Katar, pustinjski poluotok u Perzijskom zaljevu, zahvaljujući prirodnom plinu pretvorio se iz siromašne regije poznate po lovu na bisere u jednu od najbogatijih nacija svijeta. Tri desetljeća građene su opskrbne linije kojima su deseci milijardi dolara ukapljenog prirodnog plina (LNG) svake godine kroz Hormuški tjesnac plovili prema Aziji i Europi, piše New York Times.
Država koja više od 60% prihoda crpi iz plina, tim je novcem transformirala pustinju u jednu od blještavih svjetskih metropola. Prašnjavi putovi zamijenjeni su monumentalnim korporativnim neboderima, izgrađen je metro koji povezuje Dohu s novim gradom Lusailom, a bogatstvo je pretočeno i u najskuplje Svjetsko prvenstvo u povijesti te u državni inveticijski fond težak 600 milijardi dolara s udjelima u svemu - od londonskog aerodroma Heathrow do Empire State Buildinga.
A onda je počeo rat koji će sve promijeniti.
Geografska zamka i blokada Hormuza
Zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, katarski je plin zarobljen već više od dva mjeseca. Za razliku od susjeda poput Saudijske Arabije i UAE-a, koji imaju plinovode kojima mogu zaobići ovaj tjesnac, Katar je geografski potpuno odsječen. Država je blokirana i na pomorskim rutama preko kojih uvozi sve - od automobila do hrane.
Ras Laffan, katarsko industrijsko srce za proizvodnju plina, zatvoren je, a ceste su blokirane. U golemoj luci Hamad dizalice stoje paralizirane.
- Plinske pošiljke su sami temelj Katara. Ništa što ovdje vidite ne bi bilo moguće bez tog energetskog bogatstva i zato zemlja ubrzano klizi u vrlo izazovnu fiskalnu situaciju, objašnjava Ahmed Helal, direktor strateške savjetodavne tvrtke The Asia Group.
Od oklade stoljeća do rađanja energetske supersile
Katarska ekonomska transformacija započela je 1990-ih velikom okladom: odlučili su duboko hladiti plin sa Sjevernog polja, najvećeg svjetskog nalazišta prirodnog plina na sjeveroistoku zemlje, na minus 162 Celzijeva stupnja. To je plin pretvorilo u tekućinu (LNG), omogućivši Kataru da zaobiđe regionalne plinovode i brodovima opskrbljuje cijeli svijet.
Bilo je to rođenje energetske supersile. Od prve isporuke Japanu 1996. godine, proizvodni kapacitet skočio je na 77 milijuna tona do 2010. Sljedećih deset godina Katar je bio najbogatija zemlja svijeta po glavi stanovnika. Ekonomija je rasla po stopi od 13% godišnje, a za taj povijesni građevinski uzlet država se oslonila na stranu radnu snagu pa tako danas oko 90% od ukupno 3,2 milijuna stanovnika čine stranci.
U želji za još većom moći, Katar je 2019. pokrenuo jedan od najvećih energetskih projekata u povijesti, s ciljem da do 2027. podigne proizvodnju na 126 milijuna tona godišnje.
Trump razljutio ključnog saveznika, oni zabranili pristup američkoj vojsci
I onda je krajem veljače sve stalo.
Raketni udar i milijunski gubici
Samo 24 sata nakon iranske blokade tjesnaca, državni gigant QatarEnergy objavio je da ne može ispuniti svoje ugovore. Dva tjedna kasnije, iranski projektili i dronovi pogodili su postrojenje u Ras Laffanu, oštetivši ključnu opremu i smanjivši proizvodni kapacitet zemlje za 17%.
To oštećenje znači da bi Kataru, čak i ako se tjesnac sutra otvori, trebale godine da se vrati na staru razinu proizvodnje. Analitičari procjenjuju da QatarEnergy već gubi milijarde dolara, a svaki novi dan blokade donosi stotine milijuna dolara gubitaka u nerealiziranoj prodaji i najmu brodova. MMF predviđa da će se katarsko gospodarstvo ove godine smanjiti za 8,6%.
Rat je razotkrio još jednu veliku slabost. Katar se godinama pokušavao brendirati kao turističko i financijsko središte kako bi diverzificirao ekonomiju izvan fosilnih goriva. Olakšali su poslovanje stranim tvrtkama, subvencionirali luksuzne boravke za tranzitne putnike i nizali sportske spektakle poput utrka Formule 1.
Danas su turisti nestali zbog sigurnosnih upozorenja zapadnih vlada, a multinacionalne kompanije bježe iz regije. Promjena raspoloženja u Dohi je opipljiva: na tradicionalnoj tržnici Souq Waqif trgovci bilježe drastičan pad prometa, a u novom gradu Lusailu, predstave koreografiranih fontana u luksuznim trgovačkim centrima ne gleda nitko.
- Slike katarskog aerodroma pod zračnom uzbunom i Ras Laffana pod raketnim napadom nespojive su s percepcijom stabilnosti. Rat je istovremeno pogodio i plinske i post-plinske ekonomske temelje Katara, navodi Frédéric Schneider iz Middle East Council on Global Affairsa.
Vladino peglanje stvarnosti i duboki džepovi
Katarska vlada čini sve kako bi projicirala stabilnost i zaštitila stanovništvo od šokova. Budući da uvoze čak 90% hrane, blokada mora natjerala ih je na ekstremno skupe zračne rute ili kamionski prijevoz preko Saudijske Arabije.
Iako bi to inače izazvalo galopirajuću inflaciju, cijene uvozne hrane skočile su za svega 5 do 10% zahvaljujući agresivnim državnim subvencijama. Stanovnici kažu da se osjećaju sigurno, iako priznaju da je napad na Ras Laffan, čiji se plamen vidio i u samoj Dohi, ostavio dubok osjećaj tjeskobe.
Ekonomisti predviđaju da Katar, zahvaljujući ogromnim financijskim rezervama i državnom fondu, može godinama isplaćivati plaće i održavati javne službe čak i ako prihodi od plina potpuno presuše. Agencija S&P Global Ratings stoga je zadržala stabilan rejting zemlje.
Ipak, najveći strah ostaje egzodus stranog kapitala i mozgova. Vlasti vrše pritisak na strane tvrtke da se vrate, svjesne da bi propast kompanija značila trenutačni odlazak strane radne snage o kojoj cijeli sustav ovisi.
Velike tvrtke pronašle zamjenu za Hormuz! ‘Zarađujemo još i više, tržišta vape za robom‘
Katar trenutno uspješno upravlja krizom i održava privid mira, ali fiskalna rupa koja se stvara svakim danom sve je dublja. Sve sada ovisi isključivo o tome koliko će dugo Hormuški tjesnac ostati zatvoren, zaključuje New York Times.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....