NA RASKRIŽJU

Biti ili ne biti za zemlju koju Bruxelles vidi u Europi: Priča je došla svome kraju, u subotu je dan velike odluke!

Nakon Moldavije, došao je red i na njih

Tbilisi, panorama

 Florian Gaertner/imago Stock&people/profimedia/Florian Gaertner/imago Stock&people/profimedia

Nakon što je prošli tjedan Moldavija pokazala da želi postati dio europske obitelji, sada je došao red na još jednu bivšu sovjetsku republiku da odluči smjer svog razvoja. Gruzijci će u subotu izaći na ključne parlamentarne izbore koji se de facto smatraju referendumom o EU.

Bruxelles je Gruziji, naime, suspendirao pristupanje Uniji od 27 država članica dok Tbilisi ne riješi vlastitu političku krizu. U subotu će se gruzijsko stanovništvo još jednom naći na prekretnici - hoće li odbaciti prorusku vladu premijera Iraklija Kobakhidze ili je podržati.

- Mi ćemo 26. listopada izabrati mir, napredak i nacionalni razvoj, s dostojanstvenom europskom budućnošću, ili ćemo glasovati za ratnu stranku koja sigurno i neizbježno donosi sukob, kaos, smrt i očaj, poručio je uoči izbora bivši gruzijski premijer Irakli Garibašvili.

Nepouzdana anketa

Ankete javnog mnijenja u Gruziji nisu uvijek pouzdane, ali sugeriraju da će proruska vladajuća stranka Gruzijski san dobiti oko 40 posto glasova, najveća oporbena stranka Ujedinjeni nacionalni pokret oko petinu glasova, a ostatak ide manjim strankama.

Predsjednica Salome Zourabičvili, koja je prvotno izabrana uz potporu Gruzijskog sna, ali je poslije postala oštra kritičarka vlade, uvjerila je sve glavne oporbene proeuropske stranke da potpišu Gruzijsku povelju u kojoj su se složili nakon ulaska u parlament ukinuti zakone koji stoje na putu pridruživanja EU, očistiti od korupcije pravosuđe i nadležna tijela za provođenje zakona te reformirati izborno povjerenstvo.

Neposredno nakon izbora 26. listopada Gruzijski san će vjerojatno pokušati razbiti oporbu i uvjeriti ili podmititi njezine manje stranke da odustanu od Gruzijske povelje i pridruže se koaliciji koju vodi Gruzijski san. Ako izborni rezultat bude osporavan, lako bi moglo doći do nasilja, ističe Ian Bond, direktor londonskog Centra za europsku reformu.

image

Gruzijski oligarh Bidzina Ivanišvili (sredina) i premijer Irakli Kobakhidze (desno)

Vano Shlamov/Afp

Ako Gruzijski san uspije zadržati vlast, posebice nasiljem ili prijevarom, proces pristupanja EU bit će suspendiran na neodređeno vrijeme. Vladimir Putin, koji je nedavno dao gruzijskim građanima pravo na rad u Rusiji, bez sumnje će biti spreman ponuditi i druge poticaje za bliže odnose s Moskvom. Gruzijski san vjerojatno će manipulirati izborima kako bi pobijedio, no još uvijek postoji šansa, iako mala, da gruzijska prozapadna oporba preuzme vlast i vrati zemlju na njezin europski put.

Ove će godine Gruzija prvi put koristiti u potpunosti proporcionalni izborni sustav, što znači da će se mandati dodijeliti onim strankama koje dobiju najmanje pet posto glasova. Ako izbori budu slobodni i pošteni, novi bi sustav trebao koristiti prozapadnim oporbenim strankama u Gruziji.

Ako Gruzijci budu vjerovali da su vladajući teško manipulirali ovim izborima, koristeći se namještanjem glasova i krivotvorenjem kako bi poboljšali svoje izborne rezultate, ljudi će vjerojatno izaći na ulice u znak prosvjeda kao što su učinili ranije u travnju ove godine nakon usvajanja tzv. zakona o stranim agentima i u Revoluciji ruža 2003. koja je primorala predsjednika Eduarda Ševardnadzea da odstupi s vlasti.

‘Ratna stranka‘

Sredinom 2000-ih Gruzija je izrazila svoje težnje da se pridruži Europskoj uniji. Zemlja uživa bezvizni režim sa schengenskom zonom posljednjih sedam godina, a od 2008. radi s NATO-om na obnovi svoje vojne infrastrukture. Lani je također službeno dobila status kandidata za članstvo u EU, što se smatra važnim signalom Putinu da njegov primat neće proći bez izazova.

Rusija okupira 20 posto teritorija Gruzije, a vladajuća stranka Gruzijski san voli se prikazivati kao jedino što stoji između gruzijskog naroda i još jedne ruske invazije. Ali, ne tako što ima odlučne planove kako zaustaviti Putinove ekspanzionističke ciljeve, nego time što održava prijateljske odnose s Kremljem.

image

Gruzijci žele ući u Europsku uniju

Vano Shlamov/Afp

Od 2012. godine na vlasti je stranka oligarha i najbogatijeg čovjeka u zemlji Bidzina Ivanišvilija, koja se aktivno pokušava približiti Moskvi. Kad je Gruzijski san došao na vlast, bio je nominalno lijevo orijentirana stranka koja je zagovarala populističke ekonomske i proeuropske politike.

No, otad nije učinio gotovo ništa kako bi se približila Europskoj uniji i NATO-u. Štoviše, u posljednjih je godinu dana za 180 stupnjeva promijenila smjer vanjske politike i danas je bliža nacionalistima Viktora Orbána nego europskim socijalistima. Prvi značajni korak vlada je učinila kad je donijela tzv. zakon o stranim agentima. Riječ je o zakonu kojim se organizacije civilnog društva, nevladine i medijske organizacije koje primaju 20 ili više posto financiranja iz inozemstva proglašavaju ‘stranim agentima‘.

Gruzijske organizacije civilnog društva i oporbeni mediji u velikoj se mjeri financiraju sredstvima međunarodnih donatora i razvojnih agencija pa nije potrebno puno mozgati kako bi se zaključilo da vlast time želi ušutkati sve koji imaju različita razmišljanja i stavove te ih izbaciti iz sudjelovanja u kreiranju javnih politika.

Gruzijski je zakon praktički preslika ruskog zakona o stranim agentima, a Ivanišvili je po uzoru na Putina također osnovao predsjednički fond za financiranje provladinih NVO-a kako bi za podobne organizacije nadoknadio gubitak stranog financiranja. Ako Gruzijski san ponovno sastavi vladu, počet će se obračunati s proeuropskom opozicijom, što će ozbiljno narušiti planove zemlje za članstvo u EU.

image

Proeuropski prosvjedi u Tbilisiju uoči parlamentarnih izbora

Vano Shlamov/Afp

- Ivanišvilijev plan je sasvim jasan. On prikazuje Zapad, gruzijsku opoziciju i nevladine organizacije kao dio globalno ujedinjene ‘ratne stranke‘ koje su spremne žrtvovati Gruziju kako bi zadale još jedan udarac Rusiji. Ako Ivanišvili pobijedi na izborima, imat će priliku eliminirati i oporbu i s njom povezane organizacije civilnog društva etiketirajući ih kao ‘neprijatelje Gruzije‘,

To bi mu omogućilo daljnju konsolidaciju moći i vladavinu bez moguće alternative, ističe za Wilson Center ruski stručnjak Boris Grozovski. Umjesto da posluša upozorenja EU da će takvi koraci samo smanjiti šanse Gruzije da se pridruži europskim demokracijama, vlada je napravila korak dalje i usvojila tzv. zakon o obiteljskim vrijednostima i zaštiti maloljetnika, koji zabranjuje javno isticanje duginih zastava, održavanje Povorke ponosa i uvodi cenzuru LGBTQ filmova i knjiga.

Time je premijer Irakli Kobakhidze još jednom pokazao da je sposoban kopirati Putinove metode, ovaj put tako što će braniti tradicionalne vrijednosti naspram liberalnog Zapada. Zbog ta dva zakona EU je obustavila 30 milijuna eura pomoći gruzijskim oružanim snagama i otkazala 121 milijun namijenjen razvoju gruzijskoga gospodarstva. Ako zemlja nastavi ovim autoritarnim putem, EU će suspendirati i sporazum o liberalizaciji viznog režima, zaprijetili su iz Bruxellesa.

Polarizacija naroda

Cilj je gruzijske vlade polarizirati narod tako što će inscenirati konflikt ‘nas‘ protiv ‘njih‘, prikazujući Bruxelles i Washington kao neprijatelje Gruzije koji žele otvoriti ‘drugi front‘ protiv Rusije ili sukobljavajući mlađe generacije s modernim svjetonazorima nasuprot starijih generacija s konzervativnim stavovima.

Polarizacija je najizraženija među starijim osobama, onima koji žive na selu i zaposlenima u javnom sektoru. To su skupine koje je Gruzijski san pokušavao mobilizirati tvrdeći da opozicija želi rat i odbacivanje tradicionalnih gruzijskih (ruskih) vrijednosti.

Vladajući su ove izbore pokušavali oslikati kao izbor između rata i mira, postavljajući predizborne plakate koji prikazuju razorene gradove u Ukrajini, povezujući oporbu s ratom i razaranjem, a vladajuće s mirom i prosperitetom.

image

Gruzijski milijarder i osnivač Gruzijskog sna Bidzina Ivanišvili

Vano Shlamov/Afp

Oporba je, s druge strane, pokušavala definirati izbore kao izbor između Europe i Rusije. Sociologinja Diana Bogišvili ističe da je isticanjem tema kao što su rat te zaštita nacionalnog identiteta i vrijednosti imao za cilj stvoriti dojam da bi promjena vlasti mogla završiti kaosom.

- Kao rezultat ove alarmantne retorike, birači bi vladajuću stranku mogli smatrati sigurnijim i stabilnijim izborom unatoč nezadovoljstvu njezinom politikom. Drugim riječima, retorika Gruzijskog sna više je od puke političke komunikacijske strategije. Namjerno se koristi kao alat za manipulaciju javnim mnijenjem, objasnila je Bogišvili za Berlinski centar za istočnoeuropske i međunarodne studije.

Odcijepljene regije

Gruzijci još uvijek vide Moskvu i Putina kao okupatore. Prema Centru za istraživanje Kavkaza, oko 70 posto ispitanika smatra Rusiju glavnim neprijateljem države, a rusku okupaciju gruzijskih regija Abhazije i Južne Osetije te rusku propagandu drže glavnim prijetnjama stabilnosti države. Ankete također pokazuju da oko 80 posto stanovništva želi da Gruzija uđe u EU, a oko dvije trećine da uđe u NATO.

No, zahvaljujući jakoj antizapadnoj propagandi, koju je vlada posljednjih 12 godina širila, došlo je do određenog pada potpore europskom putu Gruzije. Udio onih koji se zalažu za uravnotežene odnose sa Zapadom, ali i s Rusijom, također je porastao u godinu dana s 31 na 36 posto, pokazuju podaci Nacionalnog demokratskog instituta. Vladajuća stranka sada pokušava uvjeriti građanstvo da Gruzija nikad neće uspjeti ostvariti teritorijalni integritet vojnim putem i da je jedino rješenje poboljšati odnose sa separatističkim stanovništvom i Rusijom.

No, izjava Bidzina Ivanišvilija da se Gruzija mora ispričati stanovnicima Južne Osetije i Abhazije izazvala je bijes građana jer je za sukob okrivio gruzijsku oporbu i Zapad, a pritom je okupatorsku Rusiju potpuno lišio odgovornosti.

Takva je retorika potrebna ne samo kako bi se biračima pokazalo da je vlada ozbiljna u pogledu pomirenja s odcijepljenim pokrajinama, nego i kako bi se stvorio dojam da Gruzijski san već ima nekakav tajni sporazum s Moskvom, koji će stupiti na snagu odmah nakon izbora. Međutim, čini se da je taj prijedlog ništa više od blefa, ističe istraživač Aleksander Atasuncev za Carnegie Endowment. U Abhaziji ili Južnoj Osetiji nema znakova bilo kakvih priprema za moguću reintegraciju niti postoji bilo kakva garancija da Moskva može ili ima namjeru natjerati odcijepljene regije da se pristanu vratiti Gruziji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. listopad 2024 13:49