Borbe bjesne na sjeveru i istoku, Kijev se muči s donacijama: ‘Raznolike su kao ciganska čerga!‘

Petak 30. prosinca ujedno je i 310. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome, treba napomenuti kako su posljednji dani ondje bili izuzetno borbeno aktivni, što i ne čudi ako znamo da je vrijeme bilo relativno toplo, ponekad i vedro, s malo padalina zadnjih desetak dana. Naravno, kopnene operacije su ipak usporene lošijom prohodnošću terena, ali kako se na glavnim borbenim zonama operacije vode već duže u jednim te istim prostorima, često i po cestovnim ili željezničkim pravcima, ili na rubovima sela i gradova – to baš i nije bila apsolutna smetnja ili prepreka djelovanjima. Borbe su i dalje koncentrirane na sjeveru i istoku Donbasa, pa zatim oko Donjecka – dok se za frontu na jugu tek čuje kako je poprište topničkih duela i preciznih ukrajinskih raketiranja u oblasti Zaporižje, dok Rusi navodno iz Hersonske oblasti prevoze ljudstvo i zalihe sjeveroistočno prema Bahmutu ne bi li ondje održali svoj intenzivni borbeni pritisak.

Na sjeveru Donbasa treba spomenuti bojište oko ruskih uporišta Svatove i Kremina, na koja ukrajinska strana već duže vrijeme radi veliki pritisak. Kako izgleda, stanje se ponešto pogoršalo za okupatore oko grada Svatove nakon relativno neočekivanog oslobađanja zaselka Pidkuičansk (uz cestu P-07, na oko 9 km sjeverozapadno od Svatove). Naime, sada se iz tog kraja čuju još i vijesti o borbama na bokovima tog izboja – oko okupiranih sela Krivošivka (sjeverno), te Kolomičiha (južno). Potencijalno čišćenje tih agresorskih uporišta dalo bi braniteljima pomak od nekoliko kilometara prema Svatove, a olakšalo bi i pritisak kojeg ondje na ukrajinsku liniju redovito proizvode ruski protunapadi u smjeru sela Stelmahivka te Mjasožarivka (koja čine ukrajinsku obrambenu liniju na rijeci Žerebec).

Ukrajinci ciljaju Kreminu, Rusi ne odustaju od Bahmuta

Za ruske snage nije mnogo bolje stanje ni oko 25 km južnije, niz magistralu P-06. Ne samo da se ondje nastavljaju borbe uz samu cestu koja povezuje glavna uporišta tamošnje ruske obrane, Svatove i Kreminu, pa očigledno nisu uspjeli napori da se Ukrajince odbaci od ceste te tamošnjih sela (Plošćanka, Červonopopivka i Žitlivka) – već se sada i ruski izvori slažu kako su branitelji ipak stigli nadomak Kremine. Dapače, pojedini ruski izvori navode kako se napadi na Kreminu sada izvode s tri strane – sjeverozapad, zapad i jugozapad – dok ukrajinski izvori navode da su branitelji na oko 5 km od Kremine. To bi ukazivalo da je i rusko uporište Dibrova, na oko 7 km jugozapadno od Kremine, sada ipak oslobođeno. Očigledno, u nadolazećim danima treba očekivati dodatne napore za oslobađanjem tog okupiranog ukrajinskog grada – što bi onda otvorilo prostor i za šire urušavanje ruskih obrambenih linija sjeverno od rijeke Siverski Donjec.

Ne bi li se usporilo takva ukrajinska djelovanja, zadnjih dana Rusi izgleda pojačano nastoje napadati ukrajinske položaje neposredno južno od rijeke Siverski Donjec – kako one neposredno južno od rijeke (Bilogorivka), tako i dalje na jugozapad, oko 30 km udaljene Jakovlivke. Naime, to nedavno osvojeno selo smješteno samo 4 km sjeveroistočno od Soledara zadnjih dana nije poslužilo za jačanje pritiska na sjeverne granice obrambene zone Soledar-Bahmut, već su agresori iz njega nastojali proći sjeverno ili sjeverozapadno prema selima Vesele ili Rozdolivka (kroz koja ceste vode dalje na sjever, prema gradu Siversku i rijeci Siverski Donjec).

Za to vrijeme treba napomenuti da se stanje oko Bahmuta ne smiruje. To je i dalje glavna točka ruskih borbenih djelovanja, u koja se investira glavnina raspoloživog jurišnog pješaštva, oklopa i topništva. Kako navode ukrajinski izvori, ondje se „svakodnevno odvraća do 20 napada neprijatelja, koji pod zaštitom topničke vatre agresivno napreduju prema položajima naših trupa”. Dapače, navodi se kako u toj relativno ograničenoj zoni zadnjih dana na ukrajinske položaje pada oko 40 posto ukupne ruske topničke vatre na oko 240 km bojišnice od Kupjanska do Mariinke kod Donjecka. Pri tome ukrajinski izvori za proteklih tjedan dana navode oko 259 borbenih okršaja s neprijateljem, koji je pri tome ispalio oko 4.000 granata (što kao da potvrđuje pojedine navode o ruskom manjku topničkog streljiva).

Ostatak bojišta mirniji, Rusi i Bjelorusi aktivni uz granicu

Pri tome, dok se ukrajinske obrambene crte relativno dobro drže oko Soledara, te na sjeveru i istoku Bahmuta, izgleda da posebno treba napomenuti stanje južno od tog grada pod opsadom. Južno prigradsko naselje Opitne navodno je otprilike na pola završilo u ruskim rukama, te se ondje bojišnica ustalila uz središnji park na magistrali T0513. Osim što su nastojali upasti u Opitne, agresori su to uporište branitelja nastojali i zaobići sa zapada - ne bi li ondje dospjeli direktnije na jug Bahmuta, ali i dalje na zapad, prema cesti T0504 koja Bahmut ondje veže s Konstantinivkom. Na tom su pravcu jučer bile zabilježene borbe oko prigradskoga sela Ivanivske (oko 3 km jugozapadno od ruba grada), a nije jasno je li to bio neki privremeni prodor kraj obrambenog uporišta Klišćivka, kojeg se zaustavilo, ili je to naznaka otvaranja nove intenzivne fronte na jugu i jugozapadu grada koja će trebati hitna pojačanja te sanaciju stanja.

Kako smo rekli, ostatak bojišta - kako oko okupiranog grada Donjecka, tako i dalje na jug i jugozapad - bio je mirniji. Naravno, to znači da je ondje ipak bilo aktivne razmjene topničke vatre, otkrivanja kadrovskih i logističkih točaka na obje strane, kao i suzbijanja prodora niza timova specijalnih snaga, čijom infiltracijom obje strane neprekidno nastoje isprobavati obranu protivnika. Slično je stanje i na sjeveru Ukrajine, uz granicu s Bjelorusijom, gdje Ukrajina nastoji utvrditi položaje te pripremiti obranu od mogućih novih prodora agresora. Za to vrijeme ruske i bjeloruske snage u Bjelorusiji nastavljaju provedbu obuke, ali i pomake trupa kojima održavaju aktivnosti uz granicu. Međutim, ondje stacioniranih do 11.000 Rusa i oko 400 komada teže vojne opreme jako je daleko od snaga kojima se prije skoro godinu krenulo u napad prema Kijevu. Uz to, navodno su tamošnje zalihe topničkog te raketnog streljiva u međuvremenu prebačene prema aktivnim bojištima – što opet obuzdava ikakve potencijalne velike pokrete.

Struja, struja, struja…

Dok smo stanje na bojišnici opisali, treba se posebno osvrnuti i na energetsku situaciju u Ukrajini, gdje branitelji intenzivno nastoje popravljati štete koje im nanose ruski valovi zračnih napada, dok agresori ustrajnim ponavljanjem svojih masovnih napada žustro nastoje otežati život ukrajinskih civila. Nakon 9. vala ruskih napada, izvedenog 19. prosinca, ukrajinska se strujna infrastruktura tek postupno oporavljala, da bi se sredinom ovoga tjedna opet čule vijesti kako se elektromreža ipak stabilizira, što je otvorilo prostora i za manje redukcija (posebno onih izvanrednih te nenajavljenih). Ukupno oštećenje oko 700 objekata kritične infrastrukture kroz dosadašnjih 9 velikih valova raketnih napada te 12 valova napada bespilotnim letjelicama bilo je uzrokom da se Kijev i ove srijede, 28. prosinca, i dalje nalazio podvrgnut izvanrednim redukcijama struje, iako se čulo i o pristizanju velikih količina opreme za kompleksne popravke te preko 600 snažnih generatora kojima su zapadni saveznici pohrlili pomoći Ukrajini.

I, naravno, baš kao i do sada, čim su se u javnosti čule iole dobre vijesti, a redukcije su barem malo oslabile – na redu je bio novi val ruskih zračnih napada. Tako je jučer, izgleda između 7 i 9 ujutro, na Ukrajinu ispaljeno oko 69 projektila (Kh-101/Kh-555, Kalibr, Kh-22 i Kh-32, dva Kh-31P, više raketa sustava S-300, ali još i 11 kamikaza-dronova Shaheed-136) od čega je njih 54 raketa navodno bilo i oboreno u dolasku. Na meti su se našli Kijev, Harkiv, Lviv, Ivano-Frankivsk, te Mikolajev i Odesa – a pogođeno je ukupno 10 kritično važnih objekata. Nakon pogodaka u trafostanice oko 90 posto kraja oko Lviva ostalo je bez struje, u Kijevu je oko 40 posto građana ostalo bez struje (iako su opskrbe vodom i grijanjem ostale uglavnom aktivne), a štete su bilježene i u ostalim napadnutim krajevima. Pri tome treba napomenuti kako u konačnici, barem prema ukrajinskim izvorima, ni taj napad nije uspio ugasiti ukrajinski energetski sustav kojeg se aktivno obnavlja. Dapače, ni jutrošnji val napada kamikaza-dronova, u kojem je uništeno svih otposlanih 16 letjelica, nije tu mnogo promijenio stanje – o kojem se danas čulo kako je „manjak struje u elektroenergetskom sustavu na istoj razini kao i prije 10. masovnog ruskog raketnog napada”.

Ukrajinska borba sa zapadnom šarenom ‘ciganskom čergom‘

Očigledno, riječ je o utjecaju pristigle opreme i rezervnih dijelova, budući da se takvo brzo otklanjanje šteta širom Ukrajine nije vidjelo još od samih početaka ove ruske metode izvođenja napada početkom listopada ove godine. Pa ipak, treba još napomenuti i kako je u naporu obrane zabilježen i jedan pad rakete ukrajinskog obrambenog sustava S-300 na prostor susjedne Bjelorusije, koji nije izazvao žrtve, ali je potaknuo tamošnji režim na glasno prigovaranje – kao da baš njihov teritorij nije poslužio za izvođenje dijela napada na Ukrajinu. S druge strane, sama Ruska Federacija našla je za shodno prigodno napomenuti kako nema istine u navodima o manjku preciznog zračnog naoružanja – budući da „Kalibrima u Ruskoj Federaciji nikada neće biti kraja”, što i samo govori da ih ta tema i takvi navodi posebno smetaju. Ujedno, iz ukrajinskih se izvora čulo rezultate istraživanja koji tvrde da je iz Ukrajine posljednjih mjeseci radi zračnih napada opet zabilježeno za oko 2 posto više odlazaka nego dolazaka, te da je oko 14 posto nedavnih povratnika opet napustilo Ukrajinu baš radi nestanaka struje i bombardiranja.

Naravno, takva i druga borbena djelovanja vjerojatno će se nastaviti i nadolazećih dana, bez obzira na Novu godinu, onda i Božić po julijanskome kalendaru. Pri tome, na ukrajinskim je snagama da uspiju što više zarobljene tehnike pripremiti za ponovnu uporabu na bojištima, te da izađu na kraj s logističkim problemima koje sa sobom nose raznolika doniranja brojnih saveznika – koja su sva itekako korisna, ali čiju apsolutnu lepezu modela i tipova opreme i sami korisnici ponekad nazivaju prije šarenom „ciganskom čergom“ nego ekonomičnom opremom moderne vojske. Dakle, ne samo da se pojedine zapadne sile moraju unutar sebe dogovoriti o dugoročnom pristupu ratu u Ukrajini te podršci tamošnjim vlastima za koju su se do sada odlučile – već i sve te razne države očigledno treba ozbiljnije koordinirati.

Naime, nije tu dovoljan tek mehanizam „Ramstein“ kojim se dogovara slanje razne konkretne pomoći – već tu treba osigurati i dugoročnu proizvodnju deficitarnih roba (posebno streljiva), te po mogućnosti i koordiniranje buduće pomoći na način da ona i stvarno bude međusobno kompatibilna, najbolje borbeno uporabiva, te na vrijeme dostupna. Za to vrijeme, na drugoj je strani Ruska Federacija koja formalno spominje mirovne pregovore, dok je sama ujedno kompletno nespremna odustati makar za milimetar od svojih prvotnih zahtjeva, baš kao što smatra i svojim pravom održati aneksiju velikih dijelova Ukrajine (od kojih neke dijelove uopće ni ne kontrolira), te činiti masovne zločine kao da humanitarno pravo uopće ne postoji. U tu se sliku uklapa i današnje rusko usvajanje ustava „dviju novih republika unutar Ruske Federacije“ – tzv. Luhanske i Donjecke Narodne Republike – dok se slične nove ustave za Hersonsku i Zaporišku oblast ipak ostavilo za neki budući „drugi krug“ takvih aktivnosti.

Strana pomoć i ‘žitni koridori‘

I u ovo blagdansko doba nastavilo se čuti o raznim oblicima međunarodne pomoći za Vladu u Kijevu. Iz Švedske je tako objavljeno izdvajanje preko 19 milijuna USD kroz „Fond za međunarodnu potporu Ukrajini“ pod vodstvom Velike Britanije. Ta će sredstva biti iskorištena za jačanje vojnog potencijala Ukrajine, jednako kao i za iduću godinu predviđenih oko 2,3 milijarde GBP iz same Velike Britanije koje je proteklih dana najavio tamošnji ministar obrane Ben Wallace. To je cifra jednaka ovogodišnjoj – iz koje se u Ukrajinu poslalo brojnu opremu za razminiranje, protuzračno naoružanje, i raznu drugu tešku vojnu tehniku – čime je Ujedinjena Kraljevina na pojedinim popisima donatora druga po redu, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država.

Ni Europska unija tu bitno ne zaostaje, budući je iz nje u Ukrajinu ove godine bilo otposlano više od 77 tisuća tona humanitarnog tereta. No dok se, recimo, iz Mađarske i ponovo moglo čuti razne teze o ratu u Ukrajini baš kao da se direktno sluša ruske medije – Španjolska se uz dosadašnje donacije naoružanja istakla i ponudom za obuku oko 2400 ukrajinskih vojnika od siječnja 2023. godine, a iz Francuske se najavilo nove pošiljke modernog protuzračnog naoružanja, uz oko 500 milijuna eura u okviru EU Instrumenta mirovne pomoći, te još i nespecificirane iznose iz novog fonda putem kojega će Ukrajina moći slati narudžbe direktno francuskom vojno-industrijskome kompleksu. Uz to, u Parizu je još i interventno izdvojeno oko 45 milijuna eura za provedbu obnove u regiji oko Kijeva – gdje se konkretne efekte ovoga posla također tek treba vidjeti.

Sasvim je tu drugačiji pristup Turske, koja opet predvodi inicijative za osiguranje nastavka pomorskoga izvoza prehrambenih proizvoda kroz Crno more. O tome se odvojeno razgovaralo s ruskom stranom, a ta će se nastojanja nastaviti i u siječnju. Pri tome se tu i kupovalo rusko žito za rublje, a ugovaralo se i početke konkretnih radova na uspostavi ruskog „plinskog čvorišta“ za izvoz tog energenta – jednako kao što se Turska nastoji pozicionirati i kao povoljan put za izvoz izraelskog plina s novih nalazišta na istoku Mediterana. Iako je rat u Ukrajini izgleda tamošnju žetvu ove godine smanjio za oko 40 posto od prethodno uobičajenih vrijednosti, službena Ankara je ipak ponosna na činjenicu da se Crnim morem od 1. kolovoza do 25. prosinca ipak moglo izvesti ukupno oko 15 milijuna i 80 tisuća tona ukupno 13 vrsta poljoprivrednih proizvoda, i to putem 171 brodske pošiljke.

Od toga, 15 posto proizvoda izvezenih "žitnim putem" isporučeno je u Tursku, 12 posto u zemlje Afrike, 29 posto u Aziju, a 44 posto u Europu – što je bilo i posebnim predmetom brojnih ruskih prigovora. Ne bi li se takav promet i nastavio te intenzivirao, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres imenovao je 28. prosinca i novog koordinatora „Crnomorske inicijative za žito“ - Abdullah Abdul Samad Dashdi iz Kuvajta je umirovljeni viceadmiral kuvajtske Ratne mornarice, osoba s navodno 40 godina iskustva u pomorskim operacijama, vodstvu i upravljanju, a navodno i vješt u pregovaranju te političkim igrama raznih vrsta. Sve to će mu itekako trebati u mjesecima koji dolaze.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize