Kako se ono kaže - nikad ne reci nikad. Nije prošlo ni punih šest godina od Brexita, a velika većina Britanaca vratila bi se pod okrilje Europske unije, čak i kao "dopisni" ili samo pridruženi član. Sada žele - nazovimo to tako - "Brentry ili "Brback".
U ponoć između 31. siječnja i 1. veljače 2020. Velika Britanija napustila je EU jer je referendumska većina (malo manje od 52 posto građana) rekla "ne" Europskoj uniji. Danas to smatra sudbonosnom pogreškom, a prema posljednjim ovomjesečnim istraživanjima, 60 posto Britanaca ponovno želi u Europu; njih 73 posto spremno je na zajednički život u "izvanbračnoj zajednici" - "samo" na carinsku uniju s EU, povratak na zajedničko tržište, otvorene granice za protok ljudi, roba i usluga. Članstvu u EU danas se protivi 30-ak posto britanskih građana.
Proces je dug i mukotrpan i britanski se mediji poput BBC-ja pitaju ima li šanse za povratak ili se to neće ostvariti nikada. Ima li izgleda da se dogodi Brback?
Premda Britanci osjećaju nostalgiju prema Europi, čini se da ponovno "ujedinjenje" s kontinentom nije moguće, barem u idućih desetak godina, čak ni u najboljim i najpovoljnijim uvjetima. Naime, prvo bi opet trebalo donijeti odluku o referendumu i provesti ga, a zatim bi uslijedio pregovarački proces, koji može potrajati godinama. U slučaju Velike Britanije, vjerojatno bi trajao ipak manje nego u slučaju balkanskih zemalja, ali ne treba računati na velike povlastice, smatraju britanski analitičari.
Potpora povratku, dakle, raste, a trenutno vladajući laburisti i premijer Andy Burnham na njoj dugoročno izgrađuju svoju politiku. Prema pokazateljima koje navodi BBC, podrška laburistima, uz ostale proeuropske stranke, liberalne demokrate i zelene jača podrška mlađe populacije zbog EU-a, a ankete pokazuju da i mladi simpatizeri Konzervativne stranke žele ispraviti ovaj "grijeh otaca".
Upravo je to jedno od glavnih pitanja eventualnog povratka Ujedinjenog Kraljevstva u EU. Naime, osim radikalno desnih antieuropskih opcija i stranaka, i konzervativci su još za Brexit te ne pomišljaju na povratak, pa mnogi britanski analitičari smatraju da od odluke " I‘ ll be back" u EU neće biti ništa dok upravo oni ne promijene stav. Za ponovno pokretanje pregovaračkog procesa nije dovoljna podrška samo proeuropskih stranaka, nego se tome moraju priključiti svojom podrškom i torijevci. Neki smatraju da bi se to možda moglo dogoditi upravo zato što je očito da i dobar dio njihovih glasača teži povratku, no za sada se ne naziru promjene u njihovu stavu.
Britanija i EU nedavno su u Bruxellesu potpisale svoj prvi sporazum nakon Brexita, ali do sljedećeg sličnog koraka trebat će najmanje još četiri godine. EU i UK ograničili su svoj dogovor na deklaraciju koja obuhvaća sporazume o hrani i poljoprivredi, emisiji štetnih plinova i mobilnosti mladih te o zajedničkom jačanju sigurnosti, borbi protiv ilegalnih migracija i suzbijanju kibernetičkih napada, napominje BBC, ali do sljedećeg sporazuma proći će mnogo vremena. Naime, neće tu biti velikih pomaka barem prije izbora 2029. godine ako slučajno ne bude neke nove krize i novih prijevremenih izbora, što ne bi bilo čudno za Veliku Britaniju.
Laburisti i ostale proeuropske stranke upravo će povratak pod okrilje EU postaviti kao jednu od glavnih tema svoje izborne kampanje. No, do toga je još puno vremena. Uz to, ruska agresija na Ukrajinu i opasnost koja, ne samo u sigurnosnom nego i u ekonomskom i društvenom smislu, prijeti Europi, pokazale su da je Brexit i na tom planu bio velika pogreška. EU i UK nastoje zajednički djelovati u smjeru sigurnosti i pomoći Ukrajini te je dogovoreno zajedničko nastupanje prema Rusiji te da i Britanija uz predstavnike EU bude zastupljena u jedinstvenoj delegaciji na mirovnim pregovorima o završetku rata u Ukrajini.
U zajedničkoj deklaraciji EU i UK navode da će, "zajedno sa svojim saveznicima i partnerima, nastaviti podržavati Ukrajinu politički, ekonomski, financijski, vojno, humanitarno i diplomatski koliko god bude potrebno" te da će "povećati zajednički pritisak na Rusiju, uključujući sankcije, suzbijanje njezinih hibridnih operacija i rad na postizanju sveobuhvatnog, pravednog i održivog mira".
Europska unija i Velika Britanija na samitu u Bruxellesu dogovorile tri sporazuma
No, Britanci ne pate za Europom iz sentimentalnih razloga. Naime, ekonomski pokazatelji potvrdili su da je britanska ekonomija pretrpjela poprilične gubitke. Primjerice, do predreferendumske antieuropske 2016. godine britanska ekonomija bila je jedna od najpropulzivnijih i najbrže rastućih u EU, a sada je znatno usporila. Udio Velike Britanije u svjetskom BDP-u pao je s 5 posto prije Brexita na današnjih ispod 3,5 posto, a ekonomija EU trenutačno je pet puta jača od britanske.
Prema Bloomberg Economicsu, britansko gospodarstvo nakon izlaska iz EU godišnje gubi oko 120 milijardi eura ili otprilike 4 posto BDP-a. Američki Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (NBER) procjenjuje da će ukupni manjak BDP-a u posljednje dvije godine biti još veći: od 6 do 8 posto. Bloomberg procjenjuje da, zbog usporavanja gospodarstva, britanski proračun gubi godišnje oko 45 milijardi eura, a The Independent, pozivajući se na podatke House of Commons Libraryja, navodi gubitak od čak 105 milijardi eura. Kumulativna šteta od Brexita za britansko gospodarstvo do 2035. godine mogla bi premašiti 360 milijardi eura.
No nisu u pitanju samo ekonomski razlozi, nego i činjenica da je Britancima otežano putovanje po Europi, a zanimljiv je podatak da je pod Brexitom broj studenata iz zemalja EU na britanskim sveučilištima smanjen više od 53 posto. Prema nekim pokazateljima, i broj dolazaka turista iz EU u Britaniju pao je u ovih pet, šest godina više od 10 posto.
Uz to, neće se pitati samo Britance nego i Europljane, odnosno 27 današnjih članica EU, koje bi se, dok se UK predomišlja, mogle povećati za barem još jednog člana - Crnu Goru. Ne treba zanemariti ni činjenicu da, dok u Ujedinjenom Kraljevstvu raste podrška Europskoj uniji, u dvije najjače zemlje EU - Francuskoj i Njemačkoj - nadiru radikalno desne opcije, Nacionalno okupljanje i AfD, koji, iako su odustali od politike izlaska iz EU, žele drastičnu reformu Unije. To, naravno, ovisi i o tome kako će se te opcije "plasirati" na izborima.
U svibnju 2027. u Francuskoj će se održati predsjednički, a za sada, prema anketama, upravo bi Marine Le Pen, kandidatkinja Okupljanja, u prvom krugu mogla dobiti najviše glasova, odnosno teško da neće ući u drugi. Njezina pobjeda mogla bi donijeti promjene u EU, ali prisjetimo se i kako su mnogi smatrali da će pobjeda Giorgie Meloni izazvati turbulencije u EU, a pokazalo se da je vrlo suradljiva upravo u domeni funkcioniranja Europske unije.
Povratak Velike Britanije u krilo EU svakako bi značio i veliki vjetar u leđa ujedinjenoj Europi, ali dotad će, očito, proteći još mnogo vode ispod mostova na Temzi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....