Bjesni bitka za Carsku ohotu, Ukrajincima stiže velika pomoć Arapa preko - Hrvatske!?

Utorak 30. siječnja 2024. ujedno je 706. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Početak 24 mjeseca ruske agresije na bojištima obilježava hladno vrijeme (danju iznad točke smrzavanja, a noću do -3 stupnja Celziusa), s promjenjivom naoblakom, te povremenim sunčanim razdobljima, načelno bez padalina. Ujedno, tamošnji energetski sustav u principu uspijeva osigurati potrebe građana – s posebnim osloncem na uvoz iz Europske unije (u subotu 27. siječnja oko 10.608 MWh), budući da povremeni kvarovi i ratna djelovanja ugrožavaju raspoloživi proizvodni kapacitet same Ukrajine. Tako se danas čulo i o oštećenju ruskim kamikaza-dronom visokonaponskog transformatora u središnjim regijama zemlje, kojeg se ubrzo krenulo mijenjati opremom iz zaliha dugo prikupljanih baš za takve nemile situacije.

Stanje na terenu

Iako ruska strana načelno i dalje ima borbenu inicijativu uzduž većine bojišnice – treba napomenuti da se razni oblici napada bilježe i uzduž međunarodne granice Rusije i Ukrajine u oblastima Sumi i Harkiv, za koje se ustrajno nagađa kako bi mogli predstavljati početne korake obnove neke šire ruske ofenzive na sjeveroistok Ukrajine (za što se ipak ne naziru resursi i raspoređene snage). Uz to, na rusku nadmoć u topništvu (posebno po količini raspoloživog streljiva) bilježe se ukrajinski odgovori kako raznim bespilotnim letjelicama, tako i učestalim korištenjem preciznih udara raketnim sustavima HIMARS za uništavanje vojne opreme uočene u pozadini fronte. Uz to, nakon smanjivanja žestine borbi krajem prošlog tjedna, zadnjih dana se borbena situacija u Ukrajini opet užarila.

Sama kopnena sukobljavanja i zadnjih dana su se koncentrirala na nekoliko jasno vidljivih zona bojišnice duge oko 1.000 kilometara. Kao prvo, nastavljeni su ruski napadi na sjeveru Donbasa, istočno od ukrajinskog grada Kupjanska. Ondje se i dalje drži obrana sela Sinkivka, iako se čulo i o ruskom prilasku sjeverozapadnim rubovima tog naselja, nakon zauzimanja manjeg pošumljenog područja. Jednako tako, nakon osvajanja zaselka Krohmalne prije desetak dana – izgleda da su agresori nastavili svoje napredovanje u tom području, oko 20 km jugoistočno od Kupjanska. Borbe se tu vode za selo Tabaivka, koje su Rusi službeno u ponedjeljak 29. siječnja objavili kao osvojeno – što su istog dana iz ukrajinskih izvora službeno demantiralo, navodeći kako se za to naselje od prijeratnih maksimalno 50 stanovnika (svi odavno evakuirani) i dalje ratuje. Navodno je riječ o zaselku u dolini, okruženom močvarnim terenom – koji je izložen pritisku agresora baš kao i istočni prilazi oko 4 km jugozapadno smještenom selu Pišćane, koje se za sada također održava u ukrajinskim rukama.

Dok se oko 55 km južnije, oko okupiranog grada Kremina, i dalje bilježe ruska nastojanja prodora na zapad (prema potezu ukrajinskih uporišta Nevske-Terni-Jampolivka-Torske), ali bez mnogo uspjeha – slična situacija izgleda vlada i oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje se redovito bilježe borbe na sjeverozapadnim prilazima gradu (Bogdanivka), ali i jugozapadno (prema Ivanivske), te južno (potez Klišćivka-Andriivka) – ali izgleda da agresori nisu imali previše uspjeha. Dapače, navodno im nije pomoglo ni korištenje originalno brodskih protupodmorničkih raketnih lansera RBU-6000 (12 cijevi kalibra 213 mm), sada montiranih na razna vozila, koji su agresoru pojačali vatrenu moć (ali opet bez naglaska na preciznost djelovanja).

Jednako tako, oko 55 km južnije od Bahmuta, nastavljaju se borbe oko ukrajinske utvrde Avdiivka na sjeverozapadnim prilazima okupiranom Donjecku. Ondje se i nadalje dobro drže ukrajinske linije na sjeverozapadnim prilazima Avdiivki (kod sela Novobahmutivka i Stepove), koje agresori nisu uspjeli savladati ni obnovljenim žestokim napadima – a donekle odolijevaju i obrambene crte južno od Avdiivke, iako se čulo o gubitku ponešto otvorenog prostora sjeveroistočno od okupiranog sela Opitne, a nejasna je i sudbina tamošnjeg ukrajinskog uporišta u PZO-bazi („Zenit“) koje su Rusi opisivali zauzetim, a branitelji to već danima ne priznaju. Ipak, posebno je nejasno stanje na jugoistoku Avdiivke – gdje je prošlog tjedna došlo do neočekivanog ruskog prodora u neposrednu pozadinu ukrajinskih obrambenih linija oko šumskog motela „Carska ohota“, te borbama u tamošnjim stambenim predgrađima same „stare Avdiivke“. Dok su Rusi ondje ponosni na svoj prolaz raščišćenim odvodnim cijevima u ukrajinsku pozadinu (uz navode o održavanju te manjem širenju osvojenih gradskih prostora) – iz ukrajinskih vojnih izvora se čuje o određenom stabiliziranju tamošnje situacije te ponovnom ulasku branitelja i u kompleks „Carska ohota“, gdje se vidjelo i video snimke blizinskih djelovanja ukrajinskih oklopnih vozila. Budući da bi ostanak tih rubnih krajeva za branitelje bio dugoročno iznimno neugodan (jer su na uzvisini i dalju dobar pregled nad čitavom južnom polovicom Avdiivke) – ondje treba i nadalje očekivati posebno ogorčene urbane borbe. Slično je stanje i jugozapadno od Donjecka – gdje se bilježi jaki ruski pritisak na potezu Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka. Nakon konačnog osvajanja Marinke, ondje agresori postupno napreduju, s posebnim naglaskom na borbe oko ukrajinskog uporišta Novomihailivka, možda i pojedinačnog poprišta najžešćih kopnenih sukobljavanja zadnjih dana – čiju se neposrednu okolicu nastojalo stabilizirati nizom protunapada branitelja, uz aktivno korištenje bespilotnih letjelica i topništva.

Za razliku od toga, iako bojišnica na jugu Ukrajine nije mirna – ipak se bitno manje borbi bilježi na potezu od Vugledara do Velike Novosilke (s iznimkom južnih prilaza ukrajinskom uporištu Zolota Niva, te zone sjeverno od ruskog uporišta Prijutne), baš kao i u Zaporižju (gdje se bilježilo borbe južno od Orihiva, oko ukrajinskog Robotine i ruskog Verbove) – te na prostoru ukrajinskih mostobrana na južnom toku Dnjepra. Ondje se zadnjih dana opet bilježilo intenzivne (ali neuspješne) ruske pokušaje potiskivanja ukrajinskih branitelja na zapadnu obalu rijeke – baš kao i brojne zračne napade po ukrajinskom zaleđu iz kojeg se podržava snage na inače većinski okupiranoj istočnoj obali Dnjepra.

Zračni napadi

Nakon što se u petak 26. siječnja bilježilo napade 4 ruska kamikaza-drona Shaheed iz Primorsko-Ahtarska na ukrajinsku oblast Kirovograd (svi uništeni) – s još 8 raketa sustava S-300 ili Iskander-M (balistička putanja) iz Rostovske oblasti u Rusiji gađalo se neposrednu pozadinu ukrajinske bojišnice u Donjeckoj oblasti kod Avdiivke (Mirnograd, Novogrodivka). Iduće jutro, u subotu 27. siječnja, zabilježen je i raketni udar projektilom Iskander-M po Slovjansku, sjeverozapadno od okupiranog Bahmuta, a tijekom dana i po prostorima Poltavske oblasti u Ukrajini (grad Kremenčuk na jugozapadu ovog područja, uz Dnjepar) te po gradu Harkivu. Zauzvrat se čulo i o ukrajinskom raketiranju ciljeva u pograničnoj ruskoj oblasti Belgorod, dok su Rusi navečer bespilotnim letjelicama napadali i ukrajinske ciljeve u Zaporižju.

Nedjelja 28. siječnja otpočela je ruskim lansiranjem 8 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk) prema središnjoj Ukrajini (4 uništena u dolasku), čemu se onda dodalo još i 2 rakete Iskander-M iz Voronježa prema Poltavskoj oblasti (industrijska postrojenja u Kremenčuku), tri rakete sustava S-300 iz okupiranog dijela Donjecke oblasti na tamošnja ukrajinska područja (Kostjantinivka), te jednu vođenu raketu Kh-59 – koja je također bila srušena protuzračnom obranom u dolasku. Nasuprot tome, bilježilo se i ukrajinske napade na rusku regiju Belgorod (topništvom i bespilotnim letjelicama), te slanje bespilotnih letjelica prema pograničnoj regiji Brijansk u Ruskoj Federaciji.

Sličan borbeni paket napadao je Ukrajinu i u ranim satima ponedjeljka 29. siječnja – 8 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska (svi uništeni u dolasku, od oblasti Mikolajev i Dnjepropetrovsk do Hmeljnickog i Rivne na sjeverozapadu Ukrajine), jednom raketom Iskander-M iz Voronježa i ukupno 6 raketa S-300 u balističkom napadu s okupiranog dijela Donjecke oblasti na tamošnja područja u ukrajinskim rukama (Mirnograd) i oko Hersona (Muzykivka). Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice se registriralo iznad ruskih regija Brijansk, Belgorod i Rostov, dok su topništvom napadani i ciljevi u regijama Kursk i Belgorod. Što je još bitnije, ujedno se bilježilo i još jedan ukrajinski napad na rusku naftnu industriju – ovoga puta na prostor rafinerije “Slavneft-JANOS” u Jaroslavlju, glavnom gradu istoimene ruske oblasti, na oko 230 km sjeveroistočno od Moskve. Sada već četvrti po redu takav ukrajinski napad ovoga mjeseca izgleda nije napravio većih šteta (neki izvori navode manji požar) – dok se čulo kako je od ukupno četiri lansirane letjelice do cilja stigla samo jedna, s oko 3 kg eksploziva. Ruski izvori su navodili kako je ona u rano jutro bila prizemljena sredstvima elektroničkog ratovanja, dok se bojno punjenje onda stručno uklonilo na licu mjesta bez zastoja u radu samog rafinerijskog kompleksa.

Konačno, utorak 30. siječnja započeo je nizom eksplozija u regiji Harkiv – koja se među ostalima našla na meti vala od 35 ruskih kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranog s juga (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji i rt Čauda na Krimu), te sjevera (oblast Kursk u Rusiji). Dok je protuzračna obrana srušila 15 od tih letjelica – treba napomenuti kako se njima, uz brojne ciljeve u unutrašnjosti Ukrajine (među ostalima Krivi Rih, Čerkasi te Kijev), gađalo i dio ciljeva blizu linije fronte (infrastruktura za opskrbu gorivom, energetika, te civilni i vojni objekti u blizini bojišnice). Ujedno se bilježilo i rusko lansiranje 10 raketa sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve – usmjerenih prema Donjeckoj oblasti (Mirnograd i Lisivka u zaleđu Avdiivke), prema Hersonu i na Harkivsku oblast (koja se na meti raketnih napada iz okupirane Luganske oblasti tijekom dana našla u dva navrata, oko podneva i opet sredinom popodneva). Nasuprot tome, iz ruskih se izvora čulo kako je tijekom noći bila zaustavljena ukupno 21 ukrajinska bespilotne letjelica – njih 11 iznad Krima, 5 iznad regije Belgorod, 3 iznad Brijanska, te po jedna na nebu iznad Kaluge i Tule.

Pomoć saveznika

Dok nema sumnje kako zapadna opskrba Ukrajine topničkim streljivom nije ni približno dovoljna, o tome se zadnja dva tjedna čulo iz Poljske, Francuske, Finske i Njemačke – koje sve iznimno polagano jačaju svoje proizvodne kapacitete te deficitarne vojne robe. O svemu tome se 23. siječnja razgovaralo i na 18. po redu sastanku tzv. „Ramstein skupine“, kada je i NATO objavio kupovinu oko 220.000 granata kalibra 155mm (vrijednu oko 1,2 milijarde USD) putem svoje agencije NSPA (NATO Support and Procurement Agency). Od ljeta 2023. u tom se okviru već sklopilo oko 10 milijardi USD vrijednih ugovora za streljivo (5,5 milijardi USD za rakete PZO sustava Patriot, te 4 milijarde USD za granate 155 mm, protuoklopna sredstva i tenkovsko streljivo), a tijekom ove godine se priprema još i kupovina 6 specijaliziranih aviona Boeing E-7A Wedgetail za izviđanje iz zraka. Tada se još najavilo i skori transfer prema Ukrajini 10 čamaca Zodiac Hurricane Technologies iz Kanade (oko 20 milijuna dolara), te šest helikoptera Sea King Mk41 iz Njemačke – dok se iz Pariza, uz već najavljeno slanje dodatnih topničkih sustava Caezar i ponešto proširenih paketa pripadajućih granata kalibra 155 mm, 25. siječnja čulo i o slanju dva dodatna višecijevna raketna sustava LRU (francuski analog američkom MLRS M270). Dok se Njemačka hvali dizanjem svog ovogodišnjeg doprinosa za Ukrajinu na oko 8 milijardi eura (ujedno propitujući razine pojedinačnih doprinosa ostalih EU-država) – za kibernetičku obranu Ukrajine iz Nizozemske se izdvojilo 10 milijuna eura (uz još 87 milijuna za topničko streljivo i 25 za međunarodne kupovine potrebnog oružja putem međunarodnog fonda), a iz Danske još oko 13 milijuna USD. Uz to, tijekom posjete danskog ministra Larsa Rasmussena jugu Ukrajine prije par dana, najavljeno je i skoro održavanje Foruma obrambene industrije Danske i Ukrajine, s naglaskom na zajedničku proizvodnju bespilotnih letjelica (baš kakvu se nastoji intenzivirati i s Litvom).

Dok su to sve poslovi za skoriju budućnost, ponešto bi brže na dnevni red mogla doći britanska kupovina raketa Taurus KEPD 350 iz Njemačke (ne bi li se oslobodilo dodatne rakete Storm Shadow za slanje u Ukrajinu), a početkom ovoga tjedna krenulo se nagađati kako su iz Sjedinjenih Država otvorili put i za dodatno naoružavanje Ukrajine opremom iz Grčke. Naime, uz odobrenje grčke kupovine borbenih aviona F-35 vrijedne oko 8,6 milijardi USD, na stol se stavilo i oko 200 milijuna USD vojne pomoći – za poticanje grčkog odricanja od razne više ili manje zastarjele opreme pretežito sovjetskog podrijetla (među ostalim potencijalno i sustavi Osa, Tor i S-300, drugo protuzračno naoružanje i razno streljivo). Ipak, sve je to za sada jednako sigurno kao i današnje glasine kako bi Kuvajt možda u suradnji s hrvatskim poduzećem Đuro Đaković iz Slavonskog Broda mogao svojih 100 tenkova M-84AV prvo poslati na modernizaciju u Hrvatsku, a onda na ratište u Ukrajinu.

Mađarska i Slovačka protiv EU?

Dok se teškom mukom nastavlja skupljati financijska i materijalna pomoć za obranu Ukrajine, ovog četvrtka (1. veljače) u Bruxellesu se organizira i izvanredan sastanak zemalja EU – ne bi li se končano riješilo pitanje velikog paketa financijske pomoći kojeg je Mađarska zaustavila krajem lanjske godine. Naravno, to soliranje službene Budimpešte uopće nije dobro sjelo većini partnera u Uniji – tako da se još prije desetak dana u Europskom parlamentu usuglasilo pozive za kažnjavanje Mađarske i premijera Viktora Orbana (345 glasova „ZA“ takvu rezoluciju), a sve se glasnije krenulo raspravljati i o primjeni članka 7 Ugovora o Europskoj uniji – kojim bi se Budimpešti oduzelo pravo glasa. Ta mjera zapravo još nije na stolu - barem do trenutka kad bi Mađarska potopila i nova nastojanja oko zajedničkog financiranja obrane Ukrajine s oko 50 milijuna eura. Ipak, i bez takvih kaznenih poteza, mnogi su ostali uplašeni već i samim mađarskim predsjedanjem Vijećem EU od srpnja do prosinca ove godine – potaknuvši aktualnog predsjednika Vijeća Charlesa Michela da ne izlazi na skore europske izbore, nego da nastavi obavljati dužnost (ne bi li se Orbanu smanjilo prostor samostalnog djelovanja u tranziciji od starog na novi sastav Vijeća).

Uz to, posebno se zanimljivom pokazala i uloga Slovačke u predstojećim usuglašavanjima po pitanju Ukrajine. Dok je tamošnji premijer Robert Fico krenuo braniti pravo glasa Mađarske, postupno su omekšali njegovi stavovi po pitanju EU i pomoći Ukrajini. Dugo najavljivanu obustavu vojne pomoći svelo se samo na prestanak slanja iz ionako ispražnjenih domaćih arsenala (navodno potražuju od EU oko 700 milijuna eura temeljem 13 borbenih aviona MiG-29) – dok Slovačka ipak dopušta da njena industrija proizvodi za Ukrajinu (pod uvjetom da to netko drugi plati). Uz to, nakon sastanka s ukrajinskim kolegom Šmihalom 24. siječnja u pograničnom mjestu Užgorod (iako je tvrdio da u Kijevu nije rat) – Fico se počeo predomišljati i po pitanju dugo najavljivanih blokada na EU-izjašnjavanje o zajedničkom financiranju obrane Ukrajine, kao i o potencijalnom budućem članstvu te države u samoj Europskoj uniji.

Napomenimo kako se i sama Mađarska po tim pitanjima zadnjih dana nalazi pod koncertiranim pritiskom s raznih strana (među ostalim i objavom plana kako bi se „potkopalo mađarsko gospodarstvo“ u slučaju nastavka blokada) – tako da nije posebno začudila ni postupna promjena stavova službene Budimpešte na svekolike „ukrajinske teme“. Dok se u javnost počelo puštati razne probne balone mogućih kompromisnih dogovora, ostalo je za vidjeti sastanak ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe s mađarskim kolegom Péterom Szijjártóm – opet u pograničnom Užgorodu, ovoga puta u sklopu službenih priprema za budući posjet Orbana Ukrajini (prvi od 2010. godine). Naravno, svemu tome baš nisu išla na ruku u nedjelju 28. siječnja objavljena prisizanja mađarske desnice prema ukrajinskom Zakarpatju – „u slučaju prestanka ukrajinske državnosti kao posljedice rata“ – gdje se taj pogranični kraj i inače pojavljivao kao poprištem posebnih problema temeljem mađarskih zahtjeva vezanih uz razna prava i široke ovlasti mađarske manjine u Ukrajini. Ipak, jučer je u Užgorodu dogovoreno hitno osnivanje posebne komisije koja bi trebala pretresti sporna pitanja manjinskih prava, a dogovoreno je i jačanje prekograničnog prometa budućim otvaranjem dodatnih graničnih prijelaza. Za kraj napomenimo da se u isto vrijeme Mađarskoj ne smiješi bolja politička situacija ni u okviru NATO saveza – gdje je ta država (usprkos objavama i najavama) ipak ostala zadnja koja blokira članstvo Švedske u Savezu, opet u situaciji gdje bi Orban nešto ucjenjivao i pregovarao, a svi ostali su odavna jednoglasni, usuglašeni i sve manje strpljivi s tim autokratom s Dunava.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize