U Japanu se stariji jako poštuju. Koliko god da je Japan zemlja koja je u svemu postala gotovo postmoderna, tradicija je duboko ukorijenjena u razmišljanjima i formiranju nacionalnih stavova. Naročito kada je sport u pitanju i naročito kada se radi o nacionalnom ponosu, a situaciju komentira čovjek koji dobro zna što govori. Kada netko od starina, autoritet u svom području, nešto kaže, ostali to itekako upijaju i slušaju, razmišljaju o onome što je mudrac rekao pa ako treba, ponovno otvaraju neka pitanja i preispituju svoje stavove.
Zato, kada je Arata Isozaki, 83-godišnji arhitekt, kultni autoritet u japanskoj arhitekturi s velikim međunarodnim iskustvom, objavio otvoreno pismo o Olimpijskom stadionu koji je projektirala neizbježna Zaha Hadid, svi su odjednom ponovno počeli govoriti o njezinu projektu. Tokio je strašno ponosan na činjenicu što će biti prvi azijski grad koji je više od jednom bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara (time se može samo pohvaliti pet gradova u svijetu). Tokio 2020. godine događaj je o kojemu se u Japanu uvelike priča, radovi traju i sportski, društveni, politički i medijski spektakl kojemu je Japan domaćin morat će nadmašiti sve dosad viđeno.
Napadni dizajn
Japanci vole natjecanja, a ako se zna da su 2008. Kinezi postavili posve nove kriterije u dotad nenadmašnom otvaranju na futurističkom stadionu Ptičje gnijezdo u sjevernom dijelu Pekinga, jasno je da će Japan dati sve od sebe kako bi scenski, vizualni i tehnološki događaj u Tokiju 2020. bio posve novo iskustvo, nezaboravno i posebno samo za sebe.
Projekt središnjeg stadiona Zahe Hadid
Tome je doprinos dala Zaha Hadid, slavna britansko-iračka arhitektica. No, stari je arhitekt, zgrožen projektom slavne kolegice, pokrenuo lavinu komentara, napisavši da je središnji stadion - kojemu se morao za četvrtinu rezati proračun jer je Zaha Hadid očekivano pretjerala pa je trebao biti dvostruko veći od londonskog Olimpijskog stadiona i koštati gotovo milijardu dolara - nalik kornjači koja čeka da Japan potone pa da ona otpliva dalje. Estetika, činjenica da će se stadion nalaziti u blizini Meiji hrama, središnjeg hrama u Tokiju i jednog od najomiljenijih svetišta u Japanu obgrljenog zelenilom, napadni dizajn i futurizam koji Japan inače voli, ali ne uvijek i ne svuda, ponukale su starog arhitekta da japanskoj javnosti objavi svoj stav. Neki su, naravno, to pripisali ljubomori, neki dobroj namjeri, neki staračkoj čangrizavosti, ali su Olimpijadu opet iznjedrili u prvi plan. Olimpijada je toliko važna tema da je potisnula čak i vrlo aktualnu priču o Miss Universe Japana, predivnoj 20-godišnjoj Ariani Miyamoto kojoj je majka Japanka, a otac američki crnac.
U spomen prijatelju
Ariana se natjecala - i pobijedila, postala prva “miješana” Miss u povijesti Japana, a u natjecanje je krenula zato jer je njezin prijatelj, koji također nije bio “čisti” Japanac, počinio samoubojstvo zbog toga što se nikako nije mogao integrirati u društvo.
Ariana Miyamoto
Svojom je pobjedom željela skrenuti pažnju na latentni rasizam u Japanu pa je zbog toga otvorila temu o kojoj se inače u ovdašnjoj javnosti nerado govori, odnosno gura ju se pod tepih. Da bi se izbjegle teške teme, tu je zato Olimpijada.
Tokio je već počeo s pripremama, uključeni su svi veliki graditelji, traži se i uvozna radna snaga - kojoj su Japanci inače neskloni pa su radije postali društvo s najvećim brojem robota po stanovniku negoli šire otvorili svoje granice sirotim useljenicima u potrazi za boljim poslom. Olimpijsko selo imat će tri tisuće stambenih jedinica, a bit će sagrađeno u radijusu od osam kilometara. Pripremaju se novi zahvati u fantastično organiziranoj podzemnoj i nadzemnoj željeznici, ionako besprijekorno ulickani grad umiva se i dotjeruje do vrhunca svoje raskoši i nakon velike tragedije koja je pogodila ovu zemlju prije četiri godine u Fukushimi, Japan je iz razdoblja tuge, ne zaboravivši svoje stradale, krenuo u novo, optimistično poglavlje. Japan se bio zatvorio u svoj strah i oprez nakon Fukushime, nakon recesije i relativne nezainteresiranosti za međunarodne odnose, ali sada je Olimpijada postala događaj koji bi ponovno stvari trebao promijeniti nabolje. Barem se tako u Tokiju na svakom koraku - od hotela, restorana i graditelja do običnih ljudi, profesora, ekonomista i tinejdžera - nadaju. Ubrzano se uči engleski - Tokio po svaku cijenu želi izbjeći “lost in translation” moment kojim je obilježen i zahvaljujući filmu, pa jezik ne uče samo mladi, nego svi koji će u Tokiju na bilo koji način biti u dodiru sa strancima.
Fond od pet milijardi
Vlasti u Tokiju pripremile su već fond, u suradnji s vladom, od ukupno pet milijardi dolara koliko će koštati dolazak svjetskih sportaša 2020. godine. Većina tako mali trošak za Olimpijadu smatra besmislicom jer su američki stručnjaci već izračunali da Tokio može očekivati barem 180-postotno povećanje budžeta kada radovi budu zaista u punom zamahu. Tokio je možda bio štedljiv u svojim prvim procjenama - i ta je skromnost očito dojmila one koji su odlučivali - jer se, na primjer, poraženi Istanbul razbacivao fondom od 20 milijardi, ali svoj je proračun premašio i London, dok su Zimske olimpijske igre u Sočiju bile najskuplje dosad, s proračunom od 50 milijardi dolara!
Nema krize nekretnina
Kažu mi da se ovdje kriza gotovo nije niti dogodila na području nekretnina i građevine zato jer još nema dovoljno prostora da bi se zbrinule stambene i uredske potrebe u Tokiju koji nije samo krenuo u duljinu, nego i u visinu. Pritom, ovo je jedan od najskupljih gradova svijeta. Dok kiša neprestano pljušti, pokazuju mi područje u Ginzi, luksuznom šoping dijelu grada u kojemu je kvadrat prostora upravo nevjerojatnih 300 tisuća američkih dolara!
Japan je ujedno i društvo luksuza, velikog ekonomskog rasta, a zatim i stagnacije te donedavno druga ekonomija svijeta koju je prije nekoliko godina pretekao vječni rival s druge strane mora - Kina. Japan je prije dva mjeseca uspio isplivati iz recesije, ali ne onoliko brzo koliko se mislilo. Ključno je tržište za izvoznike iz Azije i Srednjeg istoka. Oskudan u vlastitim izvorima, uvozi gotovo sve sirovine koje troši, naročito naftu i plin. Nakon recesije, ekonomija je počela brzo rasti početkom prošle godine, prije negoli je uvećan porez na promet, a onda je došlo do kontrakcija u dva uzastopna kvartala, što je dovelo do drugog vala recesije u posljednjih pet godina. U četvrtom kvartalu opet je zabilježen rast od dva posto, ali je to ipak manje u odnosu na predviđanja stručnjaka da će ekonomija rasti oko četiri posto, pokazujući oklijevanje potrošača i biznismena da troše i investiraju.
U prethodne dvije godine japanska vlada na čelu s premijerom Shinzom Abeom pokrenula je velike reforme kojima se ekonomija nastoji stabilizirati i ponovno staviti na noge. Potražnja za radnicima u porastu je, kao i izvoz. No, privatnja potražnja, koja čini oko dvije trećine ukupnog rasta, i dalje je slaba, što navodi na zaključak da će ekonomija biti usporena ove godine, nakon ravne linije lani. Neke procjene govore da će stopa rasta varirati u rangu od samo 0,1 do maksimalnih 0,5 posto.
- Ovo su bile najbolje vijesti koje smo mogli čuti. Ova će odluka donijeti Japanu puno nade - rekao je Shinzo Abe kada je Tokio dobio Olimpijadu. Premijer, koji je u Japanu počeo provoditi ekonomske reforme i otvarati ga svijetu, ne uvijek uz očekivane rezultate, učinio je to svakako više od bilo kojeg svog prethodnika. Nijedan japanski premijer nije toliko putovao izvan Japana kao Shinzo Abe koji je Zemlji izlazećeg sunca vratio ključnu ulogu u transpacifičkom partnerstvu, iako ne uvijek s očekivanim rezultatima. Uvijek su najteži odnosi s Kinom pa se lani, na sastanku zemalja ASEAN-a u Pekingu, do zadnjeg trenutka pregovaralo hoće li se samo rukovati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom ili čak ni do toga neće doći.
Druga Olimpijada
Tokio je već bio domaćin Ljetne olimpijade 1964., dok je ona koja se trebala održati 1940. prvo preseljena u Helsinki, a onda, zbog Drugog svjetskog rata, i otkazana. U novi pokušaj uključili su se svi, a vodio ih je bivši kontroverzni japanski premijer Yoshiro Mori koji je poznat po tome da su ga Japanci nazivali čovjekom koji ima “mozak morskog psa” i čiji su gafovi bili zabava za cijelu državu. No, Mori je u izvrsnim, prijateljskim odnosima s Vladimirom Putinom i ključni čovjek u Japanu za odnose s Rusijom, a čini se, prema jednoj od japanskih urbanih legendi i nikada do kraja potvrđenoj priči, i s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom. Naime, na sastanku G8 u vrijeme dok je bio premijer, strastveni ljubitelj sporta i ključni lobist za OI u Tokiju, prišao je tadašnjem američkom predsjedniku da bi se pozdravio. Umjesto da ga pita “How are you?” (Kako ste?), napravio je pogrešku i pitao ga: “Who are you?” (Tko ste vi?) Clinton se nasmijao i navodno odgovorio: “Ja sam muž Hillary Clinton”. Ni Mori se nije da smesti. “Me too” “(I ja), odgovorio je.
No, nakon što je Tokio dobio Olimpijadu, i to mu je oprošteno.