ANALIZA JUTARNJEG Za Srbiju je članstvo u Europskoj uniji upitno čak i 2020. godine

Države iz regije Zapadnog Balkana još pokušavaju odgonetnuti smisao poruke koju je Jean-Claude Juncker poslao stavljanjem u drugi plan proširenja EU.

Taj je resor, iako se nekako spominje, dodatno degradiran te se navodi u drugom dijelu naziva funkcije povjerenika za politiku prema europskom susjedstvu. I proširenje se ne spominje kao zasebna politika, nego kao “pregovori o proširenju”, što je zbunilo države koje nisu u postupku pregovora. Od četiri države Zapadnog Balkana sa statusom kandidata samo su Crna Gora i Srbija u procesu pregovora. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali nisu otvorile pregovore.

Zbunjujući naziv

Naziv resora kojim će se sljedećih pet godina baviti Johannes Hahn - “Politika prema europskom susjedstvu i pregovori o proširenju” - ostavlja dojam da neće biti ni otvaranja novih pregovora, nego će se samo nastaviti započeti pregovori. Međutim, sami suradnici novog predsjednika Europske Komisije Junckera pojasnili su da će se “proces nastavljati”, ali proširenja neće biti sljedećih pet godina. “Time mislimo da ni jedna nova država neće ući u EU u sljedećih pet godina, što se prije svega odnosi na zemlje Zapadnog Balkana jer je Island odustao od članstva dok je ono dugoročno neostvarivo za zemlje poput Gruzije i Ukrajine. To je i realno jer one neće biti spremne, a nama treba unutarnja konsolidacija”, objasnio je jedan od budućih bliskih suradnika Jean-Claudea Junckera.

Dakle, Juncker će se pridržavati ranijih najava prema kojima proširenje neće biti prioritet, ali se od njega ipak ne odustaje. I u pismu koje je uputio Johannesu Hahnu, budućem povjereniku koji će se, uz politiku prema susjedima, baviti i proširenjem, Juncker je jasno napisao: “Nakon velikog proširenja u posljednjem desetljeću, sljedećih pet godina bit će razdoblje konsolidacije i nikakvo novo proširenje neće se dogoditi tijekom našeg mandata. Vi ćete biti odgovorni za nastavak pregovora o proširenju koji su u tijeku, posebno sa Zapadnim Balkanom”. U tom pismu jasno se vidi da su puno veći prostor i pozornost posvećeni politici prema susjedstvu, jačanju partnerstva i vanjskih granica EU, nego proširenju.

U tom je kontekstu posebno važno pitanje Srbije koja je otvorila pregovore, ali ima pred sobom dva ozbiljna problema. O jednom je nedavno u intervjuu govorio američki ambasador u toj zemlji, Michael D. Kirby koji je rekao kako mu nije jasno zašto u Beograd na obljetnicu oslobađanja dolazi samo ruski predsjednik Vladimir Putin iako su u toj operaciji sudjelovali i prpadnici drugih zemalja, recimo Ukrajine.

Bratušek daje potporu

Gotovo istodobno, srbijanski premijer Aleksandar Vučić je najavio smanjivanje plaća u javnom sektoru što bi trebalo javne financije dovesti barem u neki red. No, i dalje otvorenim ostaju dva ključna pitanja. Jedno je odnos Srbije prema Rusiji, gdje Beograd nastoji igrati igru na dva stolca, i Rusija i EU, što možda, u novim okolnostima Bruxellesu i neće odgovarati. Drugo je pitanje provedba bruxelleskog sporazuma o odnosima s Kosovom u kojem i dalje postoje problemi koji zabrinjavaju sjedište EU. Da tome ne dodajemo mogući utjecaj Beograda na politiku Milorada Dodika prema Rusiji i najave mogućeg odcjepljenja (nakon propasti škotskog referenduma možda će i on malo smanjiti svoje pretenzije, ali to je teško očekivati ako se zna da su izbori za dva tjedna). Velik je problem i dalje Makedonija koja zbog grčkog protivljenja zbog imena naprosto ne može napraviti ni korak naprijed.

Diplomati EU ipak dobru vijest za proširenje, posebno za države Zapadnog Balkana, vide u činjenici da će se time baviti Austrijanac Hahn. On osobno podupire proširenje, a kao povjerenik za regionalni razvoj radio je na uključivanju država Zapadnog Balkana u dvije velike strategije EU: Dunavsku i Jadransko-jonsku. U te su procese uključene i države Zapadnog Balkana koje nisu u EU. Austrija, koja se protivi članstvu Turske u EU, snažno se zauzima za što bržu integraciju država Zapadnog Balkana jer u tome vidi i svoj interes. Iako relativno mala zemlja, Austrija je jedan od najvećih stranih investitora u države jugoistočne Europe pa bi integracija tog prostora u EU značila i zaštitu austrijskog kapitala i njezinih interesa.

Uz to, Srbija, kao i druge države, imat će potporu nekih članova Europske komisije. Buduća potpredsjednica Komisije Alenka Bratušek rekla je da će ona biti glas potpore za Srbiju u budućoj Komisiji te da je i kao slovenska premijerka dala doprinos odluci da se sa Srbijom otvore pregovori, a da Albanija dobije status kandidata. I Hrvatska, Italija, Mađarska, Švedska te još nekoliko novih članica zauzimaju se za nastavak proširenja EU i za ohrabrivanje država Zapadnog Balkana u tom cilju.

Odustala i Komisija

Bez obzira na to što s raznih strana dolaze poruke da će se proširenje nastaviti te da države Zapadnog Balkana ne trebaju brinuti o tome, čak i oni koji podupiru proširenje upozoravaju da će se taj proces dodatno usporiti. Zato smatraju da je čak i 2020. godina, kao ciljni datum kada Srbija smatra da će ući u EU, upitna. U Srbiji se, pak, nadaju da će uspjeti završiti pregovore do 2018. te da će spremni za članstvo biti najkasnije 2020. godine. Novi sastav EK i izbacivanje proširenja iz prioriteta ne bi trebali biti prepreka za postizanje tog cilja.

Ono što će nedostajati državama kandidatima koje žele ubrzavanje procesa jest snažna potpora EK. Dosad je Komisija bila najveći zagovornik proširenja, uz snažnu potporu Europarlamenta. Kočenje procesa događalo se u Vijeću gdje se i donose konačne odluke, a tamo svaka država članica ima pravo veta. Sada kad ni Komisiji proširenje više nije prioritet, doći će do dodatnog usporavanja. Taj dojam imaju i dužnosnici u Europskoj komisiji i diplomati država članica.

( Surađivao Ž. T. )