BRIJAČ IZ AUSCHWITZA PROGOVORIO NAKON 70 GODINA 'Zašto nisam zaklao šefa logora smrti? Sve bi nas pobili'

Prije nekoliko tjedana obilježena je 70. obljetnica oslobađanja jednog od najstrašnijih nacističkih logora smrti, Auschwitza, gdje su se okupili svi preživjeli zatočenici koji su s pravom sasvim zasjenili ondje okupljene političare.

Jedna od priča koja je tih dana izazivala grozu bilo je svjedočanstvo vojnika tadašnje sovjetske Crvene armije koji je među prvima ušao u logor i koji je vidio, kako je sam rekao, “žive kosture umjesto ljudi” i potvrdio da tu strašnu sliku ne može zaboraviti.

Htio u Francusku

Preživjeli su još većinom vitalni i spremni razgovarati i raspravljati o brojnim pitanjima. Jedan od njih je Jozef Paczynski koji živi u Krakowu. Njega su nacisti uhitili dok je preko Slovačke pokušao pobjeći da bi se pridružio poljskim snagama u Francuskoj. Za kaznu je u lipnju 1940. godine poslan u Auschwitz i to u prvom transportu zatočenika - dobio je broj 121. I tada počinje njegovo zatočeništvo iz kojeg se posebno ističe jedna priča.

Naime, Paczynski je odmah nakon dolaska bio određen na rad u logorskoj brijačnici, gdje je šišao pripadnike zloglasnog SS-a. Jednog se dana ondje pojavio glavom i bradom Rudolf Höss, zapovjednik tog mučilišta i stratišta, i naredio da “der kleine Pole” (mali Poljak) dođe u njegovu kuću. Paczynski nije znao o čemu je riječ, kaže, a prenosi AP, kako su mu se vidljivo tresle ruke i noge dok je išao u zapovjednikovu vilu praćen stražarima.

“U kuću me pustila Hössova žena, odvela me na prvi kat u kupaonicu. Ondje je bio stolac ispred ogledala i učas je stigao Höss. Nije mi se uopće obratio, ali ja sam rekao ‘bitte schoen’ (izvolite) pokazujući na stolac. On je sjeo i ja sam ga ošišao.” Höss, kojeg će nakon rata objesiti, bio je, čini se, zadovoljan iako ni tada niti ikad poslije nije s njim progovorio niti riječi - Paczynski je dulje vrijeme dolazio u kuću da bi ga ošišao, svakih tjedan do deset dana.

A posljedice?

A radio je to škarama i britvom. I sada dolazi ključno pitanje koje su mu, kako ističe Paczynski, stalno postavljali, a koje si je postavljao i sam: zašto niti jednu od tih prigoda nije iskoristio da zapovjedniku logora presiječe vrat? “Razmišljao sam o tome, ali sam shvatio da to ne bi dovelo ni do čega dobroga, bilo mi je jasno da bi posljedice bile takve da se nisam na to mogao odlučiti: mene i mnoge drugi bi pobili u odmazdi, a istrebljenje u Auschwitzu bi se nastavilo pod nekim drugim zapovjednikom”, tumači danas svoju tadašnju odluku 95-godišnjak koji je u logoru smrti ostao sve do 18. siječnja 1945. godine kad je, neposredno prije oslobađanja, bio sa skupinom zatočenika prevezen dalje u Njemačku, gdje su ga konačno oslobodile američke trupe.

U svom govoru Paczynski je rekao i da nikad nije vidio da se Höss ponaša brutalno, nikad nije javno udario niti jednog zatvorenika, a u kući, koliko je mogao vidjeti, bio je “idealan otac i muž”. Koji je organizirao stalni rad plinskih komora, treba dodati.