Berlusconi: Igram hokej s Putinom, pa bih mogao kontrolirati i Montija

Silvio Berlusconi je u intervjuu Financial Timesu potvrdio da se više neće kandidirati za premijera, dodavši da se “i u vlastitoj stranci” povlači sa prve crte, ali da “ostaje nazočan kao otac utemeljitelj”, jer da je s 36 posto podrške popularniji u svojoj zemlji negoli, primjerice, Merkel i Sarkozy u svojima. Na čelu stranke je Angelino Alfano, naglasio je Berlusconi, ali je precizirao da Alfano nije automatski kandidat za premijera, nego da će (i) u njegovoj koaliciji biti primarni izbori za premijerskog kandidata.

Umberto Bossi, dugogodišnji Berlusconijev partner u toj koaliciji, pozdravio je tu najavu, obećavajući da će njegova Sjeverna liga na izbore izlaziti sama i napokon “postati prva politička snaga Sjevera”, što joj je ionako bio strateški cilj. Ta najava zvuči kao čavao u lijes koaliciji desnice koja je Italijom vladala 14 od posljednjih 18 godina.

‘Strašna kampanja’

Berlusconi je u intervjuu još jednom istaknuo stav da nije poražen, nego da je spašavao Italiju pred neodgovornom medijskom kampanjom u Italiji i inozemstvu: “Pošto sam procijenio uzroke krize, koji nisu u Italiji nego u Evropi i euru, ocijenio sam da bih ostankom na vlasti ugrozio Italiju, jer bismo bili suočeni s još strašnijim medijskim kampanjama. S osjećajem odgovornosti, iako smo imali većinu u obim domovima Parlamenta, odstupio sam elegantno”, poručio je svjetskoj publici.

Šef diplomacije

To, međutim, nije oproštaj od aktivne politike. Dapače, u intervjuu koji je objavio Corriere della sera, Berlusconi sugerira da njegova stranka, koja sada podržava Montijevu vladu, zauzme aktivnu ulogu u vladinoj većini i vladi. Između linija jasna je Berlusconijeva ambicija da bude Montiju ministar vanjskih poslova.

Uostalom, iako ima 75 godina, Berlusconi tvrdi da se osjeća “kao mladić” i to u intervjuu Financial Timesu ilustrira podatkom da je “igrao hokej na ledu s Putinom”. Berlusconi je jedini političar zapadno od Balkana i samo jedan od dvojice zapadno od Ukrajine koji svoj prestiž gradi na usporedbama s Putinom. Na svaki način, jasno je da bi s jedne strane htio jače kontrolirati sadašnju “tehničku vladu” premijera Marija Montija, a s druge vratiti se u politički jet set, što ga je radovalo više i od novca, a možda više i od cura zbog kojih je prezren, a ne zbog pogubne politike koja je Italiji ponovo i kobno povećala javni dug.

“Nadam se”, rekao je Berlusconi u intervjuu Financial Timesu, “da će sadašnja vlada, koju prvi put podržava sav Parlament, imati priliku predložiti velike strukturalne reforme, započevši od institucionalne arhitekture talijanske države, bez čega se ne možemo nadati da ćemo imati modernu, istinski slobodnu i demokratsku zemlju.”

I dok Berlusconi i dalje lojalno drži stranu Montiju, koji koristi strah od krize da bi postupno uvodio one iste liberalističke reforme koje je Berlusconi obećavao, ne nalazeći za njih snage, Monti u svojim intervjuima džentlmenski uzvraća Berlusoniju.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg