ISPOVIJEST

BRIJAČ IZ AUSCHWITZA PROGOVORIO NAKON 70 GODINA 'Zašto nisam zaklao šefa logora smrti? Sve bi nas pobili'

Paczynski je smatrao da bi logor i dalje postojao, samo s novim zapovjednikom
 AFP

Prije nekoliko tjedana obilježena je 70. obljetnica oslobađanja jednog od najstrašnijih nacističkih logora smrti, Auschwitza, gdje su se okupili svi preživjeli zatočenici koji su s pravom sasvim zasjenili ondje okupljene političare.

Jedna od priča koja je tih dana izazivala grozu bilo je svjedočanstvo vojnika tadašnje sovjetske Crvene armije koji je među prvima ušao u logor i koji je vidio, kako je sam rekao, “žive kosture umjesto ljudi” i potvrdio da tu strašnu sliku ne može zaboraviti.

Htio u Francusku

Preživjeli su još većinom vitalni i spremni razgovarati i raspravljati o brojnim pitanjima. Jedan od njih je Jozef Paczynski koji živi u Krakowu. Njega su nacisti uhitili dok je preko Slovačke pokušao pobjeći da bi se pridružio poljskim snagama u Francuskoj. Za kaznu je u lipnju 1940. godine poslan u Auschwitz i to u prvom transportu zatočenika - dobio je broj 121. I tada počinje njegovo zatočeništvo iz kojeg se posebno ističe jedna priča.

Naime, Paczynski je odmah nakon dolaska bio određen na rad u logorskoj brijačnici, gdje je šišao pripadnike zloglasnog SS-a. Jednog se dana ondje pojavio glavom i bradom Rudolf Höss, zapovjednik tog mučilišta i stratišta, i naredio da “der kleine Pole” (mali Poljak) dođe u njegovu kuću. Paczynski nije znao o čemu je riječ, kaže, a prenosi AP, kako su mu se vidljivo tresle ruke i noge dok je išao u zapovjednikovu vilu praćen stražarima.

“U kuću me pustila Hössova žena, odvela me na prvi kat u kupaonicu. Ondje je bio stolac ispred ogledala i učas je stigao Höss. Nije mi se uopće obratio, ali ja sam rekao ‘bitte schoen’ (izvolite) pokazujući na stolac. On je sjeo i ja sam ga ošišao.” Höss, kojeg će nakon rata objesiti, bio je, čini se, zadovoljan iako ni tada niti ikad poslije nije s njim progovorio niti riječi - Paczynski je dulje vrijeme dolazio u kuću da bi ga ošišao, svakih tjedan do deset dana.

A posljedice?

A radio je to škarama i britvom. I sada dolazi ključno pitanje koje su mu, kako ističe Paczynski, stalno postavljali, a koje si je postavljao i sam: zašto niti jednu od tih prigoda nije iskoristio da zapovjedniku logora presiječe vrat? “Razmišljao sam o tome, ali sam shvatio da to ne bi dovelo ni do čega dobroga, bilo mi je jasno da bi posljedice bile takve da se nisam na to mogao odlučiti: mene i mnoge drugi bi pobili u odmazdi, a istrebljenje u Auschwitzu bi se nastavilo pod nekim drugim zapovjednikom”, tumači danas svoju tadašnju odluku 95-godišnjak koji je u logoru smrti ostao sve do 18. siječnja 1945. godine kad je, neposredno prije oslobađanja, bio sa skupinom zatočenika prevezen dalje u Njemačku, gdje su ga konačno oslobodile američke trupe.

U svom govoru Paczynski je rekao i da nikad nije vidio da se Höss ponaša brutalno, nikad nije javno udario niti jednog zatvorenika, a u kući, koliko je mogao vidjeti, bio je “idealan otac i muž”. Koji je organizirao stalni rad plinskih komora, treba dodati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 11:20