APEL IZ UKRAJINE 'EU i Amerika ne smiju oklijevati, moraju upotrijebiti vojnu silu!'

ZAGREB - Nakon pet sati razgovora i dogovora ministri vanjskih poslova zemalja članica EU uputili su u ponedjeljak oštru kritiku Rusiji zbog nesumnjivog kršenja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, pozvali rusku vojsku da se vrati u baze, a Putina da “bez odgode” započne dijalog s proeuropskom Vladom u Kijevu. Dana 5. ožujka, šefovi država i vlada okupit će se na samitu s istom temom – Ukrajina. Šefovi diplomacija odvagali su svaku riječ priopćenja i odlučili su se za riječ “kršenje”, a ne “agresija”. To je bio dramatični razgovor da bi se upoznala stajališta i analizirali mogući potezi, a glavni naglasci, ako se imalo budu razlikovali, bit će ostavljeni premijerima i predsjednicima, prenosi novi Globus.

Ovo je tema o kojoj svaka članica EU ima svoje mišljenje i svoj stav. Svi su jedinstveni u osudi poteza Moskve i u ocjeni da, po svemu sudeći, počinje duga sigurnosna kriza. Dakako, razlikuju se u razmišljanju kako bi trebalo dalje. Za početak, povući će se sa sastanka G8 koji je Rusija pripremala u Sočiju, ali svjesni su da je to simboličan potez.

Kriza u Ukrajini, UŽIVO! MOSKVA ZAPADU 'Ako nam uvedete sankcije, zaplijenit ćemo vam svu imovinu i novac u Rusiji!'

U odnosu na Rusiju članice EU podijeljene su na one koje su smatrale da se s Rusijom može i one koje tu iluziju nisu gajile. Srednjoeuropske zemlje koje su nekoć bile pod sovjetskom čizmom i danas su alergične na Rusiju. One su, od trenutka stjecanja nezavisnosti, na pijedestal stavljale NATO, i tek su se u njegovu okrilju osjećale sigurnije. I nakon primanja u EU smatrale su da Zapadna Europa ne shvaća da “Gangster” (tako su čak i diplomati tih zemalja u razgovoru s novinarima zvali Putina) neprekidno provocira. Baš zato što stare članice ne reagiraju na sitne provokacije, Gangster se osili i smatra da može dalje. (Iznervirana Poljska je odmah nakon primanja u EU udarila veto na rusko-europske razgovore o suradnji, jer joj je Rusija zabranila izvoz jedne vrste mesa.

Sve stare članice zgražale su se nad Poljskom, jer su mislile da u Varšavi pretjeruju a još nisu ni ušli kroz vrata Unije, dok su u Varšavi smatrali da Europa ne razumije Putina i ne zna kako treba s njim.) Malo-pomalo, još dok je Bruxelles bio uvjeren da meki pristup donosi ko­rist, srednjoeuropske zemlje pokušale su zaustaviti sljubljivanje Europe s Rusijom. Mađarska je bila zatomila nezadovoljstvo Rusijom, jer je s njom bila u energetskom biznisu. Bugarska potpuno ovisi o ruskoj energiji – ako Rusi zatvore slavinu, stat će cijela zemlja. Isto je sa Slovačkom i Češkom. U biti, u svim tim zemljama poneki od ključnih ljudi na vlasti bio je u poslovima s Rusijom koji su donosili velike profite, kao npr. češki predsjednik Zeman, koji je do zadnjega, do intervencije na Krimu, branio Putina. Para vrti gdje...

Sad baltičke i srednjoeuropske zemlje samo kimaju glavom – “rekle smo vam”. Naprimjer, litavska predsjednica Dalia Grybauskaitė mogla je napustiti Vilnius i otići u Bruxelles kako bi naslijedila Barrosa, i imala je dobre šanse jer je zadovoljavala uvjete da je iz nove, uspješne članice i da je žena, ali je kod nekih zemalja pala na tome da je preoštra, “neobjektivna” prema Moskvi.

Što se tiče Zapadne Europe, Britanija je neovisna o ruskom plinu i nafti, i veliki je kritičar Moskve, a njihovi se međusobni odnosi nisu oporavili otkad je Moskva na britanskom tlu ubila svoga bivšeg obavještajca Litvinenka, koji je imao britansko državljanstvo.

S druge strane, iako je retorika koja dolazi iz Londona vjerojatno najoštrija, ipak, dok tako govore, Englezi gledaju u trgovinske liste i nisu voljni odreći se profita. To znači da nije jasno hoće li sudjelovati u vrlo oštrim trgovinskim sankcijama prema Rusiji i hoće li Rusima uskratiti pristup britanskim financijskim institucijama. London će, također, u NATO-u biti protiv naznaka bilo kakvog vojnog odgovora.

Lako je bilo biti protiv Sovjetskog Saveza, s kojim je trgovinska razmjena bila marginalna, i koji nikada, ali nikada, ni u doba najveće krize, nije prekidao opskrbu Europe plinom.

Ali, London je, kao i Washington, pod obavezom. Oni su 1994. zajedno s Rusijom i Ukrajinom potpisali Budimpeštanski memorandum, kojim se potvrđuje nezavisnost Ukrajine, a zauzvrat se Kijev odriče svog nuklearnog arsenala, koji je bio treći po veličini na svijetu. Budimpeštanski memorandum nešto je na što će se i Britanija i Sjedinjene Države morati vratiti. Taj temeljni dokument koji potvrđuje teritorijalne granice i uvjete nezavisnosti, pa i dijelove da Rusija ne smije ekonomski ucjenjivati Ukrajinu, neće moći ignorirati. Velike zemlje moraju paziti na svoju reputaciju.

Francuska je također energetski relativno neovisna, što joj omogućava da bude hladna prema Rusiji. Opet, ministar Laurent Fabius napustio je Bruxelles prije kraja sastanka i krenuo na put u Kinu, nesumnjivo važan za Francusku, ali kakva je to poruka Ukrajini? Italija, koja ne ovisi od ruskoj energiji, i premda je potpisala da neće doći na sastanak G8 u Sočiju, smatra da je taj potez besmislen, da sankcije neće djelovati, piše Globus.

...

Kličkov savjetnik Oleg Šamšur očekuje i vojne korake: "Ako se dogodi najgore, Zapad se ne bi trebao suzdržavati od upotrebe obrambenog instrumentarija. To znači da svoje vojne brodove treba rasporediti bliže ukrajinskoj obali i pomoći ukrajinskoj Vladi u osiguranju zračnog prostora. U svakom slučaju, neaktivnost Zapada bit će recept ne samo za katastrofu u Ukrajini nego i na samom Zapadu. Ohrabren ovakvim postupcima, ruski diktator neće se skanjivati da ugrožava svoje druge susjede ili da se njegova teška ruka osjeti u svjetskoj politici..."

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA