Aristotel je smatrao da je ruka najvrjednije oruđe, Kant je tvrdio da je ‘vidljivi dio mozga‘. Najranija umjetnička djela bili su otisci ruku na zidovima špilja.
Kroz povijest su geste rukama simbolizirale brojne ljudska iskustva: moć, nježnost, kreativnost, sukobe, čak i dodir božanskog (bravo Michelangelo). Civilizacija bez ruku bila bi nezamisliva, piše u uvodnom dijelu članka New York Times.
Tako je 2011. godine bilo posebno uznemirujuće otkriće skeletnih ostataka desetak desnih ruku, na mjestu gdje se nekoć nalazio drevni egipatski grad Avaris (danas Tell el-Dab‘a), .
Ostaci su iskopani, većina s dlanovima prema dolje, iz tri plitke jame u blizini dvorane kraljevske palače. Ruke, zajedno s brojnim razdvojenim prstima, najvjerojatnije su pokopane tijekom egipatske 15. dinastije, koja je vladala od 1640. do 1530 godine prije Krista. U to vrijeme egipatsku istočnu deltu Nila kontrolirala je dinastija zvana Hiksi, što znači da ‘vladari stranih zemalja‘.
Iako je ptolomejske egipatski povjesničar Manetho Hikse opisao kao ‘osvajače nejasne rase‘ koji su silom osvojili regiju, nedavna su istraživanja pokazala da potječu od ljudi koji su miroljubivo stoljećima migrirali iz jugozapadne Azije, današnjeg Izraela i palestinskih teritorija.
Naposljetku, nekolicina ih je došla na vlast kao Hiksi, a vlast su utemeljili u Avarisu.
Vjeruje se da su Hiksi upoznali Egipćane s konjima i kočijama, izradom stakla i svih vrsta oružja, uključujući ratne sjekire i kompozitne lukove. Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Nature sugerira da su Hiksi imali običaj poznat kao Zlato Hrabrosti, koji je uključivao odsijecanje ruku neprijateljskih boraca kao ratnih trofeja.
Čini se da je ritual postao standardna praksa u Egiptu, a vojnici koji su se vraćali iz borbe donosili su raskomadane ruke poraženog neprijatelja svom faraonu ili vojnom zapovjedniku.
- Amputacije su bile siguran način prebrojavanja ubijenih neprijatelja, objasnio je Manfred Bietak, arheolog s Austrijske akademije znanosti koji je surađivao u istraživanju.
- Također su mogli biti sigurni da će onesposobiti neprijatelja da ponovno digne ruku protiv Egipta, dodao je.
Nadgrobni natpisi opisuju jezivu javnu ceremoniju, ali novo istraživanje, koje je proveo njemački i austrijski tim znanstvenika na temelj analize skeletnih ostataka, nudi prve fizičke dokaze.
- Vidi se da je ruka kirurški precizno amputirana, rekla je Kara Cooney, profesorica egipatske umjetnosti i arhitekture na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.
- Meso i nokti su još uvijek na rukama, što pruža dodatne informacije o pažljivo prikupljenoj zbirci ruku.
Julia Gresky, paleopatologinja s njemačkog Arheološkog instituta u Berlinu, odredila je spol ruku iskopanih 2011. pomoću neinvazivne metode koja uspoređuje duljinu kažiprsta s duljinom prstenjaka.
- Muški prstenjaci obično su duži od kažiprsta, rekla je dr. Gresky. Za žene obično vrijedi suprotno.
Iako neki kritičari smatraju alat jednostavnim i nepouzdanim, dr. Gresky je uvjerena da je najmanje 11 od 12 ruku bilo muških.
- Tih 11 ruku bile su velike i robusne, 12. ruka bila je puno manja i vjerojatno ženska. Prilično sam optimističan da je žena bila vezana.
Dr. Cooney napominje da nema zapisa o ženama koje su bile vojnici u starom Egiptu.
- To je bila muška sfera djelovanja, rekla je.
Međutim, egipatski tekstovi iz vladavine Ramzesa III., između 1186. i 1155. godine prije Krista pokazuju da je bilo žena u libijskoj vojsci.
Sve kosti iskopane u Avarisu bile su potpuno oblikovane, ali nisu pokazivale znakove degeneracije povezane sa starenjem, što sugerira da su ruke pripadale osobama u dobi između 14 i 30 godina. Neki su egiptolozi teoretizirali da je komadanje barbarska kazna za kriminalce, ali dr. Gresky tvrdi da lokacija, razina skrbi i možda položaj odsječenih ruku ukazuju da je riječ o ratnim trofejima.
Stari Egipćani su cijenjeni zbog svojih postignuća u umjetnosti, arhitekturi i tehnologiji. Ali njihova brutalna tradicija sakaćenja kriminalaca i neprijatelja prethodila je Hiksima više od tisućljeća.
Prevaranti su se ponekad kažnjavali odsijecanjem ušiju i nosova, a pobunjenici nabijanjem tijela na kolac.
Narmerova paleta, ceremonijalna gravura koja datira iz vremena ujedinjenog Gornjeg i Donjeg Egipta prije otprilike 5000 godina, prikazuje odrubljivanje glava i sakaćenje navodno suparničkih poglavica.
S jedne strane palete kralj Narmer desnom rukom drži buzdovan, dok lijevom vuče zarobljenika koji kleči za kosu.
- Motiv je prikaz moći kraja Narmera nad neprijateljem, razbijanje lubanje na krvave komadiće, tvrdi dr. Cooney.
Na poleđini, kralj pregledava nizove vezanih, obezglavljenih leševa s glavama između nogu i kastriranim penisima na vrhu glave.
- Komadanje leševa je bilo anatema za stare Egipćane, koji su željeli svoja tijela za materijalizirani zagrobni život, rekao je dr. Cooney.
Reljef u posmrtnom hramu Ramzesa III. u Medinet Habu, prikazuje faraona kako stoji na balkonu nakon pobjede nedaleko od gomile odsječenih falusa njegovih neprijatelja i ruku. U Amunovom hramu u Karnaku, u kronici iz 13. stoljeća prije Krista detalji o bitkama govore o zarobljenicima koji su vraćeni faraonu Merneptahu s ‘magarcima pred sobom, natovarenim neobrezanim spolovilima Zemlje Libije, s rukama svake strane zemlje koja je bila s njima, koji smrde kao ribe.
Ako je vjerovati broju smrtnih slučajeva, Egipćani su prikupili penise 6359 mrtvih neobrezanih neprijatelja i ruke 2362 obrezana neprijatelja.
- Smrad je sigurno bio strašan, pa zbog toga komentar o ribama, rekla je Cooney.
Osim za osobito grozne prijestupe poput pljačke grobnica faraona, odsijecanje ruku bila je rijetka kazna u starom Egiptu, zbog čega je dr. Bietak rekao da je malo vjerojatno da ruke pronađene u Avarisu pripadaju kriminalcima.
Ali takva odsijecanja bila su relativno uobičajena tema u vojnim prizorima Novog kraljevstva, koje je započelo u 16. stoljeću prije Krista i trajalo je gotovo 500 godina.
Dr. Bietak, koji je vodio iskapanja u Tell el-Dab‘u od 1966. godine, rekao je da su Egipćani izgleda usvojili običaj između 50 i 80 godina ranije nego što to prikazuju natpisi i slikovni dokazi.
Reljef u hramu Ahmosea i u Abidosu prikazuje hrpu odvojenih ruku na bojnom polju. Ahmose I je bio kralj koji je osvojio Avaris i porazio Hikse.
Jesu li ruke Avarisa odsječene od živih žrtava ili od nedavno preminulih?
- Kad su položene u jame, ruke su morale biti dovoljno mekane i savitljive da se mogu ispružiti u prikladnu poziciju. To implicira da su tamo stavljeni prije nego što je nastupila mrtvačka ukočenost ili nakon što je prošla, rekla je Gresky.
Vjerojatno poslije, rekla je. Ruke bi bile skupljene i pohranjene neko vrijeme prije nego što su bile stavljane u jamu.
- Ako su to učinili prije mrtvačke ukočenosti, onda su se amputacije dogodile neposredno prije ili čak tijekom ceremonije prinošenja.
Dr. Gresky smatra da je vjerojatniji scenarij da su ruke odsječene otprilike jedan do četiri dana nakon smrti.
Napomenula je da su jame bile vidljive iz dvorane kraljevske palače, ukazujući na javnu ceremoniju i podupirući ideju da su ruke ratni plijen..
Zašto rezanje desne ruke?
- Desna ruka je općenito dominantna za aktivnosti - za pisanje, rad i borbu. Odsijecanje desne ruke od žive osobe je metoda nametanja nasilne kontrole i želja neprijatelja da živu žrtvu svi vide bez ruke, da bude hodajuća reklama, objasnila je dr. Cooney.
U grobnici vojnog časnika po imenu Ahmose, sina Ibane, pripovijest opisuje kako je nakon svakog okršaja s Hiksima kod Avarisa i Sharuhena, on izvijestio faraona o novom napadu neprijatelja, koji ga je nagradio Zlatom hrabrosti..
Dr. Bietak nagađa da su upadljive regalije uključivale ogrlice od zlatnih perli i privjeske u obliku mušica.
- Muhe su borbene, nikad ne odustaju, i stalno se vraćaju u bitku, baš kao što bi trebali dobri vojnici. Stoga je usporedba ratnika s muhom bila veliki kompliment.