REVOLUCIJA U ZAČETKU

Broje se u milijunima, sve su glasniji, radikalni su ekstremisti i za njih je je Putin - izdajnik!

Najpoznatiji ruski ratni huškači ujedinjeni su tek u zajedničkom strahu od preranog dogovora sa Zapadom i nadi u potpunu ratnu pobjedu

Vladimir Putin

 /Profimedia

Naizgled je teško pronaći nepomirljivije neprijatelje od Jevgenija Prigožina, osnivača ruske plaćeničke vojske Wagner, i Igora Girkina, zvanog Strelkov, ultranacionalista koji je odigrao istaknutu ulogu u prvoj fazi ruske invazije na Ukrajinu 2014. godine. Njih su dvojica razmijenili više vrsta javnih uvreda - s Prigožinove strane i otvorenih te vrlo uvjerljivih prijetnji - koje onemogućuju njihovo pomirenje.

Ipak, kako u svom komentaru u Bloombergu navodi Leonid Beršidski, istovremeno obojica dijele strah i nadu koji se izravno odnose na budućnost Rusije nakon završetka vladavine ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Putinova Rusija, kako navodi autor, nije iskorijenila baš svaku vrstu slobode izražavanja. Oni koji podupiru invaziju na Ukrajinu tobože uživaju punu slobodu izražavanja i ponašanja u kritiziranju vrhovnih zapovjednika ‘specijalne vojne operacije‘ - u nekim slučajevima čak i samog ruskog vođu - da se žale na neuspjehe na bojnom polju i sporo napredovanje rata. Ovaj spektar mišljenja uključuje "gnjevne domoljube" okupljene oko Strelkova, navodne Putinove lojaliste kao što je Prigožin i sve one između, što je širok raspon mračnih likova.

Za njih je Putin previše pitom - potencijalni je izdajnik radikala, nažalost meka srca prema agresivnim lojalistima. Njihova zajednička publika na Telegramu broji se u milijunima - samo Prigožinov medijskim servis i Strelkovljev osobni kanal zajedno imaju više od milijun pretplatnika. Nedavno su i Prigožin i Strelkov izrazili bojazan da bi rat u Ukrajini mogao završiti preuranjenim političkim dogovorom.

Ruski ratni huškači protiv ‘duboke države‘

"U vlasti i krupnom biznisu ostali su oni koji su svoj kapital i svoju lojalnost prebacili na Zapad. Spremni su nas sabotirati i nagoditi se s neprijateljem, odnosno počiniti izdaju. Ne isključujemo da možda pripremaju prozapadni puč, kapitulaciju i, prema tome, komadanje Rusije", napisao je Strelkov u "Manifestu gnjevnih domoljuba" objavljenom na njegovom Telegram kanalu.

Osnivač grupe Wagner, za kojeg se priča da ima političke ambicije, objavio je poduži članak u kojem sugerira da bi i Kremlj i većina Rusa mogli biti u iskušenju završiti rat upravo sada ako bi Rusija mogla zadržati teritorij koji je već osvojila. To je, ustvrdio je, razlog zašto ukrajinska vojska ne kreće u protunapad, unatoč tome što je prikupila potrebne resurse i obučila potrebno osoblje.

Prema Prigožinu, SAD koči Ukrajince kako Rusija ne bi niti pobijedila niti izgubila. Rezultat bi bila oslabljena država u kojoj bi njezina nedomoljubna, duboko prozapadna, udobnosti željna "duboka država" na kraju pomogla američkim političkim stratezima da slome zemlju, što nisu mogli postići vojnim sredstvima. Ova "duboka država", napisao je Prigožin, "spremna je udružiti snage s bilo kojim saveznikom ili neprijateljem zbog vlastitih interesa".

No, zakleti neprijatelji nisu složni po nekim drugim pitanjima. Prema mišljenju Strelkova, vojni poraz u Ukrajini bi mogao uzrokovati "komadanje" Rusije, no Prigožin tvrdi da takav slom ne bi bio smrtonosna presuda jer je sama bit Rusije još uvijek dobro zaštićena i jer bi joj poraz zapravo mogao omogućiti da "odrazi od dna" i zada smrtni udarac sebičnoj "dubokoj državi".

"Radikalni nacionalni sentiment će porasti, kao nakon bilo kojeg vojnog poraza, ruska obrambena industrija će početi raditi 10 puta brže nego sada. Ekonomska učinkovitost će istisnuti mlitavi, neučinkoviti državni kapital. Država će se riješiti birokracije, njezine procedure će postati transparentne i, korak po korak, Rusija će se pretvoriti u nakostriješenog vojnog monstruma s kojim će međunarodna zajednica morati računati", naveo je Prigožin ranije.

Uspješno resetiranje agende

Dakle, zajednička je nada i Prigožina i Strelkova da će kontinuirana borba preporoditi Rusiju i svrgnuti s vlasti njezinu kompromitiranu elitu, koja upravlja zemljom tijekom gotovo četvrtstoljetne Putinove vladavine, koju bi zamijenila jedna domoljubnija inkarnacija - ona koja je beskompromisno antizapadna. Bilo kakvo okončanje sukoba putem pregovora na domaćem bi planu značilo ‘status quo‘, a čak i pomisao na to nepodnošljiva je raznoraznim ‘domoljubima‘ koji su, kako navodi autor, gladni svog udjela u svemu tome, plaćenog krvlju.

Ni Strelkov ni Prigožin ne bi prihvatili onog drugog kao dio te nove elite, ali to je normalno za ruske oporbene snage - bile one liberalne ili ultranacionalističke, nikada se nisu uspjeli dogovoriti o tome kako bi mogle podijeliti vlast ako im ikada padne u ruke.

Jedan od očitih razloga zbog kojih se Putinov režim još nije obračunao sa Strelkovom ili Prigožinom, unatoč njihovim sve izraženijim političkim ambicijama, jest taj što je njihovo nepovjerenje i prezir prema dugovječnoj i ukorijenjenoj režimskoj eliti, njihov strah da će ona prihvatiti ponižavajuće kompromise, sredstvo u Putinovim rukama dok pokušava uklopiti svoju poslovnu interesnu skupinu u novi svijet koji je stvorio.

Kao i mnogo puta do sada, nacionalistička oporba služi mu kao propagandno gorivo koje može trošiti besplatno. Putinov aparat užurbano pretvara početnu propagandnu postavku ‘blitzkriega‘ u Ukrajini u dugotrajnu egzistencijalnu bitku protiv Zapada. A prema nekim oštroumnim promatračima - i ruskim i zapadnim - resetiranje agende uspijeva.

"Kremlj je uspio transformirati ‘specijalnu operaciju‘ u ‘narodni rat‘, zajednički zadatak koji bi trebao ujediniti naciju. Protiv svakoga tko se protivi Kremlja - Putinovim riječima "nacionalnih izdajica" - treba se boriti", napisao je politički komentator Andrej Kolesnikov u svom ogledu za Zakladu Carnegie.

‘Civilizacijska prekretnica‘

Ovo preslaganje je nešto više od promjene službenog stava prema invaziji, odnosno pokušaja da se svaki Rus uključi u rat. "Trenutačni val ruskog nacionalizma/imperijalizma nastoji redefinirati ovaj rat kao rađanje nove ruske nacije - oslobođene bilo kakvog utjecaja Zapada", naveo je nedavno na Twitteru Andrew Michta iz Europskog centra za sigurnosne studije George C. Marshall. "Ako je Rusija doista na civilizacijskoj prekretnici, onda postoje inherentna ograničenja za bilo kakvo prilagođavanje Moskvi o kojem razmišljaju naše političke elite. Putin ne želi samo poraziti Ukrajinu - on traži put ka civilizacijskoj pobjedi nad Zapadom. To bismo trebali prepoznati", dodao je.

Vrijeme je, smatra Beršidski, da se "gnjevni domoljubi" te obožavatelji Prigožinovog modela vojnika plaćenika i avanturista (soldier-of-fortune) zabrinu u vezi neke vrste izdajničkog kompromisa s Putinove strane ako ih pokuša ušutkati, uguši Strelkovljevu ‘Telegram pobunu‘ i dopusti redovnoj vojsci da preuzme primat nad Prigožinovim jurišnim postrojbama, što je nešto za čim što vrhovno zapovjedništvo već dugo žudi.

Putin kao ‘control freak‘ ne bi tolerirao njihovu agitaciju da je planirao postići kompromis sa Zapadom. Kako sada stvar stoji, čini se da se ‘ukopava‘ u sadašnjem položaju i nada se da će se ruska financijska elita prilagoditi novom poretku, kao što se to često događalo u prošlosti - samo treba pustiti da vrijeme odradi svoje.

Putinovo ulaganje u rusku "civilizacijsku prekretnicu" nešto je daleko veće od Prigožinovih ili Strelkovljevih ‘ulaganja‘ - on je uložio svoju golemu moć u to i tolerirat će glasove koji se djelomično ne slažu s njegovom politikom i modelom provedbe samo ako su u harmoniji jedni s drugima i - u konačnici - s njime samim. Samo bi veliki vojni poraz, u teoriji, mogao to promijeniti, zaključuje Beršidski u svom komentaru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 19:24