Bivši savjetnik Biljane Plavšić Rusima tumači krizu na Kosovu: ‘Ondje, kao i u Ukrajini, sukob potpiruje ista nevidljiva ruka‘

Na Kosovu, kao i u Ukrajini, ista "zapadna, nevidljiva ruka" potpiruje sukob, a Zapad na stranu koju podupire ne vrši pritisak da poštuje potpisane međunarodne sporazume, piše Aleksandar Pavić, potpisan kao politički analitičar, u ruskom prokremaljskom mediju Russia Today.

Pavić je u Srbiji i šire poznatiji kao bivši savjetnik Biljane Plavšić, nekadašnje predsjednice Republike Srpske i haške osuđenice.

"Uz sukob u Ukrajini, Europa je sada suočena s mogućnošću obnovljenog sukoba na Kosovu čije su jednostrano odcjepljenje priznale zapadne sile 2008. godine, devet godina nakon što su NATO-ove snage napale Srbiju, okupirale tu regiju te pomogle instalirati albansku vladu popunjenu bivšim pripadnicima terorističke organizacije Oslobodilačka vojska Kosova.

Budući da se Beograd pokazuje tvrdim orahom po pitanju Rusije, nije nategnuto pretpostaviti da bi kosovski Albanci mogli biti koristan alat u rukama Zapada kako bi se dodatno stegnulo Beograd po pitanju podrške Rusiji. Na isti ciničan način na koji se Ukrajina koristi kako bi se oslabila Rusija", piše Aleksandar Pavić.

"Sljedeći tjedni i mjeseci će nam mnogo reći. Privremeno obuzdavanje čini se ohrabrujućim. No, uvijek treba imati na umu da Zapad ima sve alate potrebne da pritisne Prištinu da ispuni svoj dio iz Briselskog sporazuma i da se, općenito, počne dobro ponašati. Kosovo je u potpunosti ovisno o zapadnim financijskim injekcijama i podršci NATO-a", piše Pavić te nastavlja ruskoj publici tumačiti srbijanski kut gledišta:

"Srbijanski je predsjednik javno rekao da Srbija nije zainteresirana za obnovu sukoba, ali neće dopustiti da se našteti njezinim ljudima. Ako Zapad ne obuzda Kurtija, to znači nekoliko stvari: da je prijetnja novim nasiljem na Kosovu bio način da Zapad izvuče nove ustupke od Beograda. Da zapadnim političkim elitama u problemima očajnički treba izbijanje novog sukoba u Europi. Nažalost, jedino što je teško zamisliti jest da SAD i EU doista učine nešto kako bi istinski doprinijeli mirnom razrješenju ove krize".

Pavić u svojoj analizi podsjeća da je "aktualnu krizu potaknuo albanski premijer Albin Kurti, želeći natjerati srpsko stanovništvo sa sjevera regije da prihvati kosovske registarske tablice i identifikacijske dokumente od 1. kolovoza".

Kurti je nešto slično pokušao u rujnu 2021., potpaljujući krizu u kojoj su lokalni Srbi sa sjevera Kosova organizirali cestovne blokade, a kosovska je policija, prema pričama, tukla i zastrašivala srpske civile dok su beogradske vlasti stavile u visoku pripravnost srpsku vojsku te naredile prelete borbenih aviona preko administrativne granice. EU je uspjela ishoditi privremeni dogovor, a trajni se trebao usuglasiti do travnja ove godine, uz europsko vodstvo. No, od toga nije bilo ništa, navodi Pavić.

Od Kosova do Ukrajine ponavlja se isti scenarij kada je riječ o međunarodnim dogovorima u kojima je ulogu imao Zapad, poentira on. Čak su i ukrajinski dužnosnici priznali da su potpisivanjem mirovnog sporazuma Minsk 2 samo željeli kupiti vrijeme za okrupnjavanje vojske s kojom će krenuti na Donbas.

Situacija na Kosovu nije mnogo drugačija, objašnjava. "Uz posredovanje EU, u travnju 2013. godine došlo je do tzv. Briselskog sporazuma, prema kojem je Srbija trebala razmontirati svoje "paralelne" policijske i sudske strukture na Kosovu te uvjeriti Srbe na Kosovu da prihvate integraciju u kosovsku policiju i sudstvo, bez priznavanja neovisnosti Kosova. Beograd je to učinio, unatoč velikom protivljenju javnosti. Međutim, postojao je još jedan dio tog sporazuma kojim se Priština obvezala osnovati Zajednicu srpskih općina, sa značajnim lokalnim ovlastima i vezama za maticu Srbiju. Taj dio sporazuma nije ispunjen do danas", podsjeća Pavić te dodaje da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić "primijetio 31. srpnja da je od tog sporazuma prošlo 3390 dana, ali nema ni traga Zajednici."

Kao u slučaju Ukrajine, od Zapada je bilo nula pritiska da se ispuni druga strana međunarodnog dogovora, piše on. "I opet, baš kao i u slučaju Ukrajine, to je ohrabrilo Prištinu da se još agresivnije postavi, a to bi moglo dovesti do ozbiljnijeg konflikta. U kosovskom koktelu postoji dodatni sastojak, zahvaljujući ukrajinskom sukobu. Srbi, i u Srbiji i u BiH, praktički su osamljeni među europskim narodima u svom odbijanju priključenja zapadnim sankcijama protiv Rusije. Konstantno prosvjeduju u otvorenom izrazu podrške Rusiji u Ukrajini. Rezultat je da je vlada u Beogradu pod stalnim, sve jačim pritiskom zapadnih prijestolnica, i EU i NATO-a, da promijeni politiku i priključi se kolektivnom ekonomskom suicidu Zapada", piše Pavić.