Blair je podršku za napad zbog zemljišne reforme imao i od Južnoafričke Republike

Tony Blair 2000. godine je planirao vojni napad na Zimbabve u kojemu bi u suradnji s Južnoafričkom Republikom silom svrgnuo Roberta Mugabea. Povod je bio diktatorova “zemljišna reforma” nakon još jednih lažiranih izbora u kojoj je provedena nasilna nacionalizacija i otimačina zemlje bijelcima pod Mugabeovom izlikom “ispravljanja nepravedne podjele zemljišta za vrijeme kolonijalnih vlasti”. Oko 4000 bijelaca protjerano je sa svojih imanja i farmi, a zemlju je zahvatila hiperinflacija i nastao je kaos. Blairov plan u petak je na Al Jazeeri otkrio bivši predsjednik Južnoafričke Republike Thabo Mbeki. On tvrdi da ga je Blair 2000. osobno zamolio za pomoć u napadu i rušenju Mugabea i njegove stranke Zanu-PF, ali Mbeki je odbio jer je mislio da bi pregovori bili bolje rješenje. Tvrdi da je britanski pritisak bio jak ali da se JAR i Velika Britanija još od od 1999. pa sve do 2008. nisu dogovorili kako riješiti problem. “Naša polazišta bila su različita. Oni su mislili da Mugabea treba otjerati da bi se riješili politički iekonomski problemi, a mi smo mislili da je on dio rješenja”, rekao je Mbeki.

Blairov pritisak

Južnoafrička Republika sudjelovala je u pregovorima o podjeli vlasti između Mugabeove stranke i opozicijskog Pokreta za demokratske promjene (MDC) ali se taj sporazum kasnije raspao. Mbeki kaže da mu je Blairov načelnik glavnog stožera Lord Guthrie još 2007. otkrio da ga “stalno navode da razmatra nasilno svrgavanje Mugabea” i da to smatra neozbiljnim. Mbeki je rekao: “Umirovljeni zapovjednik britanskih oružanih snaga rekao mi je da mora trpiti pritisak Tonyja Blaira koji je govorio: ‘Morate razraditi vojni plan da fizički uklonimo Roberta Mugabea’ ali je on savjetovao da miruju jer bi takva intervencija samo pogoršala stanje”.

Ne miješajte se

Mbeki kaže da je odbijao Blairov pritisak jer smatra da Britanci nemaju pravo odlučivati tko će vladati afričkim zemljama: “Dolazite iz Londona, ne volite Mugabea iz tko zna kojeg razloga i rušit ćete ga, a mi ćemo na njegovo mjesto staviti nekoga drugoga? Zašto bi Britanci odlučivali uime naroda Zimbabvea? Tako da smo rekli ne, neka ljudi iz Zimbabvea sjednu i pustite ih da pregovaraju”. Nakon što je Mugabe počeo “zemljišnu reformu”, Zimbabveu su nametnute sankcije, Tony Blair je optužio njegov režim i podržao jačanje sankcija, a Mugabe je 2000. i 2001. Veliku Britaniju optuživao da kuje zavjeru da ga svrgnu i “rekoloniziraju” Zimbabve. Tvrdio je da Britanci šalju “odrede ubojica” na njega i njegove ministre i da šalju ratne brodove na otvoreno more kako bi tamo ometali i prekidali dovoz goriva u Zimbabve. Na tim je optužbama Mugabe gradio cijelu svoju retoriku protiv opozicije.

Državna televizija 2000. je objavila da je britanska vojska raspoređena u Bocvani i spremna na napad. Tony Blair je sve demantirao. Njegov glasnogovornik na Mbekijeve je tvrdnje odgovorio: “Tony Blair dugo je vjerovao da bi Zimbabveu bilo puno bolje bez Roberta Mugabea i uvijek je tražio da ga se jače stisne, ali nikad ni od koga nije zatražio da planira ili sudjelovanje u vojnoj intervenciji”.