što se dogodilo. Dojurio sam odmah do zgrade, a onda u Urgentni centar. Mama mi je nešto rekla, ali nisam je ništa razumio - priča Dejan.
Aleksandar ističe da je bio u šoku.
- Toga dana sam s djevojkom bio u Donjem Milanovcu kod bake i djeda. Dejan je radio noćnu smjenu. Očuh Rade me je cijeli dan zvao na mobitel. Posljednji put smo se čuli oko 16 sati. Molio sam ga da se smiri i da pričeka da se vratim. U ponoć me, međutim, pozvao njegov brat i rekao mi što se dogodilo, te da se očuh otišao ubiti. Prvim autobusom došao sam u Beograd - kaže Aleksandar, koji je s djevojkom i bratom donedavno živio s majkom i očuhom u iznajmljenom stanu.
- Rade je po joj je po cijeli dan znao prigovarati. Bio je sitničav, pa sam mislio da će se i u subotu sve završiti na svađi oko ručka i kućnih sitnica. Pio je svakog dana. Znao je i po mjesec dana ništa ne raditi već samo piti. To je i mamu najviše nerviralo. Inače, u četiri godine koliko su zajedno, nikad se nisu tukli. Do sada su se rastajali i mirili tri puta - ističe stariji sin koji se s bratom i mamom preselio u Beograd prije dvije godine.
U stanu na drugom katu, gdje se dogodio zvjerski napad, izgorjele su sve stvari.
- Brat i ja smo se preselili kod prijatelja. Prijatelji su uz nas, a zovu nas i nepoznati ljudi i nude pomoć. Sada nam je bitno samo da se mama što prije oporavi - kaže Aleksandar, čiji je otac poginuo prije 20 godina.
Aleksandar ističe da liječnici tek trebaju odrediti koliko kože treba za transplantaciju da bi se Svjetlana oporavila.
- Rekli su nam da je potrebno da nađemo dva donatora kože. Odmah smo se prijavili ujak i ja. Na sreću, vatra joj nije zahvatila lice - objašnjava Aleksandar.