Assange: 'U skučenoj sobici radim 17 sati dnevno, ne vidim sunca, ne mogu spavati. Ipak, znam da ću jednom doći u Ekvador'

Osnivač najvećeg zviždačkog projekta u povijesti, najomraženiji nemesis svjetskih vođa, u ekskluzivnom intervjuu britanskom Daily Mailu opisao je kako izgleda njegov život u prinudnom mu utočištu u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, gdje se sklonio 19. lipnja. Veći dio 2011., sve do minulog lipnja, Julian Assange (41) bio je u kućnom pritvoru nedaleko od Londona gdje se, dok nije iscrpio sva pravna sredstva, borio protiv izručenja Švedskoj koja ga traži zbog navodnog silovanja. Boji se i da bi ga švedska vlada poslije izručila Sjedinjenim Državama, gdje mu prijeti smrtna kazna zbog objavljivanja 250.000 povjerljivih američkih diplomatskih dopisa.

Život u četiri zida

Prva su dva mjeseca provedena unutar ekvadorskog veleposlanstva u Londonu bila “prilično pozitivna”, kaže Assange. Vodili su veliku političku bitku, bilo je adrenalina, učili su ga kako se koristi sigurnosna oprema, dan po dan trudio se izgraditi život u ta četiri zida. “Sada se situacija stabilizirala i postaje dosadno. Dugoročna je opasnost s nepravdama da kad dugo traju postanu - normalna stvar.”

Novinarka nije smjela pisati o opremi za osobnu sigurnost koju drži pokraj kreveta. Nije, jasno, smjela ni govoriti o sadržaju grafova i dokumenata što ih je poredao po zidu. Svoje je cyber carstvo preselio u neveliko veleposlanstvo, gdje ima skučenu sobicu u koju ne stane više od dva madraca, prostor u kojem se, kaže, osjeća kao u svemirskoj postaji. Radi po 17 sati dnevno, sedam dana u tjednu i teško spava. Nema ni volje niti vremena čitati bilo što za razbibrigu, opsesivno je koncentriran na posao. Među knjigama na njegovoj polici stoji španjolski rječnik i naslov o Guantanamu. Opušta se, doduše, gledajući filmove i televizijske serije na laptopu. Trenutačno često gleda “Zonu sumraka” i “Zapadno krilo”.

Pogoršano zdravlje

Požalio se da mu se zdravlje počelo pogoršavati. Na upit misli li na fizičko ili psihičko zdravlje, odgovara: “Nadam se samo fizičko. Poduzimam korake da to zaustavim, ali imam problema s plućima.”

Vježba baš svaki dan, a ima i osobnog trenera. Dnevno trči od pet do osam kilometara. Pazi i na prehranu, pije tablete za poboljšanje probave i vitamin D, budući da mu nema izlaska na sunce. Nabavio je i ultraljubičastu svjetiljku kako bi nadomjestio nedostatak sunčeve svjetlosti. Prvi ju je put koristio dva dana prije dobro znanog kolovoškog obraćanja javnosti s balkona veleposlanstva. “Mislio sam da će mi dobro doći, da ne budem onako blijed, no nakon pola sata su mi rekli: ‘Julian, lice i vrat su ti s jedne strane crveni kao cikla.’ Izgledao sam kao kuhani jastog, no obraćanje s balkona bio je ključan politički trenutak i pomislio sam - što da učinim? I odlučio sam osunčati i drugu stranu lica, da budu iste. Oči su mi se užarile, nisam mogao gledati, imao sam opekline i koža mi se počela ljuštiti. Došla je prijateljeva supruga i upotrijebila svu šminku koju je imala u torbi. Trebalo je sat i pol vremena da prestanem sličiti na žrtvu Černobila”, smije se.

Samohrani otac

“Nedostaje mi puno toga - odlasci u kupnju ili na ručkove s prijateljima. Nedostaje mi otvoreni horizont, da umočim prst u more, odem pecati, popnem se na planinu”, reda Assange. Najviše mu nedostaje - obitelj. Iako se u javnosti ne zna mnogo o njegovim bližnjima, poznato je da ima sina i kćer. Kako bi ih zaštitio, nikada nije otkrio koliko su stari i u kojoj zemlji žive. “Neki od članova moje obitelji dobivaju prijetnje smrću. Ja jesam riskirao. Ako vjeruješ u određene filozofske ili političke ideje, moraš platiti cijenu toga i to je OK. No, obitelj ne bi trebala biti ugrožena.” O obitelji je dodao još rečenicu, dvije: “Dulje od 14 godina u Australiji sam kao samohrani otac odgajao sina. Bio sam jako zaposlen, ali ne i odsutan otac. Niti jedno od moje djece nisam vidio otkad sam u kućnom pritvoru.” Unatoč povremenim prijetnjama američkih desničara, koje zove “ludim patriotima”, ne vjeruje da mu je život ugrožen. Taj rat se, komentira, svodi na financijsku blokadu, 12 sudskih parnica širom svijeta, difamaciju karaktera... “SAD želi pokazati da im ljudi ne mogu izmaknuti nakon što su ih osramotili, kao što smo to mi napravili. No, ne mogu napraviti ni da poginem u prometnoj nesreći, jer to nije dobar primjer.”

Poput nomada

Što nomad koji je navikao svakih nekoliko tjedana seliti se u drugu zemlju, a ne biti osuđen na život u jednoj prostoriji, ima od osobnih stvari, da ga drže kako ne bi potonuo? Narančasti šešir iz Kazahstana, poklon prijatelja, i neotvorenu bocu alkohola.

Ne sumnja da će jednog dana stići do Ekvadora. “Od tamo ću sa suradnicima moći sigurno putovati u prijateljske zemlje kao što su Tunis, Egipat, Rusija, Brazil, Indija, Venezuela, Čile, Argentina.”

Kako će se domoći Ekvadora, znajući da je britanski šef diplomacije rekao da će biti uhićen čim napusti veleposlanstvo? “Velika Britanija po zakonu mora poštovati diplomatski imunitet i nepovredivost diplomatskih vozila. Pitanje je hoće li ministar William Hague instruirati policiju da krši zakon”, prokomentirao je Assange koji se, svemu unatoč, ipak psihički osjeća znatno bolje nego tijekom kućnog pritvora u Norfolku i Sussexu, gdje je proveo 560 dana.